U Sušćepanu kod Herceg Novog danas je proslavljena Tomina nedjelja i zavjetna slava ovog mjesta.
Svetom liturgijom u Crkvi Svetog arhiđakona i prvomučenika Stefana načalstvovao je protojerej-stavrofor Dražen Tupanjanin iz Trebinja, uz sasluženje protojereja Vladana Pantelića, nadležnog paroha, te učešće brojnog vjernog naroda.
Nakon Liturgije kroz selo je prošla litija, a potom su blagosiljana vaskršnja jaja, koja se u ovom mjestu tradicionalno farbaju i blagosiljaju na ovaj dan.
Po povratku litije u hram, sabranom vjernom narodu se besjedom obratio otac Dražen.
On je kazao da su Krst i Vaskrsenje istine na kojima se temelji život hrišćana.
– Radujemo se danas ovoj svetoj nedelji, danu Vaskrsenja. Radujemo se onome što smo čuli i što nam je objavljeno i u šta vjerujemo. I to je istina – o Krstu i Vaskrsenju Sina Božijeg, na kojoj se temelji naš život. To nije neka usputna istina, što naprosto primamo znanju, kao neku informaciju ili kao neki mit ili kao neku bajku, kao neku pobožnu priču koja nema veze sa istinom. Nego, to primamo kao najdublju istinu i upravo kao što sam rekao – istinu o Krstu i istinu o Vaskrsenju.
Pojašnjavajući šta to sve personifikuje zlo ovoga svijeta, on je skrenuo pažnju na to da se zlo budi u čovjeku svaki put kada okrene leđa Bogu i bližnjem.
– Gospod naš nije naprosto činio čudesa, pa vaskrsao Lazara, uvjerio svoje učenike ko je i šta je i onda rekao idem ja sada u sobu i sjutra ću umrijeti, pa ću u nedjelju vaskrsnuti, a vi čekajte, već se desilo užasno stradanje. Desio se sudar neba sa zlom ovoga svijeta, koje je htjelo da ga pobijedi. Zato je tako surovo bilo sve. I nepravda i laž i kleveta i nasilje; i vlast Cezara oličena u Pontiju Pilatu; i vlast iskrivljenih vjerskih vođa oličena u onim jevrejskim prvosveštenicima i njihovoj sviti, koji su radili na tome da Gospod Slave bude ubijen. Ali sve to personifikuje zlo ovoga svijeta. To zlo, budimo iskreni, postoji i u nama. Svaki put kada se opredijelimo za nasilje, svaki put kada se opredijelimo za laž, svaki put kada ne vidimo one koji se nenasilno i pravedno bore za istinu, pravdu: u društvu, državi, u porodici, u sebi. Svaki put kada nemamo sluha za to, ustvari stajemo uz one koji su osudili Hrista.
Tumačeći današnje jevanđelje, on se zapitao zašto Toma nije vjerovao.
– Pa vjerovatno zato što je vidio patnju, stradanje, poniženje. Teško je nakon toga povjerovati u neku pobjedu, kada sve što vidite ukazuje na poraz. Zato Toma kaže: hoću da stavim prst svoj u Njegove rane. U rane od klinova i prst svoj u rebra Njegova. Da vidim da je to taj isti koji je stradao.
Otac Dražen je naglasio da bez krsta nema ni vaskrsenja, te da je to jedini put kojim se otkriva lice Božije.
– Lice raspetoga Hrista je lice Božije i prema tome ako smo mi ljudi stvoreni po slici Božijoj, kao što vjerujemo da jesmo i kao što u Bibliji piše, onda to lice stradajućeg Hrista treba da nam otkrije šta je to pravi čovjek. Čovjek je pravi kada voli, kada se žrtvuje, kada strada. Ali ne tek tako, nego po volji nebeskoga Oca, za ono što je sveto u čovjeku, što je istina, pravda, što je ljubav, što je svjetlost. Tako se lice Božije otkriva i evo danas Tomi pokazuje ruke i rebra vaskrsli Spasitelj. Novi čovjek se vidi u njemu. To nas očekuje! Zato Vaskrsenje treba da nas probudi jer znamo da je ono rezultat Krsta i da ne mislimo da može drugačije. Da ne mislimo da može mržnjom i nasiljem. Danas evo i ova litija i ova sveta služba, naše zajedničarenje, ovaj divni dan pokazuju da mi želimo da budemo djeca vaskrsenja ili tačnije djeca krsta i vaskrsenja, zaključio je otac Dražen, čestitajući današnji praznik svima.
Običaj u ovom mjestu je da se litija u prolasku kroz selo dočekuje posluženjem, te su vrijedne domaćice iz mjesta i danas pripremile bogatu slavsku trpezu.
O. B.
Foto: Marija Pantelić
