Praznik Vavedenja Presvete Bogorodice u jerusalimskom hramu, proslavljen je toržestveno, u podgoričkoj Crkvi Svetog Đorđa
Svetom Liturgijom načalstvovao je protojerej-stavrofor Gojko Perović, Arhijerejski namesnik podgoričko-kolašinski uz sasluženje braće sveštenoslužitelja: protojereja stavrofora Milete Kljajevića, protojereja Mirčete Šljivančanina, starešine Crkve, protojereja Jovana Radovića i đakona Ivana Crnogorčevića.
Za pevnicom je odgovarala porodica Pavićević, kojom je rukovodio đakon, Luka Pavićević.
Nakon pročitane jevanđelske perikope, slovom pouke sabranima se obratio načalstvujući sveštenoslužitelj, prota Gojko Perović:
,, Bog je tako uredio da svaki Božićni post počnemo ovim Bogorodičinim praznikom, Vavedenja Presvete Bogorodice u hram Gospodnji.
Otac je kazao da je ovaj praznik jedan od retkih, čiji sadržaj nije zapisan u Svetom Pismu; ali, da mi pored Svetog Pisma imamo i Sveto Predanje i upravo je ovo proslavljanje praznika u pravoslavnoj Crkvi dokaz, kako mi pravoslavni hrišćani podjednako poštujemo i ono što je napisano u Svetom Pismu i ono što su nam usmeno prijeneli, naši Sveti Oci i Preci “ naglasio je prota Perović u svojoj besedi.
,,O tome lijepo govori Apostol Pavle, u poslanici Solunjanima, kada kaže prvim hrišćanima – poštujte sve što ste čuli od mene, bilo da sam napisao svojom poslanicom, bilo da sam rekao usmeno. !“ Prota je podvukao da je to posebno naglasio naročito zbog toga, što živimo u svetu kada se svaka nauka izmiješala – i kada je sve dostupno (tv, novine, portal)…
,,Ne znaš da li ti propoveda neko pravoslavni ili neki protestant ili katolik –, kazao je on, istakavši da mi poštujemo svakoga hrišćanina i svaku hrišćansku dušu, ali da smo dužni da naglasimo posebno u prilikama kada, propoveda sveštenik i kada poučava svoj narod – da ima razlike u predanjima i učenjima pravoslavne, protestantske i katoličke Crkve, iako smo svi hrišćani; a ta se razlika posebno vidi danas, kako je kazao, jer ćemo čuti mnoge protestante – da ovaj praznik ne treba ni proslavljati !
,,Zašto ? – Jer nije zapisan u Svetom Pismu. !“ ponovio je prota njihovo tumačenje.
Otac je podsetio da su ovome prazniku, posvećena dva, ako se tako može reći, dva najsvetija hrama koja su podignuta u istoriji naše pomjesne Crkve – a to je hram Hilandarski na Svetoj Gori i drugi je, onaj mali hram u kome počivaju mošti Svetoga Vasilija, Slava mu i Milost; crkvica u Ostrogu, donja Crkvica u Gornjem Manastiru.
,,I nije slučajno da su, baš ta dva hrama povezana – smatra prota Perović, jer je Sveti Vasilije Ostroški, Slava mu i Milost, prije nego što se prihvatio svoje episkopske službe, prije nego što je postao Mitropolit hercegovački – boravio u Svetoj Gori, upravo u manastiru Hilandaru; i tamo ostao neko vrijeme dok se nije vratio u Pećku Patrijaršiju, gde mu je Patrijarh rekao, ,, Ajde budi Vladika !“
,,On je jedan od onih Vladika “, kazao je prota, ,, koji nije, trčao za tom službom, nego je po poslušanju u najteže vrijeme, kako se kaže u Akatistu Sv. Vasilija (kada je bila noć velike patnje), se u najteže vrijeme prihvatio te službe, – da bi samo muku vidio, poput Sv. Petra Cetinjskog !“, naglasio je otac.
