Savinski Iguman Makarije: ,, Svaki onaj koji bude podnosio bol Hrista radi, koji bude ,,nosio“ svoga bližnjeg sa ljubavlju, primiće vijenac mučeništva“
Praznik Svetog kneza Lazara i srpskih mučenika stradalih u Boju na Kosovu 1389. godine, u ponedjeljak 28. juna molitveno je proslavljen u manastiru Savina.
Svetu liturgiju služio je Iguman ove Svete obitelji jeromonah Makarije uz molitveno učešće bratije manastira i vjernog naroda.
U nastavku je otac Makarije služio parastos kosovskim mučenicima.
U besjedi kojom je poučio vjerni narod sabran na Svetoj službi Božijoj Savinski iguman je podsjetio na riječi Samoga Gospoda: Koji mrzi Mene i Oca Mojega mrzi.
,,Gospod Isus Hristos izgovara ove riječi istine ljudskom rodu da bi ljudi, imajući poznanje istine, došli u istinski odnos sa Bogom. Kada se čovjek zapita i zagleda dublje u svoje unutarnje biće moći će otkriti istinu spasenja koju mu daje i povjerava Duh istine, odnosno Duh Sveti koji je, ishodeći od Oca, poslan u svijet da svjedoči o Živome Bogu Koji se nalazi u ljudskom biću“- rekao je otac Makrije.
Jeromonah Makarije je naglasio da svaki onaj koji se krštava u ime Svete Trojice u sebe prima blagodat Duha Svetoga hodeći u ovome svijetu u svjetlosti života. On je objasnio i šta se događa sa ljudima koji idu za Hristom svim svojim bićem i svim svojim srcem.
,,Takvi ljudi neminovno stradaju u ovome svijetu. Zato Hristos i kaže: Koji mrzi Mene i Oca Mojega mrzi. Svaki onaj koji grijeh čini mrzi na Boga. Koliko god čovjek tražio opravdanja za svoj grijeh, pozivajući se na svoju nemoć da ispuni zapovijest Gospodnju, istina je da grijeh udaljava čovjeka od Boga, jer na taj način čovjek uništava ljubav između Boga i sebe“- kazao je otac Makarije dodajući da i onaj koji mrzi bližnjega svoga isto grijeh čini.
Otac Makarije je rekao da je Hristos to kazao upravo zato da bi mi, u ovom svijetu, prepoznali gdje se nalazimo i kakav je naš odnos sa Bogom a on je upravo onakav kakav je naš odnos prema ljudima.
,,Mrzimo li ljude, svađamo li se, jesmo li zavidni prema ljudima takvi smo i prema Bogu. Prepoznajući svoj odnos prema ljudima prepoznaćemo ga i prema Bogu. Ako imamo čovjekoljublje, milosrđe, ako smo milostivi, ako praštamo, ako trpimo, to znači da se sila Božija uselila u nas dajući nam snagu da iznesemo svoj život ispunjavajući Jevanđelja. To nije nimalo lako zato što u ovome svijetu sve oko nas pokušava da uništi i porobi svjetlost koju Hristos daje. Od kako ustanemo, pa čak i dok spavamo, mrak napada na naše srce i dušu tako da mi stalno moramo činiti napor volje kako bi otjerali zlo i prihvatili dobro. Nije dovoljno samo da čovjek otjera zlo i da kaže da on to ne želi i neće, to je samo prvi korak čovjekovog napretka u duhovnom životu. Sledeći korak je kada čovjek izrazi volju da hoće da čini dobro. Nije dovoljno doći do pola puta i tu ostati, stojeći paralisan i ne ispuniti zapovijest Gospodnju. Potrebno je da učinimo drugi korak, korak dobra iskoračivši ka svojim bližnjima. Mi treba svojim bližnjima da pomognemo na svakom mjestu i na svaki način a ne samo spoljašnji, vidljivi. Mnogo je načina unutarnje pobjede Hrišćanstva i istinite pobjede Hristove, koja je nevidljiva za ovaj svijet. Zato će mnogi koji trpe u ovom svijetu, podnoseći muke Hrista radi, biti nazvani mučenicima Božijim kao što je to bio Sveti velikomučenik knez Lazar i ostali kosovski mučenici“- kazao je otac Makarije.
Savisnki iguman je dodao da će svaki onaj koji bude podnosio bol Hrista radi, koji bude ,,nosio“ svoga bližnjeg sa ljubavlju takođe primiti vijenac mučeništva, naglašavajući da postoje dvije vrste mučeništva. mučeništvo krvi i mučeništvo savjesti.
,,Ranije je bilo češće doživjeti mučeništvo krvi jer su mnogi stradali za ime Hristovo. I u naše vrijeme Hrišćani stradaju ali ćešće mučeništvom savjesti koje je, upravo, nošenje krsta Hristovog. Samo oni koji su krotki i smireni u ovome svijetu poznaju šta to zaista znači. Oni koji trpe nasilje drugoga nad sobom su istinske sluge Božije i istinski Božiji ljudi, koji sve to mogu da istrpe silom Gospodnjom. To nije moguće iznijeti ako u svom srcu nemamo živoga Gospoda Isusa Hrista. Sve osim jedine istine, koja je Gospod Isus Hristos Koga čovjek vidi u svome srcu, je obmana i propast u ovome svijetu. Kada čovjek u svom srcu pronađe Hrista on će moći da nastavi da hoda u ovome životu i da iznese do kraja svoj krst i svoj život. Ono što u životu nosimo i trpimo, pobjeđujući ga silom Božijom, je upravo Božiji promisao koji je Bog namijenio nama i svakom čovjeku u ovome svijetu. Nekima se u životu dešavaju teške stvari, neki doživljavaju teške traume, neko izgubi život svog bližnjeg na ovaj ili onaj način. Te strašne traume i tuge, koje čovjek doživljava, teško je preboljeti, ali Božiji promisao popušta takvo stradanje upravo radi spasenja ljudske duše jer čovjek drugačije ne bi razumio kakav je njegov put spasenja. Iako težak krst koji je dobio da nosi u ovome svijetu, potrebno je da ga čovjek nosi sa radošću, bez roptanja i tuge. Ako svoj krst ponesemo sa radošću, kroz njega ćemo ugledati Hrista. Drugi put ne postoji za nas i zato je potrebno da priglimo upravo taj put koji je Bog dao svakome od nas. Ne treba da tražimo nekakav lakši put ili da očekujemo od Boga da nam da nešto drugo, misleći da je loše ono što nam daje i što dobijamo. Treba da znamo da ništa iz ruke Gospodnje nije loše jer Bog samo dobro može da da, iako mi to ne vidimo kratkovidim tjelesnim očima. Zato duhovnim očima zaronimo duboko u srce svoje gdje ćemo naći sve odgovore. Umjesto sreće i radosti, koje su u ovom zemaljskom životu kratkog daha, ti odgovori će nam donijeti onu istinsku radost i sreću koje su vječni život i vječno Carstvo Oca, Sina i Svetoga Duha“- kazao je otac Makarije Savinski na Vidovdanskoj liturgiji u manastiru Savina u Herceg Novom.
Vidovdansko sabranje u manastiru nastavljeno je za trpezom ljubavi-agape koju su pripremili bratija manastira i Kolo srpskih sestara.
Preuzeto sa fb stranice i fb profila manastira Savina
