Podjelom svjedočanstava u školama vjeronauke širom Mitropolije crnogorsko-primorske privode se kraju aktivnosti u školskoj 2025/2026. godini. O radu Katehetskog odbora, škola vjeronauke, kao i planovima za predstojeći Sabor vjeroučitelja i Dječiji sabor na Cetinju, za Svetigoru je govorio sveštenik Jovica Vukasović, član Katihetskog odbora Mitropolije crnogorsko-primorske.
Govoreći o organizaciji nastave, otac Jovica podsjetio je da škole vjeronauke prate državni školski kalendar, ali sa određenim specifičnostima.
„Mi se trudimo da pratimo školski kalendar koji je važeći u Crnoj Gori, s tim što školska godina počinje sedam dana nakon Dječijeg sabora. Nakon što se završi ta velika manifestacija i vjeroučitelji se malo odmore od svih obaveza, kreće nova školska godina. To se uglavnom poklapa sa praznikom Rođenja Presvete Bogorodice, pa je prvi čas najčešće posvećen upravo njoj. Njenim molitvama započinjemo novu godinu rada. Ta praksa traje već dugo i pokazala se kao lijep početak svakog novog ciklusa nastave. Prvo polugodište traje do kraja kalendarske godine, a potom slijedi raspust tokom kojeg se pripremaju brojne božićne i svetosavske svečanosti.“
Osvrćući se na rezultate protekle školske godine, sveštenik Vukasović je istakao da je broj polaznika ostao na visokom nivou, kao i da Katehetski odbor neprestano radi na unapređenju nastave.
„Ova školska godina je bila zaista dobra. Veliki broj đaka je pohađao nastavu i oko 1.800 njih će dobiti svjedočanstva na kraju godine. To je zaista veliki broj učenika, iako uvijek smatramo da može biti još veći. Trudimo se da promovišemo vjeronauku i da iz godine u godinu podižemo njen kvalitet. Istovremeno radimo i na dodatnom obrazovanju naših vjeroučitelja kako bismo im pomogli da što bolje organizuju nastavu. Katehetski odbor tokom cijele godine ima brojne obaveze – od izrade plana i programa do pripreme nastavnih materijala. Sve to zahtijeva ozbiljan rad i posvećenost.“
Poseban izazov predstavlja prilagođavanje nastavnih sadržaja različitim uzrasnim grupama, od predškolaca do srednjoškolaca.
„Naše škole vjeronauke imaju najčešće tri ili četiri grupe različitog uzrasta. Zbog toga je potrebno pripremiti materijale za svaku kategoriju učenika posebno. Ne možemo istu temu predstaviti na isti način djetetu predškolskog uzrasta i srednjoškolcu. Upravo je to jedan od najvećih zadataka Katehetskog odbora. Potrebno je jednu temu oblikovati tako da bude razumljiva i korisna svim uzrastima. Na taj način vjeroučiteljima olakšavamo rad, a učenicima omogućavamo da sadržaj prihvate na način koji je njima blizak. To je proces koji traje tokom cijele godine.“
Govoreći o značaju izleta i hodočasničkih putovanja, otac Jovica naglasio je da ona predstavljaju važan dio vaspitno-obrazovnog procesa.
„Jednodnevni izlet je predviđen našim planom i programom i može se reći da je obavezan za sve škole vjeronauke. Na tim putovanjima učenici se mnogo bolje upoznaju međusobno i sa svojim vjeroučiteljima. Istovremeno upoznaju svetinje naše zemlje, a ponekad i svetinje van njenih granica. Povratak sa svakog putovanja nas obogaćuje, i nas starije i njih mlađe. Djeca imaju priliku da upoznaju manastire, igumane i monaštvo, da čuju nova iskustva i steknu nova saznanja. Zato su ovakvi susreti veoma važni za njihovo duhovno i kulturno sazrijevanje.“
Posebno je naglasio važnost međusobnog povezivanja škola vjeronauke i razvijanja osjećaja zajedništva među djecom.
