Sveštena carska lavra Manastir Svetog arhangela Mihaila – Miholjska Prevlaka kod Tivta danas, 26. jula, proslavila je svoju slavu – Sabor svetog arhangela Gavrila. Ujedno održan je i Sabor Bratstva pravoslavne omladine Crne Gore, koji se tradicionalno na ovaj dan odražava u ovoj drevnoj svetinji.
Svetom arhijerejskom liturgijom načalstvovao je Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, uz sasluženje Preosvećene gospode episkopâ diseldorfskog i njemačkog Grigorija i pakračko-slavonskog Jovana, buenosajreskog i južno-centralnoameričkog i administratora Mitropolije zagrebačko-ljubljanske Kirila, sveštenstva, sveštenomonaštva i vjernog naroda.
Nakon pročitanog začala iz Svetog jevanđelja besjedio je Njegovo preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije. On je kazao da iako ima mnogo predanja o anđelima, teško da možemo reći da o njima išta pouzdano znamo i da je sve što možemo reći o njima obilježeno paradoksom. Međutim, taj paradoks je samo na površini, onaj ko uđe u tajnu vjere, ko zaroni duboko u tamu vode krštenja u njoj nalazi svjetlost nevidljivu, onima na površini:
“Tako je i sa anđelima. Oni su, kaže nam Poslanica Jevrejima, duhovi za služenje koji se šalju da služe onima koji će naslijediti spasenje. U ovim riječima možemo naći razriješenje tog paradoksa. Anđeli su nam istovremeno i bliski i skriveni, jer su oni duhovi za služenje, to služenje je samo njihovo biće, a služiti znači biti okrenut ka drugome, a skriven za sebe i čitav svijet. U slučaju anđela ti drugi smo mi ljudi, naslednici spasenja i Bog koji je davalac spasenja ili još bolje Onaj koji je sam spasenje.”
Podsjetio je da je prema jednom od predanja uzrok Sataninog pada i to što je odbio da se zajedno sa svim drugim anđelima pokloni čovjeku kao bogolikom stvorenju, kao Božijem stvorenju. Satana dakle nije iznevjerio samo Boga, niti je iznevjerio čovjeka, ne, on je iznevjerio samoga sebe, svoje biće, jer je on stvoren kao duh za služenje. Kako je pojasnio nijesu samo anđeli bića za služenje stvorena, jednako su to i ljudi.
“Jer i anđeli su kao i ljudi bogolika bića, a ta se bogolikost upravo ogleda u služenju drugima i čovjek kad odbije da služi drugome iznevjerava sebe i svoju bogolikost”, besjedio je Vladika, dodavši da ako su anđeli i ljudi bogolika bića zato što su stvoreni za služenje, to može samo da znači da je Onaj po čijem su liku sazdani takođe biće služenja. U prilog tome je naveo znak pod kojim se i oko kojeg se i u kojem se mi hrišćani uvijek sabiramo – Krst časni i pozvao sabrane da se zapitaju postoji li veće i veličanstvenije služenje drugome od onoga koje je ovaploćeni Sin Božiji primio na Krstu.
Po njegovim riječima, danas kada proslavljamo Sabor duhova za služenje, upravo na to treba da mislimo i da imamo na umu da sve što nas odvraća od služenja drugome, odvraća nas od samih sebe, našega bića i Onoga koji nam je to biće dao – našega Boga koji je sam kao početak, kao kraj, služitelj.
“I zato ako želite da vidite anđelski svijet, ako želite da gledate Boga očima anđela, ako želite da našeg Nebeskog Oca vidite očima Njegovog Sina jedinorodnog, nemojte gledati u nebo, već pogledajte oko sebe. Tu ćete naći mnoštvo bogolikih bića koji su naš jedini put koji uistinu vodi ka nebu. Put koji vodi u naručje Nebeskog Oca jeste put služenja našoj braći i sestrama, a što je više od toga od zloga je. Pazite, demonska zavjera, zavjera zloga nije u tome da nas navuče na grijeh samo, već da nas odvuče od Boga, a to znači od jedinoga puta koji vodi ka Njemu.”
Sa prisutnima je Vladika podijelio svoje iskustvo sa jednog predavanja u Americi, gde je trebalo da odgovari na pitanja vjernih koja su se odnosila na mnogobrojne probleme današnjice i zašto se oni događaju, zašto se u svijetu propagira sve što je nečisto. Sva pitanja su bila iskrena i zabrinutost je bila opravdana.
