Katedralni manastir Eparhije budimljansko-nikšićke, Đurđevi Stupovi, proslavio je svečano i molitveno svoju slavu, praznik Svetog velikomučenika i pobjedonosca Georgija, utorak, 6. maja 2025. godine.
Uoči samog praznika, u ponedjeljak, 5 maja, služeno je praznično bdenije, a na dan hramovne slave, Svetu Arhijerejsku Liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop moravički G. Tihon, vikar Njegove Svetosti Patrijarha srpskog G. Porfirija.
Proslavljanje Svetog velikomučenika Georgija, nebeskog pokrovitelja katedralnog manastira Eparhije budimljansko-nikšićke – Đurđevi Stupovi i grada Berana, nastavljeno je u poslepodnevnim časova, kada je od manastira krenula praznična i svenarodna Đurđevdanska i prošla kroz Berane.
Litiju je predvodio Preosvećeni Episkop Tihon, zajedno sa sveštenstvom i monaštvom, a učestvovao je, u velikom broju, vjerni narod beranskog kraja, uz prisustvo djece i omladine.
Litija se kretala se manastirske porte ka centru grada do Sabornog hrama Prepodobnog Simeona Mirotočivog uz stajanja da bi se čitale molitve za zdravlje žitelja Berana, cijelog vasojevićkog kraja, za narod Crne Gore i cio svijet, ljubav za mir i blagostanje.
Po povratku u Manastir, nakon pozdravnog slova arhimandrita Danila (Trpčevskog), igumana manastira Đurđevi Stupovi, arhipastirskom besjedom obratio se Vladika Tihon, podsjetivši na rijeli stare pjesme: Slavu slavi Nemanjiću Savo, u proljeće, Svetitelja Đorđa.
„Danas je to proljeće i danas je dan Svetitelja Đorđa, koji se pominje u toj pjesmi, i mi ga danas slavimo na ovom drevnom, istorijskom mjestu, slavnom mjestu gdje je, u vrijeme Svetog Save, postavljena Episkopija koju je sam Sveti Sava osnovao“.
„Tradicije koje mi poštujemo mnogo su lijepe, i slavne, i hrišćanske i mnogo je dobro da ih, posle 800 i više godina, poštujemo. Naše duhovne tradicije su još starije od ovih koje su vidljive. Prije nekoliko hiljada godina, period biblijski, starozavjetni bio je karakterističan po tome što su se starozavjetni, izabrani narod i njegove starješine opredjelile i stvorile savez sa Bogom. Starozavjetni period prethodi našem novozavjetnom periodu i našoj hrišćanskoj istoriji kada je Gospod osnovao Crkvu kojoj vrata paklena neće odoljeti, kako je sam rekao“.
„Apostoli Sveti u prvo vrijeme Crkve rukopoložili su svoje naslednike episkope i oni su širili Crkvu po cijelom svijetu, a najprije po nama bliskim prostorima i ovaj prostor gdje živimo, ovi prostori, okolne zemlje spadaju u najstarije prostore gdje se širilo hrišćanstvo. Naslednici kroz istoriju apostola proizvodili su svoje učenike i tako, u vrijeme Stefana Nemanje, Sveti Sava je otišao u Svetu Goru, tamo se vaspitao u najboljim tradicijama hrišćanskim, došao sa moštima Nemanjinim u Studenicu, onda sagradio Žiču, a u Žiči je Sveti Sava rukopoložio episkope. Jedan od njih je došao ovdje i formirala se ova Eparhija“, podsjetio je Vladika.
Dodao je da je naša Crkva, kroz istoriju, imala naslednike Svetog Save, mnogo njih je prošlo, to su arhiepiskopi, patrijarsi, sve do današnjeg našeg Patrijarha Porfirija.
„To je neprekinuta tradicija, koju mi poštujemo i volimo. Ako se okrenemo iza sebe sve su jake i kvalitetne hrišćanske i kulturne tradicije. To je iza nas. Ispred nas je ono što čekamo i prizivamo na svakoj Liturgiji, to jeste dolazak Hrista Sudije, Koji će se zacariti i uspostaviti Carstvo Božje kome neće biti kraja. Iznad Nemanjinog groba u Studenici prikazan je Hristos Sudija na prestolu, ispred Njega Bogorodica privodi Nemanju Prepodobnog Simeona, a Gospod drži otvorenu knjigu na kojoj piše: Hodite blagosloveni Oca moga da primite nasleđeno. To su riječi iz Jevanđelja gdje Gospod govori kako će biti na Strašnom sudu kada će Hristos Sudija čitavom čovječanstvu koji su Ga voljeli i slavili reći: Hodite blagosloveni Oca moga da primite Carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta“.
„Dakle, ispred nas je Hristos Sudija koji dolazi, koji će se zacariti, Koga čekamo, Koga prizivamo. U današnjoj Liturgiji rekli smo da se sjećamo svega što se radi nas zbilo, prošlih događaja, Hristovog raspeća, pogrebenja, vaskrsenja, vaznesenja na nebo, ali smo rekli da se sjećamo drugog slavnog dolaska. U svetoj Liturgiji koju smo danas vršili mi se ne sjećamo samo prošlih događaja, nego i budućih. Kako je to moguće? Moguće je onome ko dolazi na Liturgiju i ko priziva Hrista Sudiju na Liturgiji. Naša lijepa i divna prošlost naše Crkve i našeg naroda hrišćanskog nije daleka. Ona je uvezana i sa današnjim događajima i životom kojim mi živimo, ali neodvojivo je uvezana sa budućim događajima. Budući događaj je ostvarenje Carstva Božjeg dolazak Hrista Sudije, uspostavljanje Carstva kome neće biti kraja. Ka tome težimo, u to gledamo. Temelj nam je u budućnosti najjači, ali, istovremeno, u prošlosti su dobri temelji, kvalitetni. To je Crkva Svetog Save i njegovih eparhija i svega onoga što se u Savino vrijeme događalo sa eparhijskim i narodnim sjedištima Raške, Zete, Huma i tako dalje“.
„Budimljanska Eparhija je slavna, značajna. Mi volimo našu istoriju, ali je ne odvajamo od budućnosti. Jedino sa budućnošću dolaska Hrista Sudije i Njegovog zacarenja sva naša istorija ima pravi smisao. Da nema toga, mi bi lutali, ne bi nigdje stigli. Međutim, ovako ćemo da stignemo, jer Gospod će reći, kao što je rekao apostol Matej u jevanđelju i što piše iznad Nemanjinog groba, onima koji su Ga voljeli, ljubili i koji su počeli da liče na Njega po energiji, po blagodati, prepoznaće ih i reći će im: Hodite blagosloveni Oca moga da primite carstvo koje vam je pripremljeno od postanja svijeta. Zato dolazimo ovdje, da ispitamo to Carstvo da li nam odgovara. Odgovara nam. Da li Gospod odgovara što nama odgovara? Gospod se raduje i voli. Neka je svima vama sa srećom današnji praznik, najprije igumanu arhimandritu Danilu, monaštvu i sveštenstvu ove svete obitelji i svima u Eparhiji, da slavimo dugo u radosti, slozi, ljubavi“, poručio je Episkop moravički G. Tihon.
Izvor: EPARHIJA BUDIMLJANSKO-NIKŠIĆKA
