Promocija knjige “Pola vijeka na službi Lovćenskom oltaru”: Svjedočanstvo da Lovćenska kapela jeste srušena, ali nije uništena
U kripti Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, sinoć, 1. aprila 2022. godine, održano je predstavljanje knjige „Pola vijeka na službi Lovćenskom oltaru” mr Komnena Bećirovića, književnika, novinara i publiciste.
Učešće u predstavljanju knjige Komnena Bećirovića uzeli su Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, dr Budimir Aleksić, protojerej Jovan Plamenac i autor Komnen Bećirović. U dijelu kulturno-umjetničkog programa večeri, nastupio je narodni guslar Maksim Vojvodić, koji je izveo pjesmu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija posvećenu stradanju Njegoševe kapele na Lovćenu.
U uvodnom slovu sve prisutne pozdravio je protojerej Predrag Šćepanović, moderator ove večeri, koji je govorio o Njegošu i Lovćenu u slici i prilici dva gorostasa, podsjećajući pritom na veliku tragediju koja se zbila rušenjem kapele i nepoštovanjem poslednje Njegoševe želje odlukom bogobornih i bezbožnih komunističkih vlasti. On je podsjetio da se autor ove veoma vrijedne knjige cijelog života borio za dvije svetinje koje je najviše volio: manastir Morača, kojeg je sačuvao od potopa usljed izgradnje hidrocentrale, i crkvu na Lovćenu.
Obraćajući se sabranima, autor knjige gospodin Komnen Bećirović je ukazao na činjenicu da se njegovo oglašavanje sada poklapa sa prvim oglašavanjem koje se desilo prije tačno pedest dvije godine kada je objavljen prvi tekst koji je govorio o Njegošu i Lovćenu:
,,Ovo moje oglašavanje iz Pariza, iz grada svjetlosti, pada tačno pedeset dvije godine od trenutka kada sam se prvi put oglasio povodom Lovćenske kapele u jednom od najvećih svjetskih žurnala: International Herald Tribune u kojem je objavljen moj tekst na 8 strana o Njegošu i Lovćenu.”
On je podsjetio da je ovo inicijalno obraćanje inaugurisalo mnoge tekstove koji su se nedugo zatim objavljivali po cijelom svijetu, počevši od zemalja Evrope, pa sve do Afrike, Indije, Japana, pronijevši vijest o nesreći koja će zadesiti Lovćen i Njegoševu crkvu:
,,Tekst pod naslovom Montenegrins try to save the sanctuary – Crnogorci se bore da spasu svetilište izašao je 19. marta 1970. godine. Ovaj tekst je inaugurisao narednih 10 tekstova koji su se objavljivali po svijetu. Tekst sam poslao, proslijedio raznim pisanim svjetskim medijima i uskoro je nastala poplava članaka o sudbini Njegoševe kapele na Lovćenu. Tako su o Lovćenu i Kapeli pisali francuski Le Monde; Le Figaro; švajcarski Tribune de Geneve; američki Sunday Times; pa njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung, zatim italijanski Corriere della sera i tako dalje.”
Mr Komnen Bećirović je naposlijetku dodao veoma važno otkriće, svjedočanstvo o tendencioznom rušenju kapele od strane austrougarskih snaga, koje su za ulogu imali da ,,skinu oreol sa Lovćena”:
,,Ono što bih želio da dodam jeste jedna od najvažnijih stvari koje sam otkrio. A to je način na koji je Austrija rušila Kapelu na Lovćenu pošto je okupirala Crnu Goru 1916. godine. Ministar velike carevine Fon Durijan u jednoj svojoj naredbi guverneru Veberu kaže: Treba skinuti oreol sa Lovćena, jer na Lovćenu počiva veliki srpski pjesnik Vladika Rade. On je tada rekao da svi Srbi gledaju Lovćen i da treba skinuti oreol Lovćenu tim prije što je na susjednom vrhu na Štilovniku trebalo podići spomenik Franju Josifu koji pred sobom gleda na Jadransko more. Tako da je jedna tako velika carevina kakva je bila Austrougarska očigledno imala veliki strah od Njegoša na Lovćenu”, zaključio je Komnen Bećirović
Nakon obraćanja autora knjige, riječ je uzeo prof. dr Budimir Aleksić, koji je podvukao i naglasio značaj truda i rada protojereja Jovana Plamenca čijim zalaganjem i predanošću je ova knjiga i ugledala svjetlost dana:
,,Jedan veoma inspirativan predgovor ovoj knjizi napisao je protojerej Jovan Plamenac, naš istaknuti novinar i publicista, borac za istinu o Lovćenskoj svetinji i za njen povratak. Zahvaljujući njemu, njegovoj ljubavi i žrtvi, ova knjiga ugledala je svjetlost dana. Ova knjiga Komnena Bećirovića svjedoči o njegovoj borbi da se spriječi rušenje Crkve Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu u kojoj su bili sahranjeni zemni ostaci Mitropolita Petra II Petrovića Njegoša.”
