Danas, na praznik Ikone Bogorodice Trojeručice, sahranjeni su zemni ostaci profesora Predraga – Peđe Vukića (1966-2019), istoričara i dugogodišnjeg saradnika Radio Svetigore, koji se upokojio u Gospodu juče u manastiru Ostrog, gdje je po sopstvenoj želji, blagoslovom Njegovog visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog Mitropolita crnogorsko-primorskog, igumana ostroškog g. Amfilohija i sahranjen.
Zaupokojenu liturgiju i opijelo novoprestavljenom Predragu Vukiću služio je Mitropolit crnogorsko-primorski g. Amfilohije koji je kazao da našega brata Peđu ispraćamo proročkim riječima, Blažen je put kojim danas ideš dušo, jer ti se pripremi mjesto pokoja, kojima ispraćamo sve one koji iz prolaznoga svijeta odlaze na vječni Božiji put:
„Put koji je naš brat Predrag izabrao, kao mjeru svoga života i u vremenu i u vječnosti, put je Hrista Boga našega koji je istina i život. Tim putem on je prolazio ovaj kratki svoj život vjeran Hristu Bogu i Njegovim zapovjestima. Slušao je Hristovu riječ, vjerovao u Njega i u Onoga koji Ga je poslao, zato zadobija vječni život u Bogu – život vječnoga i neprolaznoga Carstva Božijega.“
Vladika je kazao da je među raznim putljagama, puteljcima i raspućima, kojima mnogi od nas hode po ovoj zemlji, Peđa izabrao taj jedini istiniski, pravi put dostojan istinskog i pravog čovjeka.
Prisjetio se Mitropolit Peđinih riječi da ga je vjeri učila njegova majka, a bavljenje istorijom ga je naučio otac. Naglasio je da istorija kojom se bavio, i arhive koje je proučavao, nije bila mrtva nego je bila život. Živa istorija i pamćenje kojima se Predrag naučio, po njegovim riječima, izrastala je iz živih i životvornih moštiju Svetih Petra Cetinjskoga i Vasilija Ostroškoga, kao i mudrosti Svetoga Petra Lovćenskog Tajnovidca i nije temeljena na razaranju svetinja Božijih.
„Zato naš Peđa nije išao putljagama i raspućima, niti je svoju istoriju temeljio na lažnim idejama i ideologijama, pogotovo na ideologiji zatrovanoj najopakijom bolešću, koja je harala ovim prostorima – brozomorom. Temeljio je istoriju na živom i živonosnom odnosu prema zbivanjima u istoriji koja zrače iz moštiju Svetoga Petra Cetinjskoga i Svetoga Vasilija Ostroškoga.“
Podsjetio je Mitropolit da Peđa Vukić ne samo da je dolazio često u manastir Ostrog, gdje je proučavao i Arhiv Svetoga Vasilija Ostroškoga, već je želio ga Gospod prizove upravo u ovoj svetinji i Gospod ga je toga udostojio.
„Bog je odabrao, ali i on sam, da ovdje kod moštiju Svetoga Vasilija Ostroškoga počiva njegovo tijelo i da trube Sudnjega dana u vječnosti čeka u ostroškoj svetinji. Na vjernosti i poštovanju prema Svetom Petru Cetinjskom, Svetom Petru Lovćenskom Tajnovidcu, Svetom Vasiliju Ostroškom temeljio je svoje shvatanje istorije, i lične i istorije svoga naroda“, kazao je vladika.
Ostao je vjeran tome do kraja svoga života, kao i svome srpskome narodu kome, kako je govorio, pripada jer ne može pripadati narodu kojem nijesu pripadali Sveti Petar Cetinjski, Vasilije Ostroški i Petar Drugi Lovćenski Tajnovidac. Služeći Bogu i svome rodu, Predrag je, u svojim zbirkama pjesama, pjevao o vjeri u Hrista Boga koji je put, istina i život.
„Ostao je vjeran Hristu Bogu hodeći, još ovdje na zemlji, Njime kao putem koji vodi u život vječni i sve što je radio podređivao je toj i takvoj vjeri. Time je bila zadahnuta njegova peozija, predavanja na Radio Svetigori, kao i njegova djela. Ispunjen bogoljubljem, iz koga se rađa istinsko bratoljublje i čovjekoljublje, on je sve što je dobijao djelio drugima.“
Mitropolit je naglasio da prisustvo velikog broj sveštenika govori da je Predrag Vukić bio čovjek vjere i Crkve.
„Njega, koji je hodio pravim Božijim putem, služio istini Božijoj, istini svetih Božijih ljudi i trudio se da živi po toj istini tokom svog kratkog života, Gospod: Otac i Sin i Duh Sveti – Bog ljubavi neka zagrli Svojom vječnom, neprolaznom ljubavlju i zagrljajem. Bog da mu dušu prosti“, kazao je Mitropolitcrnogorsko-primorski Amfilohije.
