U porti crkve Svetog Nikole u Kotoru, u organizaciji Srpske pravoslavne crkvene opštine kotorske, sinoć je održana promocija knjiga „Traganje za smislom“ izdavačke kuće “Agape”
Brojnu publiku u porti pozdravio je arhijerejski namjesnik kotorsko-tivatski, paroh kotorski, protojerej Nemanja Krivokapić a, između ostalog, o značaju vraćanja nekada zabranjenog i umalo zaboravljenog, u naše knjige (srpska izdanja) i o popularnoj emisiji “Agape” govorili su: predsjednica Obrazovno-istraživačkog društva “Mihajlo Pupin” Aleksandra Ninković-Tašić i urednik video-produkcije “Agape” Aleksandar Gajšek.
“Dozvolite da vam prenesemo djelić nekog našeg stvaralaštva, nekih naših ideala i mogu reći slobodno, neke naše intimne bajke. Svako za sebe je zapravo kretao kao neki junak u bajci na svoj put. Dakle, Aleksandra je slučajno, otkrivši lik Mihajla Pupina na jednoj monografiji Visokih Dečana pomislila: “odakle ovdje portret jednog naučnika”. To je bio samo jedan upaljač, jedna kapisla, koja je kasnije “porodila” jedan “šumski požar” koji se idanas širi. Zove se “pupinizacija”, jer gotovo svakoga dana se otkrije jedno novo dobro djelo, koje je Mihajlo Pupin za života učinio”, kazao je Gajšek.
Aleksandra Ninković više od petanaest godina proučava lik i djelo Mihaila Pupina, a prikupljajući arhivski materijal došla je do 30.000 dokumenata, od kojih su mnogi po prvi put dostupni javnosti.
Istakla je važnost čitanja “onoga što je nama bilo uskraćeno i i zabranjeno”.
“Od svih stvari, koje radim, a vraćanje u Pupinove knjige onog što je isječeno, čini mi se da je najteži i najvažniji zadatak. Provjeravala sam sva izdanja. Samo iz srpskog ova strana (gdje Mihajlo Pupin govori o svojoj majci, koja mu je ispričala priču o Svetom Savi) je bila isječena decenijama. Ne iz njemačkog, ne iz japanskog, ne iz švedskog, ne iz italijanskog. Svuda postoji, samo kod nas ne”, kazala je Ninković-Tašić, upitavši što ima preteće u ovim riječima.
Nakon toga pročitan je i isječak iz Pupinove “Zavjetne knjige” iz koje je izbacivana riječ Bog. “E pa iz Pupina vi Boga ne možete da istjerate. Samo riječ, a riječ se vrati”, kazala je Ninković-Tašić.
“Nauka i religija jesu izdanci istog temeljnog vjerovanja da postoji jedna vječna istina koju je moguće pojmiti i da je u čovjekovu dušu duboko usađena žudnja za otkrivanjem komadića te istine u svakom kutku fizičke, kao i duhovne Vaseljene. Bez te žudnje čovjekov život bi izgubio najveći dio svog blistavog smisla. Svakako bi izgubio i znanje o svom Tvorcu”, segment je iz “Zavjetne knjige”.
Na promociji je prikazan i Pupinov crtež sa likom pastira u krugu koji svira frulicu ispod zvijezda i ispred goveda, a poslatog uredništvu jednog lista nakon što je dobio Pulicerovu nagradu i zahtjeva da im pošalje svoju najbolju fotografiju koja bi stojala uz tekst o ovom, za svjetsko novinarstvo, svakako značajnom događaju.
“Pupin je ipak u zaboravu bolje prošao od Nikole Tesle. Ni Teslu ni Pupina ne možemo da vidime bez njihovih nepismenih majki koje su se u to vrijeme odvažile da svoje sinove pošalju u svijet. Moj zaključak je da je te majke vodila vjera a ne briga”- istakla je Ninković-Tašić.
Na promociji je bilo riječi i dobrotvoru iz SAD-a Džonu Frotingamu koji je sa Pupinom pomogao evakuaciju srpske ratne siročadi nakon izbijanja Prvog svjetskog rata, a zatim i njihovog školovanja u Francuskoj i vraćanja u Srbiju.
Pročitan je i segment iz pisama Nikole Tesle Jovanu Dučiću, kao i Amerikancima poslije strijeljanja djece u Kragujevcu: “Uhvatila su se djeca za ruke. A nisu djeca, srpska su to djeca, to su junaci. Junaci, nećemo vas zaboraviti, vaš brat Nikola Tesla”.
