U Javnoj ustanovi (JU) „Zahumlje“ predstavljena je knjiga „Svetigornik“ autora Anastasija Radovića. Promocija je organizovana 10. juna u okviru junskog repertoara Nikšićke kulturne scene.
Poetski prvjenac Anastasija Radovića kome je živopis, nakon što je diplomirao na Bogoslovskom fakultetu u Atini, osnovna stvaralačka djelatnost i živopisao je više pravoslavnih hramova, izašao je u izdanju Izdavačke kuće Eparhije budimljansko-nikšićke „Sveviđe“.
Djelo je nastajalo iz veoma jakih osjećanja, povodom upokojenja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, rođenog strica Anastasija Radovića, a pogovore o „Svetigorniku“ napisalo je više autora: prof. dr Aleksandar Petrović, Ana Smiljanić, mr Aćim Višnjić, Danilo Bećković, Dragan Lakićević, Živojin Rakočević, prof. dr Miloje Rakčević i mr Momčilo Golijanin.
„Odlazak svetopočivšeg vladike Amfilohija predstavljao je ogroman potres ne samo za mene kao njegov rod po krvi, nego za sve nas. Potres takav koji sam doživio kao pomjeranje temelja bića, čitavog bića. Da bih nekako preživio to stanje emotivno stihovi su potekli sami od sebe, spontano, neočekivano, skroz neplanirano. Kasnije, po završetku samog djela pitao sam se da li bih mogao pjevati o takvom čovjeku, znao sam da ne bih, iako bih pokušao da pjevam to, svakako, ne bi ličilo na Svetigornik ni po čemu, čak, ni po formi. Sigurno to ne bi bio deseterac, bio bi neki slobodan stih, rekoh, da ne bih ni pokušao“, kazao je Radović u uvodnoj riječi, napominjući da se knjiga „završavala“ čitavih godinu dana u cjelini.
„Bio je završen o Božiću 2021. godine, ali je posle pisan još dugo vremena periodično sve do trenutka kada sam vidio da ne mogu na telefonu da pišem, već je došlo do sedam-osam stotina stihova. Prebacim na kompjuter da bih imao pregled, jer sam uočio da je to postaje djelo koje ima ozbiljnu dimenziju i da mora kompozicijski odgovorno da se pozabavim. Gotovo da se ne osjećam da sam pisac samog djela nego da sam predstavljao kakav-takav provodnik, jer se radi o jednoj eksploziji duha i emocije koja se teško kontrolisala, ali se kanalisala kroz stih, kroz poeziju. Ne bih više govorio o Svetigorniku, ima ko će ljepše i bolje, a iznad svega Svetigornik, nadam se, da će govoriti sam za sebe“, rekao je Radović,
Spjev „Svetigornik“, možemo reći ep o jednom čovjeku i vremenu koje ne prolazi, sastoji se od deset cjelina sa horovima kao najavom teme i radnje u pjevanjima. Ovakva struktura, napominje sveštenik dr Nikola Marojević, ukorijenjena je u prethrišćanskom periodu antičke drame, a s druge strane kao uzor je poslužilo kolo iz „Gorskog vijenca“. Da bi predočio niz pjesnikovog stvaranja Marojević je iščitavao neke od stihova, koji su međunaslovi cjelina: Blažen je muž što na groblju bogova pjeva, Da nam nije Tvojih svjetlonoša, mi iz mraka ne bi izlazili, Ne tuguj, kraja nema, U nemiru mir Ti prosimo.
Promociju je moderirala književnica Milica Bakrač, koja je kazala da „Svetigornik“ – žitije u stihu – čini 3. 530 stihova, svaki stih je našao utočište u savremenoj pravoslavnoj misli i ideji, svaka strofa zalazi u istoriju. Istakla je najupečatljivije sinonime koje autor niže uz ime svog strica, Mitropolita Amfilohija.
Na zadovoljstvo brojne publike autor, Anastasije Radović je čitao stihove iz promovisane knjige.
Promociju su upotpunili: epski pjesnik Mladen Šarčević i Gašo Nastić, koji je uz strune gusala pjevao odlomke iz „Svetigornika“.
Senka Čolović Šumić
Foto: RTNK
