U Sabornom hramu Preobraženja Gospodnjeg u Trebinju, sinoć, 29. marta 2026. godine predstavljena su izabrana djela blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija.
Izabrana djela blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija je objavila IIU „Svetigora“, a sastoje se od 38 tomova raspoređenih u 30 naslova, na više od 16.000 strana.
Tokom večeri govorili su: protojerej-stavrofor Dalibor Milaković, direktor IIU ”Svetigora” i teolog Ivana Jovanović, jedan od priređivača ovog ”Svetigorinog” kapitalnog djela, a moderator večeri bila je Nataša Đurić, vjeroučotelj.
O dubokom jedinstvu i zajedničkom djelu Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija, o. Dalibor je istakao da su jedan drugoga podsticali i nadopunjavali — djela jednoga ne mogu se posmatrati odvojeno od drugoga i to je primjer bratske saradnje i ljubavi prema Crkvi.
„Gospod naš Isus Hristos, Koji je prenio Svoju djelatnost i vjeru na apostole, a apostoli na svete oce, tako već dvije hiljade godina — sve do našeg Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija. I kada večeras govorimo o ovim djelima koja stoje pred nama, istovremeno govorimo i o djelima našeg Vladike Atanasija, jer su Mitropolit Amfilohije i Vladika Atanasije zaista bili kao jedno biće u Hristu, i jedan iz drugoga su izvlačili ono najljepše i najbolje. Mnogo toga što je Mitropolit ostavio iza sebe jeste i zasluga Vladike Atanasija, i obrnuto — mnoga djela koja je Vladika Atanasije napisao nastala su uz podsticaj Mitropolita Amfilohija. Po promislu Božijem, zajedno su došli na ove prostore da se Bogu mole i da služe Njegovoj svetoj Crkvi. ”, kazao je o. Dalibor.
Potom je prota Dalibor govorio o svjedočenju duhovne, kulturne i misionarske uloge „Svetigore“, sa posebnim osvrtom na djelo Mitropolita Amfilohija.
„Od pokretanja časopisa „Svetigora“ do danas, izdavačka kuća objavila je preko 1.000 štampanih izdanja. Da bismo se približili saznanju o ukupnom obimu Svetigorinog izdavačkog djela, moglo bi se reći da je „Svetigora“ tokom ovih trideset i više godina, u prosjeku, svakih dvanaest dana objavljivala po jedno štampano izdanje. Kada su tiraži u pitanju, Svetigorine knjige do sada se broje u milionima. Radeći sa vjerom u Boga, po blagoslovu blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, i brižljivo promišljajući o svakom izdanju, uz pristupačne cijene i velike tiraže, „Svetigora“ je ostvarila značajne misionarske uspjehe. Pored toga, kvalitet njenog rada prepoznat je u svijetu knjige i izdavaštva, te je dobitnik brojnih vrijednih nagrada, uključujući i one sa Sajma knjiga u Beogradu, na kojem je gotovo od osnivanja redovan učesnik. Od pokretanja svog internet sajta 2006. godine — a radio „Svetigora“ osnovan je 1998. godine — ovaj medij je dobio i svoju onlajn prezentaciju. Radio ima poseban sajt, takođe osnovan 2006. godine, te je u to vrijeme bio prvi crkveni radio u pravoslavlju koji se mogao slušati putem interneta. Zbog toga je poneo epitet vaseljenskog radija, kako ga nazivamo i danas. To je bila želja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija — da se dopre do svakog čovjeka do koga je moguće doći, kako bi mu se prenijela riječ Božija i istina Božija. Kada je riječ o djelima Mitropolita Amfilohija, možemo slobodno reći da ona predstavljaju kapitalno ostvarenje na polju crkvene pismenosti i izdavaštva. Kao takva, ona su svjedočanstvo sveukupnog Svetigorinog književnog rada. Ovo monumentalno djelo čini 30 naslova, podijeljenih u 38 tomova, na preko 16.000 stranica. „Izabrana djela“ sastoje se od različitih mitropolitovih spisa — od autorskih knjiga, brojnih bogoslovskih tekstova objavljenih u teološkim časopisima i crkvenim novinama, pa sve do besjeda izgovorenih prilikom važnih događaja, kao i intervjua datih televiziji, radiju i novinama. Svi znamo koliki je trag ostavio blaženopočivši Mitropolit Amfilohije svojom usmenom i pisanom riječju u srpskom narodu i Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Međutim, njegovo djelo ima ogroman značaj i za pravoslavnu crkvu u cjelini, kao i za hrišćanski svijet uopšte. Napiso je izvanredna djela iz oblasti dogmatike, katihetike, pedagogije, biblistike i Njegov poseban dar bila je usmena riječ, a to je bila besjeda.”
