U Buronjama, u Lješanskoj nahiji, danas je sahranjen Čedomir Radusinović (1944-2022), dugogodišnji predsjednik Crkvene opštine Lješanske nahije
Opijelo nad odrom usnulog sluge Božijeg su služili protojerej Predrag Šćepanović, arhijerejski namjesnik podgoričko-danilovgradski, protojerej Đuro Tomović, protojerej Nikola Pejović i jerej Slobodan Petrović.
Otac Predrag je u svom oproštajnom slovu kazao da Čedo nije bio jednostavan čovjek, ali da bi, rukovođen onim riječima jevanđeljskim kad je Gospod htio da pohvali Natanaila rekao: Evo pravoga Izrailjca u kome nema lukavstva, i on danas rekao: Evo Srbina, Crnogorca u kome nije bilo lukavstva.
“Mogli ste sa njim da se složite ili ne složite, ali ste sa Čedom Radusinovićem uvijek znali na čemu ste. Mnogo je volio ovaj kraj. Opijao se mirisima mjesečine slobodarskih Buronja. Za njega su Buronje i Lješanska nahija bilo izvorište i uvorište ljepote. Radovao se obnovi svih hramova ove nahije i bio je blizak saradnik i prijatelj blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija”, kazao je otac Predrag, ističući da se trudio da se o Lješanskoj nahiji uvijek lijepo govori i da se njen glas na svim skupovima čuje.
Govoreći o njegovom životu, prota je podsjetio da je Bog dao Čedu divnu suprugu i djecu, kao i da je Gospod njegovog sina Janka uzeo za naše ljudske okvire rano, a za njegove nebeske aršine vjerovatno u svoje vrijeme, i da je to bila njegova duboka nezacijeljena rana. Po njegovim riječima ta rana je krvarila i zbog toga što on nije zapamtio svoga oca Krsta, iako je negdje u genima, kroz krv, shvatio da treba da bude dobar, hrabar i iskren čovjek, što je Čedo i bio.
“Dragi čika Čedo, hvala ti što si bio Hristov vojnik do poslednjeg časa, sa svim vrlinama i manama koje mi ljudi imamo. Hvala ti što si ljubio Lješansku nahiju i ove slobodarske krše pokapane krvlju vitezova, junaka, što si se radovao i učestvovao u obnovi lješanskih hramova, što si bio predstavnik svojih Buronja, svog divnog bratstva Radusinovića i što si svima nama bio glas savjesti iz davnina.”
Protojerej Predrag Šćepanović je naglasio da je Čedomir Radusinović bio brat i prijatelj, da je ljubio i sve srpske krajeve, od Kosova i Metohije preko Republike Srpske.
“Neka njegova duša, pričešćena i sjedinjena sa Gospodom, nađe mira i spokoja u ovom buronjskom groblju, u obasjanju Hrama Svetog Nikole. Neka ga Gospod još danas prepozna i da čuje one riječi: Dođi dobri slugo, na zemlji si mi bio dobar i vjeran, uđi u radost Gospoda svoga, a neka njegovoj čestitoj porodici Gospod dade nade u vaskrsenje, u ponovni susret. Jer Čedomira Radusinovića više na zemaljskoj stazi nema, ali ostao je njegov put, ostale su navigacije koje su vodili ka Crkvi, ka jeziku, ka ćirilici”, poručio je prota Predrag.
U svom obraćanju protojerej Predrag Šćepanović izrazio je nadu i vjeru da će se porodica držati njegovih vrijednosti i nastaviti da hodi putem svoga oca, supruga, đeda, i u ime Mitropolije crnogorsko-primorske, kao arhijerejski namjesnik ovoga mjesta, odao poslednju počast Čedu Radusinoviću:
“I poslednju molitvu Gospodu, da se njegova duša nemirna i raspeta, od najranijeg djetinjstva namučena, danas sretne sa njegovim ocem Krstom, da se sretne sa Jankom i svim drugim Lješljanima, kojima je palio svijeću voštanicu po neviđbogovima predivnih Alpa ispod slovenačke zemlje, gdje su bez groba i mramora sahranjeni i njegov otac i mnogi drugi Lješljani. Pokoj ti duši, brate naš Čedomire, i Carstvo nebesko, oproštaj grijehova, od ljudi hvala, od Gospoda nagrada. Amin, Bože daj!”
U ime porodice od Čeda Krstovog Radusinovića oprostio se Rajko Radusinović, predsjednik Crkvene opštine Cetinje, koji se, nakon što je zahvalio svima koji su na bilo koji način izrazili saučešće i bili podrška porodici, podsjetio na život upokojenog, koji nije nažalost, zapamtio svog oca Krsta te da je odrastao bez očinske pažnje i zaštite, koju mu nije mogla nadoknaditi čak ni ogromna majčinska ljubav i briga.
“Čedo je uspijevao od najranijeg djetinjstva do posljednjeg izdisaja, da bude dostojan potomak svojih predaka, da ih ne iznevjeri ni jednim svojim postupkom, ni jednom svojom riječju, a nije mu to bilo lako. Bio je spreman da plati, i plaćao je, i na poslu i u životu, svoje nepokolebljive principe i životne stavove. Kao novinar, a i kao pisac, nije se libio da svojim polemičkim stavovima izaziva bure u društvenom životu Crne Gore. Njegov doprinos novinarskoj struci i etici kolege novinari su znali da cijene pa su mu prije nekoliko godina dodijelili nagradu za životno dijelo Udruženja novinara Crne Gore.”
Čedo Krstov Radusinović bio je prvi predsjednik obnovljene Crkvene opštine u Lješanskoj nahiji, gdje je mnogo učinio na obnovi crkava, kao i širom Mitropolije crnogorsko-primorske. Iz tog perioda, kako je naglasio gospodin Radusinović, datira i njegovo prijateljstvo sa blaženopočivšim Mitropolitom Amfilohijem.
“Dragi Čedo, ne mogu nikada zaboraviti kada smo prije desetak godina u Sloveniji tražili i našli mjesto pogibije tvoga oca Krsta. Svijeća koju si zapalio na tom mjestu se presijavala u suzama koje su se iskrile u tvojim očima. U tim suzama se oslikavao čitav tvoj život, tvoja tuga što nisi zapamtio oca, a još veća što nisi imao čak ni mogućnost da znaš gdje je njegovo grobno mjesto. Dragi brate Čedo, došlo je vrijeme da pođeš na mjesto gdje nema boli ni uzdisaja, gdje ćeš u rajskom naselju naći utjehu za tvoje boli, gdje ćeš se konačno sresti i željno zagrliti sa ocem Krstom i sinom Jankom.”
Vesna Dević
