U nedeljnom danu kada naša Sveta Crkva proslavlja svečani ulazak Prisnodjeve Marije u Svetinju nad Svetinjama, – služena je Sveta Liturgija u podgoričkom hramu Svetog Đorđa
Svetim evharistijskim sabranjem načalstvovao je protojerej–stavrofor Gojko Perović arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski, uz sasluženje braće sveštenoslužitelja ovog drevnog hrama: protojereja Mirčete Šljivančanina starešine Crkve, protojereja-stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Jovana Radovića, jereja Blaža Božovića i đakona Luke Pavićevića; dok je molitveno učestvovao dugogodišnji starešina Crkve, prota Milun Femić.
Za pevnicom na liturgijske vozglase odgovarao je hor Svetosavnik, rukovođen horovođom Ratkom Vujačić, koji je svojim pojanjem doprineo lepoti Bogosluženja.
Nakon pročitanog jevanđelskog začala slovom pouke u hramu Gospodnjem, okupljenom narodu, obratio se načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Gojko Perović, zablagodarivši Gospodu na današnjem danu i prazniku, poželevši, srećan i blagosloven praznik koji je Gospod uredio prema svome Promislu u prvu nedjelju Božićnog posta.
Otac je ukazao da je ovo veliki praznik, koji se svojom tematikom oslanja na same početke naše vjere, biblijskog izabranog Božijeg naroda, još od prije Hrista.
,, Ovaj praznik proslavlja ulazak Presvete Bogorodice, buduće Majke Hristove još kao djevojčice sa njenim roditeljima u Jerusalimski, Solomonov hram. (Solomonov, Zorovaveljev, obnovljeni hram) – to je posebna priča, podsjetio je prota, kako je izabrani narod od jednoga šatora, mobilne naprave (koju su napravili po mapi koja je data sa neba) – sklopili šator; i kako se taj narod kretao kroz pustinju, jer nisu mogli da ozidaju hram na jednom mjestu – jer ni oni sami nisu na jednom mjestu bili, ukazao je otac u svojoj besedi.
,, Pa kad je došlo vrijeme (što je velika pouka za našu vjeru) car Solomon, a ne David, – podiže hram, na osnovu skice, koja je bila – ta skinija, taj pokretni šator. !“
Prota je naglasio da je car David pisac Psalama i veliki pobjednik u velikim bitkama pred Gospodom plakao – od želje da napravi hram. Ali, ne. Gospod mu nije dao. Rekao je – dao sam ti dosta, to će neko drugi.
Otac je nagovjestio da je dobro da na početku ovog posta, razmislimo o nekim pitanjima – ako Bog da i kako Bog da; kako čovek može biti miran, skrušen pred svojim željama, neispunjenim – ako opet Bog hoće !
,, Pa se taj hram obnavljao (to je druga velika pouka). Car Solomon ga je napravio od najskupocenijeg materijala koji je tad bio poznat u cijelom svijetu a što nije imao u svom carstvu kupovao je od drugih. A Bogorodica i Gospod Isus Hristos nisu ušli u taj ukrašeni hram – iako je i ta ljepota bila od Boga. Ušli su u jedan hram koji je bio – skroman, u odnosu na Solomonov!“ – podsjetio je prota Perović u svojoj besedi.
Naglasivši da kada su se Jevreji vratili iz Vavilonskoga ropstva i hteli da obnove svoju svetinju – nije bilo ni Solomona ni Solomonovih para, nego to što se zadesilo – cigla, neki malter… ni blizu onih lijepih ukrasa koje je imao Solomon, s time se radilo.
I šta nam Gospod kaže ? – upitao je prota.
,, Ljepši je taj hram bio od Solomonovog !“ (ne zato što prezire Solomonovo bogatstvo)
Dakle, pravi s onim što imaš – i pravi odmah ! I to će biti Bogu ugodno. !“ – podvukao je otac u svome obraćanju u podgoričkom hramu.
Na naše vapaje… da smo nedostojni, ništavni… spram naših predaka … Gospod govori – Ne lupetaj i ne luduj ! To, kakav si – ti si mi najbolji ! Tebe hoću, tebe tražim ! Baš takvog. Šupljeg, grešnog, prosutog – tebe hoću, od tebe da napravim hram ! Od vas hoću da napravim nešto. Jer ovi što su bili, sveti su i hvala Bogu proslavljamo ih – a da vidmo jutros kakvi ste vi !?
Zato nema boljega i ljepšega jutra – da radimo na spasenju svoje duše, od ovoga jutros, podvukao je otac, pitajući zašto se uopše pominje hram -Što će nama Crkva ?
,, Gospod je po nekoliko puta u Svetom Pismu rekao – ne stanuje Bog u rukotvorevinama ljudskim, nemojte da obogotvoravate zemlju, međe, cigle, kvaku, dasku, staklo…!“
Pa što će nam hram ? upitao je nanovo, odgovorivši, da zato što nema posta ni molitve ni Božijega blagoslova – ako se ne okupljamo na jedno mjesto.
,, Bog hoće, da se svi sjedinimo s njim ! To je način na koji nas vjekovima priziva, da takvi budemo dobri. A zašto ovo kažem ? Zato što na početku ovoga posta, često zapadamo u iskušenja i u zablude i u individualne duhovnosti.
Neće Bog to, – da dolaziš u Crkvu kao u neku apoteku. (došao sam da završim nešto i otišao sam)
Crkva jeste apoteka, ali ne na taj način. Najljepše nas Crkva liječi, jedino i pravo – kad smo sabrani na jedno mjesto i kad se, ako Bog da, pričestimo svi u istom duhu iz jednoga Putira. A ukoliko je to nemoguće – onda nas Gospod priziva da bar ličimo jedni na druge, koliko se to najviše može. !“ – podvukao je prota u svome obraćanju na Vavedenje Presvete Bogorodice, poželevši da nas Gospod i Majka Božija čuvaju u zdravlju, sreći i pameti dok smo na ovoj zemlji a potom u Carstvu nebeskom u vjekove vjekova.
Potom su svi oni koji su se pripremili postom i molitvom – pristupili Svetoj Čaši; zatim su pročitane molitve blagodarenja Gospodu na Daru, kojim nas je sjedinio.
Zajedničarenje je nastavljeno u Svetogeorgijevskom Domu, uz prigodno posluženje; Za to vrijeme protinica Nadica Radović je održala časove veronauke u Školi Sveti Đorđe, koja postoji duži niz godina, pri ovom drevnom hramu.
Elza Bibić
Foto/Video: Darko Radunović