Profesor dr Budimir Aleksić je podvukao da je proces institucionalne desrbizacije Njegoša i proces istorijskog revizionizma otpočeo u Crnoj Gori upravo rušenjem Kapele na Lovćenu:
,,Rušenjem kapele na Lovćenu počeo je definitivno proces institucionalne desrbizacije Njegoša i proces istorijskog revizionizma. O smislu i cilju te akcije najbolje svjedoči činjenica da se toj akciji protivila Matica srpska, čiji je Njegoš bio član, a da ju je svim svojim kapacitetima i propagandno i finansijski podržavala Matica Hrvatska. Tome se protivila i Srpska pravoslavna crkva, čiji je Njegoš bio Mitropolit, dok je ideju o rušenju predvodila Komunistička partija Jugoslavije uz podršku ustaške emigracije, čiji je pripadnik bio i Ivan Meštrović kao jedan od vođa ustaške emigracije.
Kampanja protiv rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu koju je pokrenuo Komnen Bećirović u Francuskoj je zahvaljujući mnogobrojnim poznanstvima i vezama sa uticajnim ljudima ubrzo dosegla svjetske razmjere. Objavljivanje knjige Komnena Bećirovića predstavlja prilog težnji da se vaspostavi Njegoševa kapela na Lovćenu, jer svi pravoslavni hrišćani u Crnoj Gori i svi istinski intelektualci moraju neprestano i jedinstveno insistirati da se Njegoševa zadužbina, koju je posvetio Svetom Petru Cetinjskom i u kojoj je zavještao da bude sahranjen, vrati na Lovćen te da njegovi zemni ostaci konačno nađu vječni mir i spokoj”, podvukao je profesor dr Budimir Aleksić.
U nastavku večeri, riječ je uzeo protojerej Jovan Plamenac, paroh barski, novinar i publicista.
On je načinio poseban osvrt na manipulacije koje se tiču činjenica, čija je crkva na Lovćenu, budući da falsifikatori istorijskih tokova i činjenica često pribjegavaju nazivu: ,,Crkva kralja Aleksandra”, aludirajući na okupatorske pretenzije dinastije Karađorđević prema Crnoj Gori, što predstavlja grube neistine i nema utemeljenja u stvarnosti:
,,Bespredmetno je govoriti o Lovćenskoj crkvi kao o crkvi kralja Aleksandra Karađorđevića. Nju je kao svoje vlasništvo na inicijativu Mitropolita crnogorsko-primorskog Gavrila Dožića, obnovila Srpska prvoslavna crkva, a kralj Aleksandar bio je najveći donator. Kralj Aleksandar je bio unuk crnogorskog kralja Nikole I Petrovića i rođen je i odrastao u njegovom Cetinju, što je Komnen Bećirović u ovoj knjizi potanko dokumentovano objasnio.”
Prota Jovan je priču o takozvanoj Aleksandrovoj crkvi uporedio sa Geblsovskom logikom hiljadu puta ponovljene laži koja naposlijetku postaje istina:
,,Priču o Aleksandrovoj crkvi na Lovćenu je padanje u kaljugu Geblsovske logike hiljadu puta ponovljene laži koja postaje istina i sadašnje fabrike laži mainstream medija. Naime, ta takozvana Aleksandrova kapela baškarila se decenijama na grbu Republike Crne Gore.”
Naglasio je da ono što se dogodilo na Lovćenu jeste zapravo sukob biblijskih razmjera ogledan u sukobu dobra i zla:
,,Na Lovćenu se dogodio biblijski sukob bogoborstva protiv bogoljudstva, antihrišćanske protiv hrišćanske civilizacije, stvoren je jedan simbol, da bi na njegovom mjestu bio postavljen drugi, njemu oprečan. Kapela na Lovćenu se neće moći vratiti sve dok se Crna Gora ne oslobodi zapadnjačkog paganizma. Ali se to ne može dogoditi dok ne dođe do tektonskih promjena u svijetu. Vraćanje Njegoševe kapele na oslobođeni Lovćen je isto što i vraćane ikona u crkve u IX vijeku ili što je bilo donošenje grančica masline od strane goluba Noju. Vraćanje kapele na Lovćen biće nova pobjeda nad ikonoborstvom. Nova pobjeda Pravoslavlja”, zaključio je protojerej Jovan Plamenac.
Naposlijetku, svima sabranima obratio se Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, koji je ukazao na činjenicu da je višedecenijska borba i služba na Lovćenskom oltaru gospodina Komnena Bećirovića impresivna i nadahnjujuća:
,,Ova promocija, nije ništa drugo do naša blagodarnost Komnenu Bećiroviću za pedeset i više godina njegove službe na Lovćenskom oltaru. Njegova borba je impresivna i nadahnjujuća. Vidite, kako je dobar, efektan naslov ove knjige. Ako Lovćenski oltar ne postoji, ako je srušen na čemu onda Komnen služi? U ovom naslovu imamo unutrašnje svjedočanstvo da je lovćenski oltar – Nebeski oltar, ovo je svjedočanstvo da Lovćenska kapela jeste srušena, ali, nije uništena.”
