Sedmom večeri 11. „Trga od ćirilice“ u Herceg Novom, pod naslovom „Rukopisne i štampane knjige Cetinjskog manastira i njihov značaj“, održanom 21. avgusta na Trgu hercega Stefana, obilježeno je 530 godina od osnivanja Cetinjske štamparije i štampanja „Oktoiha prvoglasnika“.
O značaju Cetinjskog manastira, njegovog skriptorija i štamparije, i o bescen-blagu koje je iz njih izašlo govorili su dr Milena Martinović i prof. dr Viktor Savić, a sadržaj „Oktoiha prvoglasnika“, kroz izvođenje nekoliko bogoslužbenih himni, publici je približio pojac Đorđe Pavlović.
Dr Milena Martinović, odlični poznavalac rukopisnog blaga riznice Cetinjskog manastira, i autor kapitalne knjige „Rukopisne knjige manastira Presvete Bogorodice na Cetinju”, okupljenima je govorila upravo na tu temu.
Osim što je u hronološkom i tematskom nizu predstavila pomenute knjige, dr Martinović je ukazala i na značaj koji su cetinjske vladike kroz svu istoriju imale u njihom prepisivanju i skupljanju, kao i razvijene veze koje je Cetinjski manastir, kao sjedište Mitropolije zetske, potonje crnogorske, imao sa drugim manastirima u Mitropoliji, sa manastirima u Zahumsko-hercegovačkoj eparhiji, sa samom Pećkom patrijaršijom, nakon njene obnove, a prije novog ukidanja 1766. i na kraju – sa manastirom Piva, iz kog je u XIX vijeku prenesen najveći dio sadašnje rukopisne zbirke Cetinjskog manastira.
Svoje izlaganje o značaju skriptorije cetinjske, i prije pojave štamparije i nakon njenog gašenja, i o knjigama koje je ona iznjedrila i riznica manastirska sačuvala, dr Martinović je zaključila: „Srpska crkva je, stalno podsjećajući na staro nasljeđe i slavnu prošlost, čuvajući njihove tekovine, upravo pomoću neprekidnog staranja o knjizi i stvaranja iste, vodila borbu za očuvanje i njegovanje nacionalne svijesti tokom teških vremena turske okupacije na području svih srpskih zemalja, pa tako i današnje Crne Gore”
O drugom tematskom aspektu sinoćne večeri – štampanim knjigama proizašlim iz Cetinjske štamparije, ali i o samoj štampariji i njenom najznačajnijem majstoru, štamparu Makariju, govorio je dr Viktor Savić.
Na samom početku svog izlaganja dr Savić je naglasio značaj koji je tokom gotovo jednog milenijuma imalo jezičko jedinstvo svih pravoslavnih Slovena, uključujući i Vlahe i Moldavce, koje je, kako on kaže „kroz nepodijeljeni jezik Liturgije i književnosti, tzv. crkvenoslovenski, činilo djelom duhovne i kulturne cijeline sve ove narode stotinama godina, pa je tako činilo mogućim i ono što se ticalo naše teme: Makarijev odlazak u Vlašku i štampanje vlaških knjiga, saradnja među štamparima različitog etničkog porijekla na priređivanju knjiga za narode iz istoga kruga, raznošenje i čitanje knjiga iz jedne u drugoj sredini, unutar istoga kruga…”
Osim što je okupljene upoznao sa osnivanjem same štamparije i sa onim što o se o Makariju može sa relativnom sigurnošću zaključiti iz skromnih istorijskih podataka i drugih izvora, dr Savić je iznio i nekoliko zanimljivih, u široj javnosti manje poznatih teza i ređe postavljanih pitanja. Jedno od njih je do danas nerešeno do kraja pitanje – gdje je bila Crnojevića štamparija? Iznijevši pred slušaoce narodno predanje i nekoliko novijih teza na tu temu, dr Savić je zaključio: „Samo je za Psaltir izrikom rečeno u pogovoru da je štampan na Cetinju, za ostale se knjige ništa tako ne govori. No, to i jeste najvažnija činjenica po ovom pitanju: dok se drugačije ne dokaže, prije svega provjerom Mletačkog arhiva, ostaje kao mjesto štampanja Cetinje, upravo prvobitni Cetinjski manastir na Ćipuru”.
Drugo je pitanje porijekla štampara Makarija. Na tu temu dr Savić je kazao sledeće: „Zahvaljujući srećnom sticaju okolnosti da je Makarije beležio i akcentovao neke riječi s udvojenim vokalima, kao i zahvaljujući samom načinu bilježenja akcenata, ovdje smo, na jednom naučnom skupu u Herceg Novom, u organizaciji Matice srpske, pre 12 godina, utvrdili da Makarija odlikuje novoštokavski akcenatski sistem, moguć krajem XV vijeka samo u Hercegovini, koja se tada nalazila u sastavu bosanske države pod krunom Nemanjića, jedno vrijeme, dakle, i osnivača ovoga grada, Hercega Novog. Šta je ljepše nego izgovoriti to ovdje, na ovome mjestu, da je Makarije bio – Hercegovac?”
Na samom kraju dr Savić, konstatujući da se naše štamparstvo pojavilo ni manje ni više nego u vremenu kada je tursko carstvo bilo na vrhuncu, zaključuje da su njegovi pokrovitelji i djelatelji „na duhovnom i djelatnom planu činili upravo ono što i mi u svojim životima treba da činimo: da podignemo ono što je palo, da unapredimo svoje nasleđe i predamo ga u boljem stanju onima koji dolaze posle nas, u najmanju ruku da se trudimo da ga sačuvamo onakvim kakvo jeste”.
Zbog vremenskih prilika, program je morao biti izmješten u parohijskoj sali Hrama Svetog arhangela Mihaila u Starom gradu.
Večeras na Trgu od ćirilice program „Pravoslavno starčestvo juče i danas“ i duodrama „Biti čovjek među ljudima i neljudima. O starčestvu će besjediti iguman Manastira Podmaine jeromonah Rafailo (Boljević). Duodramu izvešće Aleksandra Dunić i Milan Malbaša iz Beograda.
Izvor: SPCO topaljsko hercegnovska
