Osvećenje obnovljenog manastirskog Hrama Sv. Jovana Krstitelja u Crnči

Više arhijereja obavilo osvećenje obnovljenog manastirskog Hrama Sv. Jovana Krstitelja u Crnči

Ime: 12.08.2021 besjede vladika Teodosije i mitropolit Joanikije Crnce; Opis: Više arhijereja obavilo osvećenje obnovljenog manastirskog Hrama Sv. Jovana Krstitelja u Crnči Tip: audio/mpeg

U Crnči kod Bijelog Polja danas, na praznik Prepodobne mati Angeline Srpske, obavljeno je osvećenje obnovljenog manastirskog Hrama Svetog Jovana Krstitelja.Tim povodom Svetu arhijerejsku liturgiju sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom su služili  Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, Preosvećena gospoda Episkopi: raško-prizrenski  i kosovsko-metohijski Teodosije, mileševski Atanasije, zahumsko-hercegovački Dimitrije i buenosajreski i južno-centralnoamerički Kirilo.

Sabranje u Manastiru Svetog Jovana u Crnči, koji je bio ljetnja rezidencija srpskih arhiepiskopa, blagoslovile su i mošti Svetog Arsenija Sremca koje su za ovu priliku donijete iz manastira Ždrebaonik, gdje se čuvaju.

U toku Liturgije Hristovoj zajednici su pribrojani  nove sluge Božije: Živorad, Nenad, Vaso, Saša, Snežana, Tea, Valentina, Miomirka i Jana.

Besjedeći po pročitanom jevanđeljskom začalu, Preosvećeni vladika Teodosije je kazao da je današnje sabranje, osvećenje obnovljenog Hrama Svetog proroka i preteče Jovana Krstitelja, dar Božiji:

“Danas su srca naša ispunjena radošću jer je poslije toliko vjekova na temeljima nekadašnjeg hrama podignuta ova crkva. I mi smo radosni u srcu jer je Gospod upravo blagoslovio da ovo obnovljenje i vaskrsenje hrama dodijeli nama, našoj generaciji. Čekalo je ovo mjesto današnji dan. I prisustvo moštiju Svetog Arsenija Sremca, čini da ovaj dan bude još veći i još radosniji za nas okupljene.”

Podsjetio je da je ovo mjesto po predanju bio metoh manastira Hilandara, da se u njemu podvizavao i proveo svoje poslednje dane ovozemaljskog života nasljednik Svetog Save, drugi arhiepiskop srpski Arsenije Sremac, “koji je smirenjem svojim, trpljenjem i podvigom, učinio da ono malo postane veliko, kao da i ono neznatno za ljude ovoga svijeta, postane veličanstveno i da traje u vjekove vekova”.

Naglasio je da je ovo mjesto osveštano molitvom i podvigom svetih te da je, iako razrušeno i u pepelu, sijalo neprelaznom božanskom svjetlošću i privlačilo mnoge ljude. Vjerni narod, kako je kazao, nikada nije izbrisao iz svog pamćenja ovu svetinju, uvijek je dolazio, naročito na dan rođenja Svetog proroka i preteče Jovana Krstitelja kada je služena Liturgija.

“I evo poslije toliko vjekova Gospod nam je dometnuo snage i ljubavi, da se ovdje podigne divni hram koji je danas ispunjen slavom Božijom. Kao nekada premudri Solomon, kome je Gospod blagoslovio da podigne hram u Izrailju, Jerusalimu, i mi smo danas prizvali ime Božije i pomolili se Gospodu da On u smirenju svome, slavom i silom svojom, ispuni ovaj hram i duše svih nas. I zaista cijelim svojim bićem smo osjetili to Božije prisustvo”, podijelio je svoj utisak sa sabranima vladika Teodosije.

Hram, koji su naši preci podigli u slavu Božiju i čast Svetog Jovana Krstitelja, obnovljen je blagodaću Božijom, a trudom vladike Joanikija i svih priloženika i ktitora, i mi smo, kako je kazao, blagodarni Bogu na tome.

Preosvećeni vladika je govorio i o stradanju naše Crkve i naroda na Kosovu i Metohiji, podsjetiši da su naše svetinje tamo mnogo puta u istoriji rušene, paljene, skrnavljene, ali da je Gospod činio da one uvijek vaskrsavaju. Govoreći o stradanju u periodu 1999-2004. godine, kada su na naše oči neprijatelji rušili i palili hramove, vladika Teodosije je istakao da su i tada dolazili vjernici, i oni koji nisu pravoslavni, na ruševine i temalje manastira Svetih vrača u Zočištu, Svetih Arhangela, znajući da je to sveto mjesto i da tu slava Božija obitava.

“Tu su nalazili utjehu, dobijali iscjeljenje i ti hramovi su ponovo obnovljeni u slavu Božiju. Ali ono što biva je da hramovi koji su podnijeli rušenje, kao što je i narod podnio mučeništvo u stradanju, oni u svojoj obnovi, u svom vaskrsenju bivaju i svetliji i sjajniji i ljepši nego što su bili. Tako da podvig i mučeništvo za Gospoda čini da budemo još svetliji i spremniji za Gospoda”, poručio je Preosvećeni Episkop raško-prizrenski i kosovsko-metohijski Teodosije, zaključivši da i hramovi i narod Božiji imaju svoju golgotu, ali se i obnavljaju našom ljubavlju silom i moći Gospoda našega.