Prota Perović je posebno podvukao činjenicu da su Sv. Sava i Sv. Vasilije videli, osetili i znali kom prazniku da posvete hramove – a da su oba hrama nekako temelji naše narodne istorije, smatra načalstvujući sveštenoslužitelj, – kazujući da je danas praznik od koga počinje cijela priča.
,,Mi nekad kažemo da naša novozavetna nauka počinje od praznika Blagovjesti, kad se Arhangel Gavrilo javio Presvetoj Bogorodici – i to jeste zapisano u Svetom Pismu, kod Apostola i Jevanđeliste Luke, ali ima i prije Blagovijesti, ovaj važni događaj, a to je kad su roditelji uzeli svoju kći dok je imala 3 ili 4 g. i doveli je u hram Gospodnji, da tu boravi i da se tu priprema, za ono što će tek da je čeka !“ naglasio je otac, podsetivši da se u Apostolu, gde Pavle opisuje je kakav bio hram starozavjetni, pa u njemu, prvo je bila skinija pa šator pokretni, pa onda hram… pa šta je sve bilo u njemu i kako se čuvalo i kako su starozavjetni sveštenici služili u tom hramu – a sve je to priča, podvlači prota Perović – koja se čita na današnji dan, jer je Presveta Bogorodica svojim ulaskom u hram a posebno sa onim što će se kasnije desiti sa njom – a to je bremenitost, trudnoća i Rođenje Boga Živoga;
,,Dakle, Ona je u Samu Sebe prinijela Bogu i iz Nje se Ovaplotio Bog i postao čovjek i zato joj pjevamo da je prava skinija – Ona. Pravi Hram Gospodnji je Ona i pravi kovčeg zavjeta u koji se čuva najveća svetinja – je Ona, Presveta Bogorodica. !“
A ono što se tiče nas i našega spasenja, nije loše da se potrudimo i da što god čujemo u Crkvi, koji god praznik da proslavljamo – da pomislimo, čekaj kakve to veze ima sa mnom ? S kakvom vezom to ima s mojim životom, jutros ? pitao je otac, predlažujći da razmislimo o samo jednoj stvari.
Da pogledamo koliko je tu vremena prošlo, otkad je objavljena istina o spasenju, od kad je najavljena preko Proroka, dok Gospod nije Vaskrsao.
Pitao je nanovo – Šta će nam ta pouka ? Odgovorivši da nas ta pouka uči, da ne može sve odjednom.
,, I ako imamo neki osjećaj da nešto dobro treba da se desi i ako imamo neko prizvanje i imamo neki predosjećaj da će dobro sigurno da se desi, nije naše da čekamo – E daj mi to sad odmah !“
Da to prosto nije prirodno, smatra otac, navodeći činjenicu – kako Bog uređuje Svoje spasenje.
,,Uveo je Prevetu Bogorodicu, pa je to jedan događaj – pa će sledećim događajem Blagovijesti da se desi – tek za nekoliko godina, a od Blagovijesti do Rođenja, opet je prošli neko vrijeme, a od Rođenja do Hristove propovijedi, ponovo su prošle neke nama vrlo tajanstvene godine, pa od propovijedi do Stradanja, do Vaskrsenja itd. !“
Dakle ništa što od Boga ne biva odjednom, naglasio je prota u svojoj besedi u Crkvi Svetog Đorđa, podvlačeći onu zlatnu narodnu poslovicu – da sve biva u svoje vrijeme “
I da ko tu istinu prihvati u srce i u svoju dušu, taj će se lakše nositi sa nevoljama ovoga života i tome će Božiji blagoslov doći, baš onako kako treba – kazao je prota, završavajući svoju besedu u hramu pod Goricom.
Nakon primanja Svete Tajne pričešća, zajedničarenje sveštenoslužitelja i parohijana nastavljeno je u Svetogeorgijevskom Domu.
Elza Bibić
Foto: M. Matković
