Besjeda igumana Savinskog jeromonaha Makarija na Akatistu Presvetoj Bogorodici i Molebnu za Kosovo i Metohiju koji je služio u petak 31. marta 2023. godine u manastru Savina zajedno sa Arhijeresjkim namjesnikom Hercegnovskim protojerem- stavroforom Obrenom Jovanovićem i sveštenstvom ovog namjesništa.
Otac Makarije Savinski: „Dok gledamo nemile scene iz Kijevo-pečerske lavre shvatamo kakvu pošast su spriječile litije za odbranu Svetinja u Crnoj koje je poveo blaženopočivši Mitropolit Amfilohije“
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Braćo i sestre, velika je istina da se odluke donose najprije na nebu a da se tek onda sprovode na zemlji. Koliko god čovjek mislio da je on taj koji upravlja ovim svijetom, mora da zna da se sve odluke najprije donose na nebu. Tek onda se Božije odluke sprovode na zemlji, upravo onako kako Bog to hoće i kako On zapovijeda. U konačnosti, kada se ovaj svijet bude završio, sva pravda i sva nepravda izaći će pred lice Božije. Oni koji su se priklanjali pravdi i istini Božijoj naći će se sa desne strane Gospoda našeg. Ali prije nego što se donese bilo kakva odluka, u slobodnoj volji čovjeka mora da se odigra određeni proces jer se ništa ne događa naprasno i odjednom. Ni u našim životima ništa se ne događa odjednom. Dakle, ako se desi da se neko razboli, ne razbolijeva se on u jednoj sekundi. Posledica svake bolesti uglavnom je grijeh. Kada griješimo bez namjere da se kajemo, mijenjamo i popravljamo onda taj grijeh naraste u bolest koja se projavljuje i na fizičkom planu. I svi ostali događaji u našim životima funcionišu na isti princip i u istom smislu.
Zašto je ovo važno i šta je važno da shvatimo?
Da shvatimo da treba da dolazimo i da se molimo Bogu ne samo kada smo u nekoj nevolji i kada „zagusti“ da više nemamo kud jer onda može biti kasno. Može biti kasno ne zato što Bog ne želi da se mi promijenimo i ne želi da nas usliši već zato što On zna da to nije dobro za nas, jer ako brzo dobijemo Božiji odgovor brzo ćemo i zaboraviti na Njegovu pomoć, kao što radimo i za sve ostalo. Dakle, treba da budemo postojani u služenju Bogu i u pokajanju, inače desiće nam se i događaće nam se stvari koje nisu po našoj volji i zbog kojih nam neće biti dobro.
Gledamo ovih dana strašnu pošast koja se događa u Kijevo-pečerskoj lavri. Neko to vidi malo bolje, neko na neki drugi način. Ali vidimo da je Bog dopustio da se u tako velikoj lavri dogode onakva čudesa. Slične scene smo i mi vidjeli ovdje u Crnoj Gori, jer šta su drugo bili napadi na Cetinjski manastir ako ne slike koje danas vidimo u Kijevo-pečerskoj lavri. Razmišljajući danas o tome, shvatio sam kako je veliku ulogu i veliki korak učinio naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije kada je poveo litije za odbranu Svetinja. Mnogi na početku možda nisu razumjeli šta on to čini, i nije im bilo jasno sve dok rijeka ljudi, koji su krenuli u odbranu Svetinja, nije narasla u onolikom broju. Da taj korak nije učinjen tada u to vrijeme, sada posle više godina shvatamo da smo danas smo mi mogli biti u potpuno istoj situaciji u kakvoj je danas Kijevo-pečerska lavra. Tako bi danas bilo i u Savini, i u Cetinjskom manastiru, i u Morači, i u Ostrogu. Bilo bi potpuno isto, možda i gore.
Zbog toga moramo biti na straži ne samo kada je teško, braćo i sestre. Moramo da obratimo pažnju sada. Sada treba da se pomolimo Presvetoj Bogorodici. Gledamo kako u ovom trenutku sveštenstvo i vjernici stoje ispred Kijevo-pečerske lavre i pjevaju: Raduj se radosti naša, zakloni nas od svakog zla česnim svojim omoforom. I mi ovdje u Savini pjevamo tu istu pjesmu. Trudimo se da je pjevamo svim srcem da ne bismo došli u poziciju da neko drugi dođe da nam traži ono što mu ne pripada. Jer to će se desiti ako ne budemo iskreni i istinski Hrišćani. Vjerujte desiće se, koliko god mi to sada ne shvatali. Bolje je da na vrijeme čujemo i da se pokrenemo, da pokrenemo naše unutarnje biće, da se molimo Bogu i Bogorodici sada, ovog trenutka, danas, večeras, ujutru. Da ne dođemo u poziciju da zaboravljamo. Kako možemo da zaboravljamo ono što je naš život?
