U nedjelju, 18. maja, na monaškom groblju manastira Podlastva sahranjena je dugogodišnja igumanija ove svete obitelji – monahinja Doroteja (Delić).
Svetu Liturgiju sa pomenom je služio protosinđel Justin (Mrenović), iguman manastira Podlastve, uz sasluženje protojereja-stavrofora Jovana Rajaka, paroha donjogrbaljskog.
Monaško opijelo služio je protosinđel Kliment, namjesnik manastira Praskvica, uz sasluženje 12 sveštenoslužitelja Mitropolije crnogorsko-primorske i učešće preko 40 monahinja, te vjernog naroda.
Besjedu nad odrom mati Doroteje izgovorio je jeromonah Nikon (Kokotović), iguman manastira Donji Brčeli.
Otac Nikon je podsjetio na riječi psalmopojca Davida: ”Blažen je put kojim danas ideš dušo jer ti je pripremljeno mjesto pokoja” i kazao da su ovo riječi u kojima se zaista može prepoznati i upokojenje mati Doroteje. On se osvrnuo na njen rani odlazak u manastir, te duhovno i monaško sazrijevanje u manastiru Duži, u Hercegovini.
”Nju su Gospod i Majka Božija još od rođenja izabrali da im služi ovdje na zemlji. Veoma rano, sa 16 godina, daleke 1959. godine iz Bosne, iz rodnog sela Peljave kod Bijeljine ostavivši roditeljski dom dolazi u Hercegovinu u manastir Duži, kod svoje rođene sestre, monahinje Teodore, potonje duške igumanije. Prima i monaški čin. Podvizi i trudovi duških sestara mogli bi se ispisivati na desetine i stotine stranica. To teško vrijeme, bezbožno vrijeme komunizma u Dužima, u ratom razorenoj Hercegovini, u duhovno opustošenoj, mati Doroteja je uz svoju sestru, igumaniju Teodoru, hrabro i junački podnosila sve nevolje, patnje i stradanja toga vremena. Ujedno je prolazila sva manastirska poslušanja, u kojima se u potpunosti osposobila počev od kuhinje, preko ogromne manastirske ekonomije i teških poljoprivrednih radova, a znamo da su se u to vrijeme manastiri bavili uglavnom stočarstvom, pa sve do crkvenih bogosluženja. Mati Doroteja je bila odličan poznavalac pravila crkvenog i vrhunski pojac”.
Prisjetivši se svog prvog, djetinjeg susreta sa mati Dorotejom, otac Nikon je kazao da je sestrinstvo manastira Duži u to vrijeme živjelo starim monaškim duhom, koji danas iščezava.
”Imao sam blagoslov da mati Doroteju upoznam još u svom ranom djetinjstvu, negdje krajem sedamdesetih godina, kada sam imao pet ili šest godina, preko svoje majke pokojne Gordane, koja je sa sestrama duškim gajila jedno izuzetno duboko i iskreno prijateljstvo. A od tog duškog sestrinstva sada je među živima i naravno ovdje zajedno sa nama još samo naša mati Petra, sada igumanija manastira Svetog Jovana Vladimira u Zeti, kao jedan pravi istinski svjedok toga teškog vremena i tog starog monaškog duha i kova, koje polako nestaje i iščezava”.
Rekao je da je mati Doroteja u manastir Podlastvu iz Duži stigla tokom ratne 1993. godine i da je u Grblju nastavila svoj trudbenički put, baš onako kako je to činila i u Hercegovini, neumorno se starajući o manastirskom imanju i crkvi, ali ne zapostavljajući ni gostoljublje, zbog čega je vrlo brzo i lako zadobila povjerenje i ljubav Grbljana.
”Posle nekih desetak godina od strane našeg blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija ona biva proizvedena u čin i zvanje igumanije sa pravom nošenja naprsnog krsta. A ovdje u Podlastvi ona je nastavila da živi i radi sve onako kako je naučila u Hercegovini u svojim Dužima, kako kada je u pitanju manastirska ekonomija koja je i ovdje bila velika, tako i razni drugi poslovi i obaveze oko uređenja i održavanja manastira. Bilo joj je dosta teško s obzirom da je njeno sestrinstvo ovdje bilo malobrojno a i starije, ali zahvaljujući svojoj vjeri, svom gostoljublju, svom domaćinskom duhu i svojoj vedrini ona je veoma brzo po dolasku ovde u Grbalj zadobila povjerenje, poštovanje i ljubav Grbljana, tako da su ljudi uvijek sa radošću svraćali u ovu svetinju”.
