Na Trgu od ćirilice sinoć, 17. avgusta, održano je veče posvećeno Petru II Petroviću Njegošu Lovćenskom Tajnovidcu. Program pod nazivom „Njegoš – četiri jubileja” bio je u znaku 200 godišnjice od dolaska mladog Radivoja Tomova u školu oca Josifa Tropovića, 180-godišnjice Luče mikrokozma i 180 godina od izgradnje kapele Sv. Petra na Jezerskom vrhu i 100 godina od njene obnove.
Na samom početku okupljene na Trgu od ćirilice pozdravila je ministarka kulture u Vladi Crne Gore Tamara Vujović, koja je naglasila da je sa jedne strane kao Novljanka ponosna što se upravo na Trgu od ćirilice obilježava 200 godina od dolaska Rada Tomova u učionicu Josifa Tropovića, a sa druge strane da je kao predstavnik Vlade Crne Gore izuzetno ponosna na činjenicu što je od 2023. godine Njegošev dan državni praznik, i što svjedočimo da je od te godine 13. novembar – dan kada svi pričamo o Njegošu i slavimo njegovo djelo – tačka koja nas sve okuplja.
Pred brojnom publikom, koja je ispunila Trg hercega Stefana, sa protojerejem–stavroforom Gojkom Perovićem razgovarali su vrsni poznavaoci i istinski poštovaoci ličnosti i djela Petra II vladike crnogorskog – prof. dr Sonja Tomović Šundić i akademik Siniša Jelušić. Od tema koje su obilježile veče uvaženi sagovornici su najviše pažnje posvetili odnosu Njegoševog formalnog školovanja, neformalnog obrazovanja i samoukosti s jedne strane i, sa druge, nevjerovatnih i vanrednih dometa koje je on na različtim životnim poljima dostigao u toku svog kratkotrajnog života.
Nakon što su se osvrnuli na biografske fakte – na ono što je poznato i šta se može pretpostaviti kada su u pitanju najranije djetinjstvo, odrastanje i školovanje mladog Rada, kao i na sve ono što je na njega nesumnjivo ostavilo velikoga uticaja i traga, ključno pitanje oko kog su o. Gojko, prof. Jelušić i prof. Tomović Šundić svili sinoćnji razgovor jeste: šta je to što je učinilo da iz skromnih, u civilizacijskom smislu gotovo aksetskih uslova odrastanja, za tako malo vremena izraste jedan, u najširem smislu te riječi, gorostas duha i misli?
Kroz zanimljivu i dinamičnu diskusiju oni su postavili različite hipoteze i dali različite moguće odgovore na to pitanje.
Neki od zaključaka do kojih se u razgovoru došlo jeste da je za Petra II prije svega karakteristična beskompromisna bogočežnjivost i realizacija onog arhetipa koji je za njegovu ličnost suštinski, a to je arhetip homo religiosus-a, kao i da su za formiranje Petra II ključni bili susreti koje je kroz život imao, kako oni sa savremenicima, i sa misliocima i stvaraocima iz prošlosti, tako i onaj najvažniji, neposredni i lični susret sa samim Mirotvorcem, sa Onim koji je istočnik života i bića; susret genijalno opjevan u Luči.
Izvor: SPCO topaljsko-hercegnovska
