U ponedeljak 26. februara 2024. godine, na praznik Svetog Simeona Mirotočivog, usnuo je u Gospodu protojerej-stavrofor Dragan Ristić, arhijerejski namjesnik beransko-andrijevički. Tijelo pokojnika će biti izloženo u manastiru Đurđevi Stupovi u Beranama danas od 8 do 18 časova.
Sveta zaupokojena Liturgija sa svešteničkim opijelom, služiće se sjutra 27. februara u 9 časova, a nakon Liturgije, prota će biti sahranjen na Srpskom pravoslavnom groblju u Beranama.
Bila je godina Gospodnja 1992, ne baš ljeto, već, duboka zima, kada je 13. decembra, u Đurđevim Stupovima, u Beranama, u sveštenički čin rukopoložen Dragan Jovanov Ristić, Primorac, kojem, još prvih dana, nekoliko Beranaca (koliko je, onda, bilo vjerujućih ljudi u našem gradu), nadjenuše novo ime – Otac Dragan – da ga više nikad ne promijeni.
A on se, zapravo, Hristu zavjetovao još mnogo ranije, kada se opredijelio za bogosloviju u Krki, nakon koje je, 16. marta 1992. godine, u Crkvi Svetog Nikole, u Kotoru, rukopoložen za đakona. Hristos ga je konačno prihvatio onda kada mu je, kao prvo poslušanje, dodijelio službu kod Mitropolita crnogorsko-primorskog, sada, već, blažene uspomene, dr Amfilohija (Radovića), kojega je, kao đakon, među prvima dočekao u opustjeloj i duhom zapuštenoj zemlji, Crnoj Gori.
Otac Dragan je rođen u Baru, 1. avgusta 1969. godine, od oca Jovana (potonjeg monaha), i majke Kose, gdje je završio osnovnu školu, a nakon nje, dakle, srednju bogoslovsku školu „Sveta Tri Jerarha“ – najstariju školu za sveštena lica u srpskom narodu, osnovanu 1615. godine.
Ipak, ovaj Primorac se beranskim parohom zove, konačno, od 6. februara 1993. godine, a od 2012. godine nosi čin protojereja – stavrofora.
Prota, kojeg poznajem već duže od 20 godina, vrlo je složena ličnost, sa velikim duhovnim iskustvom. Ispovijedajući trideset godina u Beranama, čuo je sve vapaje i izgubljenih i bogotražiteljskih duša. Čovjek, koji ispovijeda decenijama uz ćivot Svetog Vasilija Ostroškog i Tvrdoškog Čudotvorca, postao je iscjelitelj đavoimanih i miritelj zavađenih. Nosi prkos Srbina da kaže šta misli, goruću vjeru u prsima da ne ustukne, smirenje pravoslavnog sveštenika da svakoga ko se na njega i „kamenom bacio“ pomene na službi. U ime Gospoda našega Isusa Hrista krstio je na desetine hiljada Beranaca i potvrdio se kao pronositelj i revnosni čuvar pravoslavlja u Beranama.
Otac Dragan je revnovao i na polju podizanja pravoslavnih svetinja u Crnoj Gori, a posebno u Beranama. Njegovim blagoslovom i pažnjom građene su svetinje, koje je, kasnije, u prvim redovima i rovovima branio, poput manastira Ćelije u Kaludri, i manastira Šudikovo; poput crkava u Gornjem Zaostru, Trepči, Zagorju, Polici, Šekularu, Lušcu ili na Brzavi, a poduže vrijeme je koordinator izgradnje Sabornog Hrama Svetog Simeona Mirotočivoga, u centru Berana.
Uživao je, i uživa, povjerenje kao najbliži saradnik trojice crnogorskih mitropolita (Danila, Amfilohija i Joanikija), i dvojice budimljansko-nikšićkih episkopa (Joanikija i Metodija).
Kada je došao u Berane, mogao je ući u svega tri kuće, u kojima je sveštenik bio iskonska potreba i želja. Danas, slava Bogu, preostaju, čini se, svega tri u kojima sveštenik nije poželjan gost. Ovakvo misionarsko djelo je nalik na djelo Svetog Oca iz prvih vjekova Crkve, episkopa, Svetog Grigorija Čudotvorca (213-270), za koga se, onomad, govorilo da je u pontijskoj Neokesariji (u Maloj Aziji) zatekao 17 vjernika, a kad se upokojio ostavio svega 17 neznabožaca.
I sam stradalnik za ime Božje, koji je, redovno, bivao privođen i isleđivan u vrijeme narodne borbe za očuvanje imena i bića (a bio sam svjedok njegovog smirenja i krotkosti sa kojom se držao pri tome), u onom sramnom činu hapšenja Episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija (sa nikšićkim sveštenicima) potvrdio se kao sin i revni saradnik svog episkopa i duhovnog oca – crnogorskog mitropolita. Onih dana se i Crkvenoj opštini beranskoj otkrio sav njegov ugled i povjerenje u Crkvi Božjoj, potvrđen savjetom koji smo dobili od Mitropolita Amfilohija – da u vrijeme odsustva Vladike Joanikija slijedimo savjete i odluke prote Dragana.
U Beranama je prošao golgotu: od nemaštine do sablažnjivih napada i označavanja jeretikom. Međutim, u čuvanju vjere je ostao nepokolebljiv. I u vrijeme kada su se mnogi pogordili i utrkivali statusima na društvenim mrežama i grabali za medijski prostor, beranski Prota je nastavio da služi Bogu i narodu, svjedočeći riječi, koje na službi propovijeda, svojim životom, potvrđujući se kao „stara škola“ srpskih bogoslova. Mijenjala su se vremena, politički sistemi, ljudi i generacije, episkopi i patrijarsi, ali prota Dragan je nastavio istim putem, slijedeći Hrista, kao jedinu istinu i propovijedajući riječ Božju neprestano onima „koji imaju uši da čuju“, ali i drugima, svagda blagog savjeta i na strani mira. A kad je mir bivao narušen, u prvom redu, ispred naroda, bio je uvijek Dragan Ristić, od onih dana kada je, sa svojom pastvom, iz Berana istjerao raščinjenog „sveštenika“, preko pomoći koju je (sa igumanom Nikodimom (Komljenovićem)) pružao stradalom narodu i izbjeglicama sa Kosova i Metohije, do dana kad je stao između policijskog kordona i naroda, noseći ikonu, u ime Božje, kao jedino oruđe, kao što i dan danas na grudima krst nosi, u znak dostojanstva čina kojim je odlikovan.
Ovaj kroki o prvih 30 godina službe, na Njivi Gospodnjoj, visokoprečasnog protojereja-stavrofora Dragana Ristića podsjeća da njegov trag na istorijskom trajanju grada nastalog iz tijela drevnog manastira ostaje trajan i na polju kulture. Prota Dragan je već tri desetljeća u fokusu organizacija (sa počivšim Vlajkom Ćulafićem) svih najvećih kulturnih događaja u Beranama, koje je nekad posjećivalo po nekoliko desetina, a danas nekoliko hiljada ljudi. Izdvojiti, za ovu priliku, valja preko dvadeset Svetosavskih akademija, više od deset Svetosimeonovskih akademija, Vidovdanska pjesnička bdenija, akademiju povodom osam vjekova Đurđevih Stupova, ustoličenja vladika Joanikija i Metodija, božićne i novogodišnje svečanosti, časopis Sveviđe i mnogo šta drugo.
Damjan Ćulafić, 2023. povodom 30 godina svešteničke službe prote Dragana Ristića
Vječan spomen i Carstvo nebesko, dragi oče Dragane!
