Sveštenstvo Sabornog hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici je na Veliki Četvrtak u Sabornom hramu odslužilo jutrenje Velikog Petka sa čitanjem dvanaest strastnih – stradalnih jevanđelja.
U toku službe sveštenstvo je u vhodu iznijelo Časni krst Gospodnji.
Nakon pročitanih dvanaest strasnih – stradalnih jevanđelja, protojerej Igor Balaban, arhijerejski namjesnik zetski i sekretar Eparhijskog Upravnog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske, obratio se svima sabranima:
– Spasitelj i Vaskrsitelj svijeta, njega mi bezumni ljudi pljujemo, bijemo, udaramo, raspinjemo na krst, do smrti. Bezumlje ljudsko nema granica. Najmaštovitije što čovjek može da učini u svojoj ludosti i palosti je ono što može da učini protiv Boga i protiv svoga bližnjega, u mržnji i u jadu svome, koje i na druge pokazuje u svakodnevnom svom životu, ali ne samo prema drugima, nego i prema sebi”, – rekao je on.
Prota Igor je zaključio da se bezumnost napada na Boga ogleda upravo u tome što na taj način čovjek želi da uništi najveće dobro i istinsko spasenje koje mu dolazi kroz Gospoda:
– Kako je čovječanstvo bezumno? Gospod sami dolazi da iscijeli i da vaskrsne svakoga od nas, da nas oslobodi od grijeha i od smrti, od našega osnovnoga neprijatelja. Sve drugo i sve ostalo možemo da porazimo. Uspije čovjek da porazi sve drugo što mu staje na putu životnome, ali smrt nikada ne uspijeva.
– Kada mrzimo na sebe, kao da se Njemu izrugujemo. Ne brani Gospod ni sebe da volimo, ali kaže: ”Ljubi bližnje svoje kao samoga sebe!”. Velika je tajna ovoga petka, koga i zovemo Veliki Petak. Na drugim jezicima ga na razne načine zovu, pa ga zovu i dobri petak. A kako je dobri petak? Tako što da nije bilo ovoga petka, ne bi bilo ni Vaskrsenja. Kako veli naš veliki i najveći poeta i vladika Njegoš: ”Vaskrsenja ne biva bez smrti”, podsjetio je prota Igor.
– Zemaljski život sam je smrtonosan, ali od Hrista i po Hristu sve se izvrće naopačke. Ne da život nije smrtonosan, ne da život ne vodi smrti nego smrt vodi u život! I to u život koji će iscijeliti sve naše mane, a unaprijediti sve naše vrline i dati da vječno živimo. Svečano se sjećamo ove smrti, ali sjećamo se i velike uloge koje je Hristos uradio za nas, pobijedio smrt, a u isto vrijeme se sjećamo i bezumlja ljudskoga koje je spremno da radi svojih ideja, ideologija, briga, strahova ubije Boga, ubije Boga i u sebi i u drugima. Ne dao, Gospod, da mi to činimo, da ne budemo nikad među nima koji viču: ”Raspni ga, raspni!” nego da budemo među onima koji se nude da ponesu Njegov krst i da mu pomognu da siđe sa toga krsta, i da budemo među onima koji čekaju da iz groba Njegovoga nastupi svijetlo Vaskrsenje.