Nakon što su arhijereji blagosiljali i prelomili slavski kolač, riječima arhipastirske besjede vjernom narodu se obratio izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je zablagodario Bogu što smo dočekali da se obnovi drevna svetinja, manastir Crnča, posvećen rođenju Svetoga Jovana Krstitelja, u kome je svoje poslednje godine života i svoju končinu dočekao Sveti Arsenije:

“Njegove mošti dođoše jutros rano, i one se raduju, i mi se radujemo, i ovome prazniku i rođenju Svetoga Jovana Krstitelja, jer ovo osvećenje je novo rođenje Svetoga Jovana Krstitelja i novo pohođenje Svetoga oca naša Arsenija ove svetinje. Rođenje Svetoga Jovana Krstitelja ukazalo je, po svemu, na rođenje Hristovo, a i njegov život je bio izobraženje, ne simbolično, nego, koliko je to čovjeku moguće, stvarno i realno izobraženje Hristovog života”, besjedio je izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski i dodao da se i njegova nebeska biografija poistovjećuje sa Hristoovm nebeskom biografijom.

Dalje je objasnio da ovaj obnovljeni hram ulazi u nebesku biografiju Svetoga Jovana Krstitelja jer se žitije svetih, njihove biografije, ne završavaju sa zemaljskom končinom, nego se nastavljaju kroz vijekove:

“Isto tako, obnovljenje ovoga svetoga hrama se upisuje u nebesku biografiju i Svetoga oca našega Arsenija, koji se ovdje upokojio. A evo, danas je ovdje došao da zajedno sa nama prizove Božiju blagodat i Božiju milost i da osvešta ovaj sveti i veliki sabor. A ovaj sabor koji danas činimo nije ništa drugo nego nastavak sabora koji nikada nije ni prekinut.”

Kao izuzetno važno vladika Joanikije je istakao to što ova svetinja koja je bila porušena prije tri stotine godina zapravo nije bila napuštena jer je narod koji je dolazio da se moli pod njenim svodovima isto tako dolazio da se moli i na njenim ruševinama, na njenim temeljima osveštanim.

“Da se sjedini sa Golgotom ovoga svetoga hrama, a preko njega da se sjedini sa Hristovom Golgotom, da utvrdi svoju vjeru i da ode utješen sa nadom Vaskrsenja. I vaši preci, koji su očuvali ovaj sabor i nikada nijesu dozvolili da se prekine, nego su uvijek ovdje na Ivanjdan imali sveštenika, i Svetu službu i Sveto pričešće, oni su možda još zaslužniji, iako ste vi vrlo zaslužni za obnovljenje ovoga hrama”, rekao je Visokopreosvećeni Mitropolit, objasnivši da su preci zaslužniji jer su očuvali pamćenje, a tamo gdje se očuva pamćenje sve se lako i obnavlja.

Poučio je da je taj sveti sabor bio Crkva Božija, živa i istinita, nerazoriva, jer mi podižemo hramove da bi smo sami postali dio hrama.

“Da bi se sam Gospod nastanio u našim srcima, da bi svako od nas bio onaj koji nas Hrista Gospoda u sebi, hram Boga živoga, kao što govori Sveti apostol Pavle. I evo, slava Bogu, ovaj sabor, otkad je počela obnova ovoga svetoga hrama, svake godine je bio sve ljepši, sve čvršćiji i sve svijetliji, a danas je zablistao u punoj svojoj slavi i sjaju, jer ovome saboru se raduje danas i nebo i zemlja. I anđeli Božiji, i ugodnici Božiji i vaši preci. Oni blagodare i blagosiljaju vas što nijeste zaboravili ovu svetinju, nego, naprotiv, ne samo da je nijeste zaboravili, nego ste je i obnovili svojim velikim trudom.”

Izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je sa sabranima podijelio još jednu radosnu vijest. Naime, prije nekoliko dana jedan od komšija je ponudio da livadu pored svetinje proda ovom hramu, i jedan od velikih dobrotvora hrama je već dao kaparu za njen otkup, što bi, ako Bog da da se sakupi dovoljno priloga, pomoglo da se obnovi ova sveta obitelj.

“Ovo je siromašan kraj i ljudi žive veoma teško od svoga truda, ali niko se od njih ne žali. Ne žali se zato što vidimo da su dušom bogati. Ja sam se divio njihovom podvigu ovih godina, jer nisu imali velike priložnike, nego su sve uzimali na svoja pleća, a onda su dobri ljudi pomagali videći njihov trud. I to je izuzetan primjer! Na mnogim mjestima to nažalost nije tako. Mnogi koji grade svetinje mogu doći ovdje da vide kako je ovo selo obnovilo slavni i veliki manastir Crnču. Svima vam na zdravlje i na spasenje i hvala vam i Bog vas blagoslovio i zdravi bili, živjeli, na mnogaja ljeta”, kazao je na kraju svog obraćanja Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije,

Na kraju sabora, ktitorima ove svetinje su dodijeljene arhipastirske gramate: Radovanu Došljaku, Aleksi Piperu, Branislavu Kljajeviću, Željku Ćaloviću, Milanu Catiću, Vasu Bubanji, Drašku Ćoroviću, Jugoslavu Bulatoviću, arhitekti Ranku Vukaniću, kao i mještanima sela Ivanje, Crnča, Potoci, Sajkovac, Radulići, Bratstvu omladine “Sveti Arsenije Sremac” iz Crnče i Crkevenom odboru.

Vesna Dević

Foto: Željko Drašković