Od dragog brata Peđe Vukića oprostio se i Rajko Radusinović, predsjednik Crkvene opštine Cetinje. To je učinio po Mitropolitovom blagoslovu, kao i oca Predraga Šćepanović, koji je po želji pokojnika trebalo da se oprosti od njega u času preseljenja njegove duše u Carstvo nebesko, a kojega je ova tužna vijest zatekla na Svetoj Gori, u manastiru Hilandar.
Rajko Radusinović, je podsjetio da je Peđa, predosjećajući svoj kraj, preko video zapisa, kao pravi iskreni hrišćanin oprostio svima grijehove učinjene prema njemu.
„Pomolio se Bogu kako za iskrene prijatelje tako i za svoje surove prijatelje, želeći da nas Gospod uzdigne na viši duhovni i moralni nivo. Na kraju se Peđa pomolio Gospodu da mu za ostatak svog života, Gospod da snage da radi na polzu svog srpskog naroda i Crkve, kao što je čitavog svog, po našim mjerilima, prekratkog života radio.“
Po njegovim riječima, Peđin život i stvaralaštvo oblikovali su Cetinje, manastir Ostrog i Beograd.
Gospodin Radusinović je u svom obraćanju kazao da je Peđa volio Cetinje, koje je ostalo njegova ljubav i bol, a mlijekom svoje majke Danice zadojen je da voli Liku, KiM, Crnu Goru, uskoke i hajduke, Teslu i sav srpski rod. U roditeljskom domu zavolio je i istoriju kojoj je posvetio sav svoj život. Svoj diplomski rad posvetio je životu i radu Sv. Vasilija Ostroškog koji je, kao i manastir, imao posebno mjesto u njegovom životu, koje je zavještanjem izabrao za svoj vječni počinak.
„Peđa je bio istoričar koga su uvažavali i respektovali akademici, doktori istorijskih nauka. Bio je arhiv koji hoda. Na Cetinju su Mitropolija, Bogoslovija i Radio Svetigora, bila utočišta gdje je pored Sv. Petra, uz nesebičnu podršku bratije na čelu Mitropolitom Amfilohijem, Peđa nalazio utjehu u svojoj osjetljivoj i ranjivoj duši.“
Istakao je gospodin Rajko Radusinović da su svi njegovi prijatelji bili zaklonjeni štitom Peđinog enciklopedijskog znanja od nedobronamjernih strijela kvazi istoričara, koje su odapinjali na sve koji su bili i ostali vjerni Mitropoliji i Njegoševskoj Crnoj Gori:
„Peđa je nastupao i branio svoje i naše stavove silom argumenata istorijske istine, te su bili bespomoćni čak i oni koji su nastupali sa argumentima sile i kvazi istorije.“
Podsjetio je da se zahvaljujući njegovom misionarskom radu, samoinicijativnom prikupljanju priloga, hiljade vjernika ugradilo u izgrađene i obnovljene crnogorske hramove, kao i u Hram Svetoga Save u Beogradu. Za taj nesebični trud i rad, na predlog Mitropolita Amfilohija, Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve odlikovao ordenom Svetoga Save, što ga je ispunilo ponosom i srećom.
„Dragi Peđa, tvoje upokojenje je veliki gubitak ne samo za nas koji smo te voljeli i cijenili, već za čitav naš vjerujući narod, koji te je upoznao i preko talasa Radio Svetigore. Tvoj tradicionalni pozdrav poslije svake emisije Sa vjerom u Gospoda, za Hrista i otadžbinu, i dalje će se slušati širom pravoslavne vaseljene. Zahvalni smo Bogu što nam te je dao i što smo bili tvoji savremenici i imali čast da učimo od tebe“, kazao je na kraju svog oproštaja predsjednik Crkvene opštine Cetinje.
Potom je Mitropolit Afilohije predvodio pogrebni hod od Crkvi Svete Trojice u Donjem Ostrogu do manastirskog groblja.
Zahvaljujući svima na prisustvu, u ime porodice od Peđe se oprostio otac Milutin koji je kazao da je Peđa bio odličan đak i najbolji student svoje generacije, visoki inetlektualac i principijelan čovjek:
„Peđa je bio i ostao, i za mene i za vas, jedan čestit i pošten čovjek, emotivne duše. Njegovi govori, besjede, predavanja, slušani su sa velikom pažnjom a njegova retorika je nadaleko čuvena. Peđa je bio živa enciklopedija i maestro svoje struke. Peđa moj, počivaj u miru i neka ti je zemlja laka! “
Molitvenom ispraćaju blaženoupokojenog Predraga pored ožalošćene porodice, prisustvovao je veliki broj sveštenika, prijatelja, saradnika i poštovalaca dijela ličnosti profesora Predraga – Peđa Vukića.
Neka Gospod upokoji dušu našem bratu Predragu i sotvori mu vječnuju pamjat.
Vesna Dević
