Na Veliki petak, 3. maja u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici odsluženi su Carski časovi sa početkom u 8 časova.
U toku jutra, djeca koja pohađaju školu vjeronauke pri Sabornom hramu su farbala i ukrašavala vaskršnja jaja.
U 15 časova sveštenstvo Sabornog hrama je odslužilo veliko večernje bogosluženje na kome je iznijeta Plaštanica, Sveto Jevanđelje i Časni krst iz oltara u naos hrama i položeni su u Hristov grob – na Plaštanicu.
U 19 časova odsluženo je jutrenje Velike subote, sa pjevanjem Statija u spomen Hristovog pogrebenja. Služili su protojerej-stavrofor: Dalibor Milaković, protojereji: Miladin Knežević, Predrag Šćepanović, Branko Vujačić, Nikola Pejović, kao i đakon Vedran Grmuša.
Na kraju jutrenja, sa plaštanicom se krenulo u litiju oko hrama.
Potom se sabranima obratio protojerej Nikola Pejović.
Na početku obraćanja rekao je da je žrtva Hristova poziv svima da mjera naše ljubavi bude mjera naše spremnosti da se žrtvujemo za nekoga:
,,Ovo su dani u kojima Gospod strada i biva popljuvan i ponižen ne Svojom krivicom, već našom krivicom. Mi Božansku ljubav ne možemo da sagledamo. Zato što smo nemoćni da volimo brata svoga koga vidimo, da volimo svoje dijete, svoga roditelja, brata, sestru, prijatelja, nismo spremni da učinimo mali korak za njega, a kamoli da se žrtvujemo. Zato je ova žrtva Hristova radi nas i našega spasenja – poziv svima nama da mjera naše ljubavi bude mjera naše spremnosti da se žrtvujemo za nekoga“.
Prota Nikola je zatim naglasio da ne treba dodatno devalvirati riječ ljubav, iako se ona mnogo koristi u opštem diskursu, no, kako podsjeća otac Nikola, sve je više primjera da je ljubavi ima mnogo na riječima a malo na djelu:
,,Nemojmo da trošimo uzaludno riječ ,,Volim te“ jer to znači biti spreman dati život za tebe, a ako to nismo sposobni, hajde da ne izgovaramo uzalud tu divnu riječ ljubav za sve i za svašta. Naročito je danas devalvirala ta riječ. Pročitao sam skoro da je u Podgorici sklopljeno ove godine 1000 brakova, a da je razvedeno 355! Gdje je tu ljubav, gdje je poštovanje, gdje je odnos prema svetinji braka?! Kako možemo da stanemo pred licem Gospodnjim a da nismo u stanju da pretrpimo onoga koga smo mi izabrali, svojom voljom?! Kako da stanemo pred lice Gospodnje ako nam smeta sve oko nas, ako živimo nemoralnim životom, ako otimamo, prisvajamo ono što nije naše. Ako jurimo za zvanjem i koristi gazeći po dostojanstvu brata našeg? – Sve je to Hristos došao da izobliči!“
,,Nemojmo da smo samo na riječi hrišćani, nemojte da dolazimo u Crkvu da ispunjavamo samo spoljašnje zapovjesti, nego krst Hristov ponesimo! Jer Bog naš nije Bog koji sjedi i gleda sa Nebesa i daje zapovjesti i naredbe čovjeku i tovari na njega neke muke koje ne možemo da izdržimo. Naš Bog je Bog koji zna šta je ljudska patnja, bol, tuga, poniženje, zna šta je i nepravda i nemoć i naš Bog je sve to pobijedio i uzeo učešća u nemoći našoj, tugi našoj i smrti našoj da bi mi uzeli učešća u Vaskrsenju Njegovom“, zaključio je otac Nikola.
Boris Musić