“Osjećao sam se kao da sam u nekom škripcu, a onda sam rekao ljudima: Braćo i sestre, vi pričate kao da smo zaboravili da postoji đavo. Ali ono što još opasnije pričate kao da ste zaboravili da postoji Bog i anđeli Božiji. Čega smo se mi to toliko uplašili? I onda sam rekao upravo ovo što sam sad pred vama rekao: Pazite, nemojmo da nas đavo prevari da se bavimo onim čime se on bavi, a da zaboravimo ono što je naša služba i što je naše služenje.”
Podsjetio je sabrane da nam Pismo poručuje da je bogoodstupništvo isto što i bratoubistvo, a korijen im je zavist, te da Kaina i Avelja nikad ne treba da zaboravimo i uvijek treba da se zapitamo koji smo od njih dvojice. Kad je korijen zavist, nesposobnost ili onesposobljavanje da se služi drugome, mi pravoslavni smo skloni čak i danas tome, da dešavanja u ovom svijetu koji sav u zlu leži, naročito ona bratoubilačka dešavanja u kojima ustaje čovjek na čovjeka, brat na brata, objašnjavamo kao sukob dobra i zla, kao borbu zavjere kojekakvih moćnika. Međutim, mi možemo da se zapletemo u zamku i da na taj način sami pokažemo da smo postali žrtve demonske zavjere, koja je nas zavodi i odvlači od jedinoga potrebnoga i vodi nas ka tome da, pasivno ili aktivno, svejedno je, održavamo zlo bratoubistva.
I tako namjesto duha služenja dišemo duhom bratoubistva, tada ne iznevjeravamo samo Boga koji nije došao da mu služe nego da služi i dadne život svoj u otkup za mnoge i ne iznevjeravamo samo anđele koji danas saboruju i koji su duhovi za služenje, već iznevjeravamo sami sebe baš kao onaj koji je htio da se gordošću vine iznad nebesa i zato je svaki naš uzdah i izdah praćen bolnim plačem i škrgutom zuba, jer smo okretanjem svoga lica od lica Božijeg zaboravili na služenje, to jest izgubili smo radost života koja se upravo u neprestanom služenju drugome nalazi”, poručio je Njegovo preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije.
Mitropolit Joanikije: Prevlački sabor traje vjekovima
Nakon što je blagosiljan i prelomljen slavski kolač, praznik je čestitao Visokopreosvećeni Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji se zahvalio Preosvećenim arhijerejima na dolasku i bratskoj ljubavi i podsjetio na značaj i ulogu ove svetinje kroz vjekove.
“Sabrali smo se na ovom drevnom hrišćanskom i srpskom temelju, na ovaj staroj svetinji koju je nekada Sveti Sava našao zapustijelom preko 150 godina, pa je obnovio i ovdje postavio prvog zetskoga episkopa i tako ustanovio Episkopiju zetsku iz koje je nastala kasnija Mitropolija crnogorsko-primorska. Sabrali smo se na mjestu gdje su svojim mučeništvom i svojim vrlinama zasijali Sveti prevlački mučenici koji nas sabiraju mirisom i mirotočenjem i čudesnim iscjeljenjima koja se izlivaju od njihovih svetih moštiju”, kazao je Mitropolit, dodavši da ovaj sabor traje vjekovima, te da samo možemo zamisliti kako je to bilo u vrijeme naše slobode i slave, u vrijeme Svetih Nemanjića.
Iako je ova svetinja postradala sredinom 15. vijeka kada su stradali Sveti prevlački mučenici, ona i kada je zapustjela nije prestala da djeluje nego je, kako je kazao, svijetlila srpskom narodu, ne samo u Primorju, i u Crnoj Gori, već i mnogo šire.
“I evo tridesetak godina od kad je ovaj sabor dobio novi zamah, od kad se ovdje sabiraju bratstva pravoslavne omladine, taj sabor je blagoslovio blaženopočivši Mitropolit kao početak obnove manastira Prevlake”, rekao je Vladika, zablagodarivši blaženopočivšem o. Momčilu Krivokapiću i igumanu o. Benediktu, o. Mijajlu Backoviću, koji su ovom saboru dali veliki doprinos.