On je naglasio da je mati Doroteju cijeli život pratilo zastupništvo Presvete Bogorodice.
”Inače čitav život naše mati Doroteje bio je pod zaštitom, pod zastupništvom Presvete Bogomajke. Ona je rođena 14. oktobra, na praznik Pokrova Majke Božije, a 34 godine je provela u Dužima gdje je zamonašena, a manastir Duži je upravo posvećen Pokrovu Majke Božije. Zatim, narednih tridesetak godina dolazi u ovu svetinju koja je takođe posvećena Majci Božijoj i Njenom Rođenju”.
Otac Nikon se prisjetio i njihovog poslednjeg susreta i razgovora u kojem je njemu i monahu Mardariju pričala o tome kako je malobrojno sestrinstvo u Dužima, a i u Podlastvi, uspjevalo da pozavršava brojne manastirske poslove, a uz to stigne i na bogosluženja. Naglasila je da crkvena bogosluženja nijesu zanemarivale, iako je bilo dana kada su zbog neodložnih poslova u bašti ili na imanju morale odložiti večernju službu po nekoliko sati, ali bi nakon obavljenog posla, bez obzira na umor od teškog fizičkog rada, završavale i večernje bogosluženje.
Skrenuo je pažnju na njenu jaku volju koja ju je odlikovala do poslednjeg daha, kao i na brigu i, kako je kazao ”očinsko-sinovsku ljubav oca Justina, sadašnjeg igumana manastira Podlastve prema mati Doroteji.
”Poslednje godine svog života mati Doroteja je bila dosta zanemoćala, otežano se kretala, povremeno je bila i u postelji, ali bukvalno do poslednjeg izdisaja bila je jake volje i borbenog duha. Posebno bih istakao ljubav i brigu našeg oca Justina, sadašnjeg igumana, koji se sa očinsko-sinovskom ljubavlju ovih zadnjih godina pobrinuo o mati Doroteji, sa mnogo razumijevanja za njene slabosti i nemoći. A u tome je sigurno stekao veliko iskustvo u Pećkoj Patrijaršiji, jer je otac Justin još kao dječak počeo da odlazi u tu svetinju i da duhovno uzrasta uz pećke starice monahinje. Neka je pokoj duše našoj mati Doroteji, a vjerujemo i nadamo se da će ona sa onim mudrim djevama začuti glas Onoga kome je vjerno služila čitavog svog života, a to je glas Gospodnji: Uđi u radost Gospodara svojega! Hristos Vaskrse!”
. . . . . . .
Mati Doroteja je rođena 14. oktobra 1943. godine u selu Peljave, kod Bijeljine, u blagočestivoj porodici Milenka i Tomke Delić. Odmah nakon završene osnovne škole 1959. godine odlazi u manastir Duži, kod svoje rođene sestre – mati igumanije Teodore i postaje iskušenica.
U to vrijeme manastir je bio zapušten i devastiran, bez prozora, vrata, izbušenog krova, crkve koja je ličila na magacin i čiji su zidovi bili išarani nedoličnim natpisima koje su iza sebe ostavili vojnici, budući da je manastir jedno vrijeme poslije rata služio kao kasarna.
To je slika koju je zatekla šesnaestogodišnja djevojčica, kada je stigla u manastir Duži, buduća mati Doroteja.
Zamonašena je na praznik Uspenja Presvete Bogorodice 1969. godine u manastiru Duži u koji je ugradila pune 34 godine molitve, ljubavi, truda i mladosti, i u kojem je oblikovala svoj svijetli monaški lik, po kojem će ostati upamćena i u Hercegovini i u Crnoj Gori.
U manastir Podlastvu je došla 1993. godine, tokom poslednjeg rata, i tu je nastavila da ugrađuje sebe do svog poslednjeg daha, ostavivši i svoje kosti da počivaju pod sjenom hrama Rođenja Presvete Bogorodice.
Vječan spomen i Carstvo nebesko našoj dragoj mati Doroteji!
O. B.
