Djeca vjeronauke iz Donje Gorice su u organizaciji pokloničke agencije „Odigitrija“ za vikend, 25. i 26. aprila, 2026. godine, uz pratnju vjeroučiteljice Vidosave Živković i starješine crkve Svetog Đorđa u Donjoj Gorici, oca Đura Tomovića, obišli Svetinje jugozapadne Srbije.
Manastir Gradac, zadužbina Svete kraljice Jelene Anžujske, bio je prva destinacija koju smo posjetili prilikom našeg dvodnevnog hodočašća.Gradačka crkvi Blagovijesti Gospodnjih čuva grobno mjesto Svete kraljice Jelene čije su mošti monasi ove Svetinje sakrili kako ih Turci ne bi pronašli i oskrnavili, tako da ni danas nije poznato gdje se one nalaze.Monasi manastira Tvrdoš kao veliku Svetinju čuvaju ruku za koju se pretpostavlja da je ruka Svete kraljice Jelene.
Nakon manastira Gradac uputili smo se u Ravanicu, ovu raskošnu Svetinju koju podiže srpski knez Lazar između 70-ih i 80-ih godina 14. vijeka, a u kojoj počivaju njegove netljene i čudotvorne mošti.Nakon Ravanice utisak je upotpunila i zaokružila Manasija, zadužbina njegovog sina despota Stefana Lazarevića.
Manastir Manasija ili manastir Resava, kako je prvobitno bio nazvan budući da je podignut u blizini rijeke Resave, jedan je od naših najljepših i najimpresivnijih manastira u kom se nalaze mošti Svetog despota Stefana Lazarevića.
Nedelju smo započeli Liturgijom u Ljubostinji, zadužbini carice Milice koju je podigla na mjestu gdje je prvi put ugledala Lazara i baš na tom mjestu njihovog prvog susreta i njihove buduće ljubavi nikla je Sveta Ljubostinja.U manastirskoj crkvi Uspenja Presvete Bogorodice počivaju mošti carice Milice, prepodne mati Evgenije koja je pred kraj zemnog života uzela na sebe veliku shimu sa novim imenom Efrosinija.Pored njenih moštiju u crkvi Uspenja Presvete Bogorodice nalazi se i grobno mjesto monahinje Jefimije, prve srpske pjesnikinje, koja je izvezla čuvenu „Pohvalu knezu Lazaru “ čija se replika nalazi iznad njenog grobnog mjesta u Ljubostinji, dok se original čuva u muzeju Srpske pravoslavne crkve u Beogradu.
Nakon liturgijskog sabranja u Ljubostinji obišli smo manastir Žiču, zadužbinu Svetog kralja Stefana Prvovjenčanog u kojoj je Sveti Sava krunisao za kralja svog brata Stefana na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, 1221 godine.
U Žiči, sjedištu Srpske crkve nakon sticanja nezavisnosti u Nikeji 1219. godine, krunisano je još šest vladara iz porodice Nemanjić, pa je i grad Kraljevo u čijoj se blizini nalazi Žiča upravo iz ovog razloga i dobio ime.
Naše pokloničko putovanje završili smo posjetom Studenici, zadužbini Svetog Simeona Mirotočivog, koju sa pravom smatramo majkom svih naših crkava, našim draguljem i duhovnim izvorištem sa kog se napaja naš narod,a koja danas čuva mošti svog graditelja, Svetog Simeona Mirotočivog, njegove supruge, Prepodobne mati Anastasije i njihovog sina, Svetog kralja Stefana Prvovjenčanog.