Poučivši sabrane da tokom službe treba da se usredsrede na molitvu, Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je na kraju svog arhipastirskog slova pozvao vjerni narod da odlože svoje mobilne telefone koji im odvlače pažnju i time daju svoj doprinos onome što je jedino važno, a važno je jedino ono što Bog vidi:
“Ovo drugo ništa ne važi, sve je prah i prašina i dajte da ne idemo stalno u površinu, pretvorismo naš život u golu površnost, izgubismo smisao, zastranismo. Hajde da počnemo svi malo na sebi da radimo, a to znači biti hrišćanin, da radi na svojoj duši i pazi na svoje misli i postupke i na svoja djela.”
Vladika Jovan: Jasenovac je naše drugo Kosovo
Tradicionalno prevlačko saborovanje nastavljeno je duhovnom akademijom koju je svojim arhipastirskim slovom blagoslovio Njegovo preosveštenstvo Episkop pakračko-slavonski g. Jovan. Vladika je kazao da mozaik Svetog Trifuna iz manastira Miholjska Prevlaka blagosilja u Jasenovcu svakog onog ko prilazi jasenovačkim žrtvama da uzme blagoslov od moštiju i uđe na Svetu liturgiju:
“Jasenovac je naše drugo Kosovo, naše drugo krilo i kao što živimo Kosovom tako živimo Jasenovcem. Živimo Jasenovcem, ali ne Jasenovcem onih poslije rata što su dolazili tamo da potvrde smrt, nego da potvrdimo život. Dolaze nam djeca i jednom sam podigao djete i rekao: Ovo je naša osveta”, besjedio je Vladika, dodavši da se ne smijemo svetiti, da su naša djeca osveta, da je naša osveta život, ljubav koja se širi iz Jasenovca.
Dalje je istakao da se nigdje na svijetu Velika subota ne osjeti kao u Jerusalimu i Jasenovcu:
“Kada dođete na humke jasenovačke vi osjećate kao na Veliku subotu u Jerusalimu, da zemlja gori i da će svakog trenutka da krene vaskrsenje. Nigdje takvog osjećaja nema, nego samo u Jasenovcu, najvećem groblju i najvećem kivotu na svijetu.”
Vladika Onufrije sa sveštenicima, episkopima i narodom su na golgoti Hristovoj
Osvrnuvši se na nesrećni tragični rat u Ukrajini, o kojem je govorio i Vladika Grigorije, kazao je da se mi ne možemo radovati ratu i bilo čijoj smrti:
“Ne samo da ratuje jedan narod među sobom, ratuju pravoslavni među sobom, ratuju hrišćani među sobom! Mi samo Bogu da se molimo da to što prije prestane i nikakva geopolitika, geostrategija ne smije stati ispred toga da ratuje brat sa bratom, da ubija brat brata. Ako tako ne osjećamo nijesmo hrišćani i nemoj ko da se kiti hrišćanskim i pravoslavnim imenom, a da se raduje smrti nekog Ukrajinca ili Rusa.”
Pojasnivši da su obični ljudi natjerani u rat i da je taj rat trijumf đavola jer se ubijaju međusobno, ne dao Bog nikome, Vladika se zapitao ko se tome može radovati i podsjetio na večernje molitve kada se molimo protiv najezde tuđinaca i kao vrhunac molitve da ne bude međusobnog rata.
“Da bi dao Bog da se umire ljudska srca, da prestane rat. Vladika Onufrije je veliki svjedok hrišćanstva, on i njegovi sveštenici i episkopi i narod, oni su sada na raspeću, na golgoti Hristovoj više nego bilo ko drugi. I njima Bog da pomogne i za njih da se molimo i ako Bog da, da dočekamo da nam Mitropolit Onufrije, koji je dolazio ovdje u Crnu Goru, dođe opet, da sa nama ovdje prinosi beskrvnu žrtvu. A vama blagoslov Božji, Vladici blagodarnost za poziv, a nama svima srećan i blagosloven praznik”, zaključio je Episkop pakračko-slavonski g. Jovan.
Domaćin ovogodišnje slave na Miholjskoj Prevlaci bio je gospodin Ivan Mandić sa porodicom koji je cjelivom bratske ljubavi dio kolača – domaćinstvo za sledeću godinu, predao gospodinu Bojoviću.
Vesna Dević
Foto: Željko Drašković