I zato, braćo i sestre, ponavljam da treba da znamo da se odluke prvo donose na nebu a da se tek onda sprovode na zemlji. Mi nema čega da se plašimo. Bog nas neće ostaviti ako smo sa Njim, ako smo Mu predali svoje biće i svoje srce. Vjerujte da neće. Čak i ako nas ubiju neće moći da pobijede Boga u nama jer je On pobijedio i smrt. Kako kaže Sam Hristos: ,,Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, već se bojte onoga koji može u pakao da vas svede. Bojmo se Boga a taj strah od Njega izrazimo kroz našu molitvu i pokajanje, kroz našu ispovijest, molitvu, post i to ne samo sad, u Velikom postu, nego i kada on prođe nastavimo dalje, ne prekidajmo, ne ostavljajmo Boga čekajući sledeći post da se opet molimo. Šta ćemo raditi u međuvremenu?
Zato, braćo i setre, obratimo pažnju kako živimo. Niko od nas nema mnogo vremena. Vremena su varljiva, začas se promijene, iz rata pređemo u mir, iz mira u rat. Nesigurno je ovdje na zemlji, sve se mijenja i sve je promjenljivo, samo Bog nije promjenljiv i zato se držimo Njega. Držimo se Boga svim svojim silama i svim svojim načinima, iskoristivši sve što imamo kako bi se sjedinili sa Njim. Tada u našim srcima neće biti straha ni od čega u ovome svijetu, niti će biti straha od smrti.
Postoji jedna izreka mudrih Svetih otaca koja kaže: Ako umreš prije nego što umreš, nećeš umrijeti kada umreš.
Šta to znači?
Ako čovjek umre za ovaj svijet, ako ovaj svijet više ne bude u njegovom srcu i ako ovaj svijet ne bude vladao njime, ako strasti i sile ovoga svijeta ne budu vladale čovjekom već se u njemu naselio Bog onda čovjek neće ni umrijeti kad umre, zato što je već ovdje u svijetu vaskrsao zajedno sa Hristom. Upravo je to ono što mi čekamo u ovom Velikom postu, čemu se radujemo i šta treba da živimo. Živimo, zato, to sada, ovog trenutka, da ne bismo posle, kada dođe vrijeme i Bog donese odluke bez nas koje su dobre za nas, one izgledale strašno u našim očima. Jer dešava se da ljudi ginu, da ginu djeca, da se ne zna ni ko ni kako gine. Ne dozvolimo da dođemo dotle da Bog mora baš toliko da nas bije da bi nas vratio Sebi.
Zato se sad molimo Bogu. Sad se kajmo, sad mijenjajmo svoj život! Sad je trenutak i sad je spasenje! Neće biti posle i neće biti neko drugi. Biću samo ja. Ne tražite to od drugoga nego od sebe jer ćemo samo tako biti istinski Božiji ljudi, istinski pokajnici i istinski naslednici naših velikih predaka kakav je bio Sveti knez Lazar. Molimo se za Kosovo i Metohiju a pitamo li se. Kakvi smo mi to Hrišćani? Jesmo li kao Sveti knez Lazar? Jesmo li kao Sveti Kralj Stefan Dečanski? Imamo li išta zajedničko sa njima? Imamo li pokajanja? Imamo li ljubavi prema Bogu? Ako nemamo onda smo stranci i bićemo stranci.
Braćo i sestre, neka nas ukrijepe Bog i Presveta Bogorodica kojoj čitamo ovaj akatist. Nemojte misliti da akatist čitamo radi akatista i da je u manastiru Savina akatist Presveteoj Bogorodici počeo da se čita tek tako. Sve to biva sa blagoslovom Presvete Bogorodice a radi nas i radi našega spasenja. Ovdje je danas trebalo da bude sabrano hiljade ljudi, jer ako dođe do nevolje i hiljade će, možda, biti malo. Zato obavještavajte i druge ljude da dolaze dok još ima vremena. Nemojmo da se igramo i da budemo naivni, da nas đavo laže i obmanjuje da ima vremena. Vremena nema, jer za Boga treba dati uvijek sve upravo ovog časa i ovog trenutka.
Neka ste svi blagosloveni. Neka vas Bogorodica čuva i miluje jer je ona milostiva majka koja će pomoći svakome ko se od srca kaje i ko joj bude pribjegavao u svemu tražeći njenu pomoć i ko se bude trudio da izmijeni svoj život. Vjerujte, da će Majka Božija stalno biti sa takvima i da ih neće ostaviti ni u času smrti, nego će nas odvesti u Carstvo Sina svoga.
Neka je blagosloven današnji dan i neka od danas počne naše istinsko pokajanje i život u Hristu.
Blagoslov Gospodnji sa vama da bude.
Predlažem da čitate žitije Svetog Andreja Jurodivog, koji se pominje u ovom akatistu, da vidite kakvi su plodovi hrišćanskog života istinskih Božijih ljudi. To je dato i nama nije samo drugome. To možemo i mi ako zaista volimo Hrista i Presvetu Bogorodicu.
Molite se Presvetoj Bogorodici i budite istinski pokajnici. Oprostimo svima sve da bi naše srce bilo otvoreno za živog Boga.
Priredila: Slobodanka Grdinić