On je podsjetio da u prilog tome govori činjenica da je od inicijalnog rušenja Kapele na Lovćenu izgrađeno preko dvadeset replika kapele širom Crne Gore, kao i izvan njenih granica:
,,Od rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu podignuto je u Crnoj Gori i van nje preko 20 replika Njegoševe kapele. To je dejstvo Božansko i nebesko Lovćenske kapele. Naime, borba za Kapelu nije se ticala samo politike i kulture, to je bila metafizička borba. Ko se god našao na strani Lovćenske kapele ostao je upisan u istoriju, uticao se u nju i njome se obesmrtio. Tako i ovo djelo Komnena Bećirovića jeste jedno takvo svjedočanstvo koje se ne može zaboraviti. Kapela Njegoševa je kao žrtva u temelju naše duhovne obnove i u temelju naše borbe za svetinje. Kapela na Lovćenu nas je pripremila za ovu borbu koju smo poveli i koja još nije završena. Lično iza rušenja Lovćenske kapele stajao je Josip Broz Tito”, podvukao je Visokopreosvećeni.
U drugom dijelu obraćanja, Mitropolit se osvrnuo na lik i djelo velikog slikara Petra Lubarde, koji se odrekao pozicije miljenika režima zarad pravih vrijednosti:
,,Komnen je lijepo naglasio vitešku borbu mnogih za očuvanje Lovćenske kapele, a posebno Petra Lubarde. Petar Lubarda ne samo što je naslikao Sumrak Lovćena sa onim bikom koji ruši Lovćen i Kapelu, nego se on time odrekao pozicije miljenika tadašnjeg režima. Jer znao je Broz da nagrađuje dobro umjetnike i da se pokaže kao čovjek kulture i ako to nije bio. Bio je zločinac.”
On se takođe osvrnuo i na dostojanstveni lik i djelo hrabrog i čestitog princa Mihaila Petrovića, unuka kralja Nikole, kao i na svijetli primjer kakav je pokazao svojim životom Ljubomir Durković Jakšić:
,,Komnen u ovoj knjizi lijepo svjedoči i o tome kako se lijepo i časno držao, baš kao i u vrijeme okupacije Crne Gore, princ Mihailo Petrović, unuk kralja Nikole, koji je činio sve kao legitimni nasljednik Njegošev, da se zaštiti Kapela na Lovćenu. Svakako treba pomenuti i Ljubomira Durkovića Jakšića koji je isto kao Komnen pokazao u svome stanu toliko naslaganih fascikli prepunih vrijedne građe o Njegoševoj kapeli, a koje je sve zavještao Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti”.
On je naglasio da je borba za Njegoševu kapelu predstavljala najžešću bornu intelektualaca i uopšteno ljudi od imena i integriteta sa tadašnjim bezbožnim neprosvećenim komunističkim režimom:
,,Borba za Njegoševu kapelu na Lovćenu je možda i bila najžešća borba intelektualaca i ljudi od časti i imena sa tadašnjim režimom. Naravno režim je odnio fizičku pobjedu, ali, Mitropolit i svi oni umjetnici, književnici, profesori, među njima su najveća imena tadašnje nauke i kulture iz Crne Gore, oni su odnijeli moralnu pobjedu i to je veliki duhovni kapital koji mi nasljeđujemo. Naravno to je veliki zalog za obnovu Lovćenske kapele, a ona će se sigurno obnoviti i uvjeren sam da će to biti prije nego što mi i možemo zamisliti. Za sada to izgleda nemoguće, ali, Bogu je sve moguće”. zaključio je Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Knjiga Komnena Bećirovića ,,Pola vijeka na službi Lovćenskom oltaru” podijeljna je na pet cjelina. Prvi dio sadrži Bećirovićeve autorske tekstove koji su nastajali na ovu temu i objavljivani su u dugom vremenskom intervalu od 1963. pa do 2018. godine. Drugi dio obuhvata tri besjede Komenena Bećirovića, od koji su dvoje održane 1999. godine prilikom prvog i drugog pomena nad ostacima Njegoševe kapele na Ivanovim Koritima, a treća njegova besjeda izgovorena je na večeri posvećenoj Lovćenu.
Treći dio ove knjige sadrži pet intervjua koje je Komnen Bećirović dao štampanim i elektronskim medijima u periodu od 1990. do 2018. godine. U četvrtom dijelu knjige publikovano je sedam saopštenja Pokretačkog odbora za povratak Njegoševe kapele na Lovćen. Peti dio knjige donosi šest polemičkih osvrta Komnena Bećirovića kroz stavove zagovornika rušenja Njegoševe kapele na Lovćenu. Nakon pet djelova knjige kao posebna cjelina dati su prilozi koji sadrže biografski intervju profesora doktora Radomira Batuljana iz Toronta, koji je održan sa Komnenom Bećirovićem. A potom i Bećirovićevo pismo Andreju Margovu iz 1970. godine, pa zatim njegova obraćanja Blažu Jovanoviću, Veljku Milatoviću i Milovanu Đilasu iz 1970. – 1971. godine, kao i jedan odgovor Đilasa Komnenu Bećiroviću.
Tekst & foto: Boris Musić