Jedan od priređivača „Izabranih djela“ blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, teolog Ivana Jovanović, govorila je o svom doživljaju i spoznaji ličnosti Mitropolita, do koje je došla kroz rad na djelima kojima se bavila.
„Iz perspektive uredništva „Izabranih djela“, to je bio ozbiljan poduhvat — pronaći saradnike, s obzirom na veliki broj tomova i na činjenicu da je u ovom radu učestvovao veliki broj ljudi. Imala sam blagoslov i čast da učestvujem u pripremi tri knjige, odnosno tri naslova, i pretpostavljam da su se svi saradnici na ovom poduhvatu suočavali sa sličnim, da kažem, izazovima. Najprije je bilo potrebno, za određenu temu, prikupiti sav materijal. Jedan dio materijala već je bio objavljen, ali je najveći dio, bar kada je riječ o većem broju naslova, u suštini postojao u formi audio ili video zapisa, koje je trebalo prikupiti sa raznih nosača, pa i sa starih kaseta. Tu je zaista mnogo ljudi uložilo trud i dalo svoj doprinos, dostavljajući audio i video zapise koje su posjedovali. Potom je bilo potrebno prekucati taj materijal, što je samo po sebi predstavljalo ozbiljan dio posla u realizaciji ovog poduhvata. Nakon toga slijedio je izbor — iz tako obimne građe trebalo je izdvojiti ono što je najreprezentativnije i što ima smisla da uđe u „Izabrana djela“. U nekim tomovima izbor je bio uži i stroži, pa su tekstovi bili kvalitativno ujednačeniji, dok je u drugima izbor bio širi, te je uvršten veći broj tekstova, ponekad i nezavisno od njihovog kvaliteta, ali sa naglaskom na značaj obima i sveobuhvatnosti.”
Na kraju Ivana ističe da, iako je bilo mnogo izazova, najjači utisak nije težina posla, nego duhovni plod i nadahnuće koje je rad na tim knjigama donio svim saradnicima.
„Poseban korak predstavljalo je pretvaranje usmenog govora — audio i video zapisa — u pisanu formu, što je zahtijevalo veliku pažnju i odgovornost. Nakon toga, ništa manje važan dio bio je autorski rad samog mitropolita. Koliko imam uvid, a za tri knjige na kojima sam radila pouzdano znam, Mitropolit je lično autorizovao svaki tekst. Uzimao je rukopise, odnosno prve prekucane verzije, i temeljno intervenisao na njima. To je činio veoma posvećeno, ostavljajući brojne zabilješke po marginama, često pišući i po praznim stranama, što je kasnije trebalo pažljivo dešifrovati i unijeti u konačni tekst. Kada je riječ o konkretnim knjigama na kojima sam radila — „Besjede na Bogorodičine praznike“, „Na svadbi Jagnjetovoj“ (besjede na monašenjima) i „Sveti Petar II Lovćenski Tajnovidac“ — utisak je da su besjede na praznike bile najmanje naknadno obrađivane, jer su predstavljale zaokružene cjeline, izrečene ad hok u određenim svetinjama.
Sa druge strane, na knjizi „Sveti Petar II Lovćenski Tajnovidac“, koja sabira mitropolitove tekstove posvećene Njegošu, uložen je izuzetan trud — Mitropolit je ispisao brojne dopune i razrade kako bi materijal dobio svoju konačnu, zaokruženu formu. Sve u svemu, to su bili izazovi sa kojima smo se susretali. Međutim, oni su ostavili manji utisak od samog ploda rada i nadahnuća koje je ovaj trud donio. Rad na ovim knjigama bio je, vjerujem, duboko inspirativan za sve saradnike, pa tako i za mene”, istakla je Ivana.
Blagoljepiju ove duhovne večeri uljepšali su učenici Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj” — Teodor Riđešić, koji je nadahnuto recitovao pjesmu Matije Bećkovića „Kosovo Polje”, i Petra Pajić, koja je sa osobitom toplinom izvela pjesmu „Ječam žnjela”, koju je blaženopočivši Mitropolit mnogo volio.
Na kraju se sabranima obratio Visokopreosvećeni Mitropolit Zahumsko-Hercegovački i Stonsko-Primorski g. Dimitrije, koji je, uz riječi blagodarnosti gostima na ovoj blagoslovenoj i duhovno ukrepljujućoj večeri, govorio o blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju, osvrnuvši se na njegovo pastirsko služenje, duboko duhovno nasljeđe i izuzetno intelektualno djelovanje, kojim je ostavio neizbrisiv pečat u životu Crkve i vjernog naroda.
Izvor: Eparhija zahumsko-hercegovačka
