U okviru vjeronauke za odrasle “Dobrotoljublje”, pri Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom, sinoć, 16. marta, o. Dragan Stanišić je održao predavanje je na temu “Sveti Grigorije Palama – bogoviđenje kroz Časni post”, u Svetogeorgijevskom domu u Podgorici.
Besjede Svetog Grigorija Palame povodom Velikog posta nadahnute su jevanđelskim događajima koji se pominju u određeni dan. Priču o mitaru i fariseju tumači da kada čovjek osudi sebe samoga kao rđavoga, znači da je prestao da protivureči onima koji ga vrijeđaju. Ako se samoukorijevamo i kajemo nećemo znati šta je malodušnost. Priču o bludnome sinu tumači kao slučaj kada čovjek nema želju za spasenjem. Kada je bludni sin sasvim zapao u oskudicu i lišio se zajedničog Hranitelja, pokajao se i iznova dobio božansku i čistu hranu. Grigorije savjetuje i svakome od nas da se prihvati pokajanja na djelu. Budimo daleko od zle navike, nevjerovanja, neumjerenosti i pripadnimo Ocu nepropadljivosti, Darodavcu života. Nedjelju o strašnom sudu i Drugom dolasku Hristovom tumači u smislu da je Bog sušta pravednost i milosrđe. Sadašnji vijek je ustrojio kao doba milosrđa, a budući kao doba pravedne plate. Navodi da je gordost uvijek povezana sa bezosjećajnošću, a sastradanje je povezanao sa smirenjem. Na sve načine, svim djelima i riječima pokažimo ljubav jedan prema drugome, da bismo od Boga zadobili ljubav i da bismo naslijedili nebesko i vječno Carstvo.
Sveti Grigorije u svom tumačenju Velikog posta pominje Mojsija koji se udostojio bogoviđenja dok je savršavao četrdesetodnevni post. Mojsije je vidio Boga u otkrivenju i besjedio je s Njim i razgovarao kao što se razgovara sa prijateljem. Bog ga je poučavao, pa je i sam Mojsije druge poučavao o Njemu, govoreći da je On Vječnosuštni Koji sve iz nebia priziva u biće. I Ilija je, takođe, posteći 40 dana na Gori, vidio Boga kroz provejavanje tihog glasa, što je nagovijestilo Duha Svetoga i blagodat. Blagodareći ovom bogoviđenju tokom posta, Ilija je dobio silu da udvostručeno projavi onu blagodat koja je obitavala u njemu samom i sa zemlje bude vaznet visoko na nebo, kao očigledni praobraz kasnijeg Vaznesenja Hristovog. I sam Hristos je posteći u pustinji savladao zajedničkog kušača i oslobodio našu prirodu za sve one koji žele da žive po Njegovom Jevanđelju. Post postnike pridružuje dobrim angelima i preobražava ih u angele, čini da angeli budu njihovi čuvari, kaže Grigorije. Treba da vodimo dobru bitku i zadobijemo nebeske i neuvele vijence, radujući se zajedno sa angelima u Samom Hristu našem Gospodu.
Ukoliko čovjek biva istančaniji usled posta i uzdržanja, utoliko istančaniji biva njegov um Sve uspješno i dobro savršava se postom. Onaj koji živi u postu naslađuje se velikim spokojstvom. Ako se budemo nerazumno klonili posta, očekuju nas paklene muke. Kao što nekada nijesmo postili u raju pa smo bili protjerani u ovaj mnogostradalni život, tako ćemo i sada, ako ne budemo postili, biti bačeni u neugasivu i nepodnošljivu geenu (pakao). Da ne bješe sile Krsta čovjek se nikada ne bi mogao izmiriti sa Bogom, kaže Grigorije. Krst je znak pobjede nad vidljivim i nevidljivim neprijateljima .
Prilog:
U svojoj neizmernoj ljubavi za čoveka, Sin Božiji nije samo sjedinio svoju Božansku ipostas sa našom prirodom, primivši duševno telo i razumnu dušu, “i na zemlji se javio i živeo sa nama” nego neizmernog li i predivnog čuda! sjedinjuje se takođe sa ljudskim ipostasima, prožimajući sobom svakog vernog kroz pričešće Njegovog svetog Tela. Tako postaje sa nama jedno telo (Ef. 3:6), čini nas da budemo hram celog božanstva jer u samom telu Hristovom “obitava sva punoća celog božanstva telesno” (Kol. 2:9). Kako onda da On ne prosvetli one koji ga se dostojno pričešćuju, obasjavši duše njihove božanskim zračenjem Njegovog u njih useljenog tela, isto onako kao nekada na Tavoru što je obasjao tela apostola? A ovo Telo, izvor svetlosti i blagodati, u to vreme još nije bilo sjedinjeno sa našim telom. Ono je spoljašnje obasjalo one koji su bili dostojni da mu se približe, prenoseći svetlost na dušu preko čula vida. Ali sada, pošto je sjedinjeno sa nama i obitava u nama, ono unutrarnje obasjava našu dušu. (Triada I, 3, par. 38)