Govoreći o “čudu zvanom Agape” u svom životu, Aleksandar Gajšek ističe presudan susret i predavanje Vladete Jerotića (Beograd, 1924-2018) istaknutog srpskog ljekara, neuropsihijatra, psihoterapeuta i književnika, svestranog erudite i akademika SANU.
,, Jedan od presudnih događaja bio je moj susret sa Vladetom Jerotićem, najprije njegovo predavanje nakon kojih sam potpuno opčinjen sjutradan kupio njegove knjige. To je za mene tada bilo egzistencijalno i jedno osvježenje, jer budući da sam u tom periodu imao žudnju za duhovnom promjenom, a čitajući Jevanđelja malo što mi je šta bilo jasno, a upravo u knjigama ”Sveti Isak Sirin i naše vreme” i “Sveti Jovan Lestvičnik i naše vreme” prof. Jerotić je jednostavno citirao te svetitelje, a onda je kroz praksu i nauku govorio da te njihove riječi sada potvrđuje zvanična psihologija i psihijatrija. Oduševljen time rodila mi se ideja da ga intervjuišem, a nisam radio tada kao novinar već kao spiker. Tada je došlo i do našeg slučajnog susreta jedne večeri nakon što sam završio dnevnik u 10 na Studiju B. On mi je u prolazu rekao da voli da me sluša dok čitam vijesti. što je za mene bila velika sreća i tada mi se javila ideja da smognem hrabrosti i da mu iznesem ideju za intervju. Iz te nemoći sam napravio svoj novinarski kredo – pripremi se što bolje, što jednostavnije postavi pitanje i pusti ljude da govore. Intervju je emitovan na Božić 1998. godine. Zatim smo svake godine imali božićne intervjue dok on nije prihvatio da imamo Agape svake nedjelje od 2005. do danas. Urađeno je preko 600 emisija”- kazao je Gajšek.
Iz “Agape antologije 5” pročitao je pitanje iz razgovora sa Jerotićem: “Sveti Isak Sirin je rekao da se savršenstvo ogleda u dubini smirenja. I ja sam mu rekao “Bože kako je ovo jednostavno, nema tu nekih zavrzlama filozofskih, intelektualnih”, a on se nasmijeo slatko “pa jeste Aleksandre, ali to je i najteže postići”. Sad on objašnjava kako i zašto. Zato što je to , kaže, Božja blagodat. Moramo raditi i stići s Božjom pomoći, do najteže hrišćanske vrline – smirenja. Ne prođe dan da negdje u nekoliko minuta, nemate mogućnost, da prepoznate Boga”.
U “Agape antologiji 6 “su Gajšekovi intervjui sa Kusturicom, Mihalkovim, Sukurovim, najvećim rediteljima današnjice, a na promociji je bilo riječi i “Novoj reformaciji”, saradnji vladike Nikolaja i Pupina, o “Žrtvi”, jednoj donedavno takođe neviđenoj knjizi na srpskom, a najboljoj od Nikole Tesle koja govori o Čika Jovi Zmaju, iz 1895. a čuvala se u američkoj Kongresnoj biblioteci. Reprint u Srbiji je iz 2005.
“Teže je ispravljati, nego ono što je potonulo izroniti”, kazala je Ninković-Tašić.
Član uprave Srpskog pjevačkog društva “Jedinstvo” Dragan Đurčić je podsjetio da je u vrijeme pandemije, pri sređivanju arhiva, pronađen dokument – pismo Mihaila Pupina iz 1929. godine u kojem se zahvaljuje upravi “Jedinstva” na pozivu da prisustvuje proslavi 90 godina postojanja. U pismu se izvinjava zbog nemogućnosti da dođe, čestita jubilej i šalje donaciju. Đurčić je najavio da će na prigodnoj svečanosti uručiti kopiju ovog dokumenta Aleksandri Ninković-Tašić, koja je u riznici SPCO Kotor prije nekoliko godina održala nezaboravno predavanje o Pupinu.
Ninković-Tašić je na kraju pozvala: “pošto smo u porti crkve, kada stignete za naše zvezdobrojce, za Mihajla Pupina, za Nikolu Teslu, za Ivana Đaju koji je zapisao “ništa ne može biti na sreću ljudsku ako ne počiva na ljubavi prema dobru”, a zamijenio je na poziv Aleksandra Felminga u Francuskoj akademiji nauka, moja molba je da zapalite svijeću. Ja ne umjem ništa da vam kažem I da vas zamolim, ali jedna svijeća kao naša zahvalnost i naše sjećanje, neka gori i sa zemlje. Hvala vam beskrajno”.
(Foto – Radio Kotor (1-5) i SPCO Kotor)
SPCO Kotor