„Trudimo se da podstičemo škole vjeronauke da organizuju zajedničke susrete i posjete. Važno je da se djeca upoznaju i druže i van svojih mjesta. Na taj način razvijaju osjećaj sabornosti i shvataju značaj drugog čovjeka. Upravo na časovima vjeronauke insistiramo na tome da niko nije sam sebi dovoljan. Ako nismo u zajednici sa drugima, ne možemo biti ni u punoj zajednici sa Bogom. Čovjek je po svojoj prirodi biće zajednice. Upravo kroz druženje, saradnju i međusobno poštovanje ostvarujemo svoje potencijale i gradimo istinske odnose.“
Govoreći o liturgijskom životu, otac Jovica je istakao da prisustvo djece bogosluženjima predstavlja jedan od najvažnijih aspekata vjerskog obrazovanja.
„Prisustvo đaka na Svetoj liturgiji je jako važno jer se tako od malih nogu uče da je Crkva sastavni dio njihovog života. Crkva nije nešto što se posjećuje samo o velikim praznicima ili jednom godišnje. Ona treba da bude prirodni dio svakodnevice, kao što su porodica, škola ili prijatelji. Minimum jedan dan sedmično treba posvetiti Bogu i liturgijskom sabranju. Na taj način djeca se približavaju Bogu i uče značaju duhovnog života. Istovremeno stiču naviku zajedničkog okupljanja i učestvuju u životu crkvene zajednice. To je temelj na kojem se gradi njihov duhovni razvoj.“
On je podsjetio i na iskustvo iz sopstvenih školskih dana, naglašavajući pozitivan uticaj koji djeca imaju na svoje porodice.
„Sjećam se riječi mog vjeroučitelja iz gimnazijskih dana koji nam je govorio da smo mi apostoli svojim roditeljima. U tome ima mnogo istine. Odlazak djece na bogosluženja često podstakne i roditelje da se aktivnije uključe u crkveni život. Tako se ne okupljaju samo djeca već i čitave porodice. Roditelji se upoznaju, razmjenjuju iskustva i stvaraju nova prijateljstva. Liturgija nije samo mjesto našeg susreta sa Bogom nego i prostor susreta sa drugim ljudima. Upravo zato ona ima tako veliki značaj za cjelokupnu zajednicu.“
Prema njegovim riječima, predstojeći Sabor vjeroučitelja biće prilika za sumiranje rezultata, stručno usavršavanje i nove podsticaje za rad u narednoj godini.
„Kao što smo mi učitelji svojoj djeci, tako je naš mitropolit svima nama otac i učitelj. Zato je važno da se makar jednom godišnje saberemo oko svog arhipastira. Na tim susretima predstavljamo rezultate rada, govorimo o problemima i tražimo načine da nastavu učinimo još boljom. Sabor ima više cjelina – od predstavljanja izvještaja i statističkih podataka do stručnih predavanja i praktičnih radionica. To je prilika da vjeroučitelji razmjenjuju iskustva i stiču nova znanja.“
Na kraju razgovora otac Jovica osvrnuo se i na predstojeći Dječji sabor, najveće sabranje polaznika vjeronauke u Mitropoliji.
„Dječiji sabor je kruna našeg cjelogodišnjeg rada. Tada se na Cetinju okupi oko dvije hiljade djece, ponekad i više, i čitav grad oživi posebnom radošću. Najljepša slika koju možemo pokazati svijetu jesu nasmijana lica djece okupljene oko mitropolita. Taj susret pokazuje koliko je važno sve što se radi tokom godine. Istovremeno, on predstavlja podstrek za nove generacije učenika da se uključe u vjeronauku. Svi su dobrodošli i svako dijete ima svoje mjesto u toj velikoj zajednici. Upravo zato Dječiji sabor ostaje jedan od najljepših događaja u životu naše Mitropolije.“
Pored organizacije nastave, Katehetski odbor nastavlja i izdavačku djelatnost u saradnji sa Svetigorom, pripremajući nova izdanja namijenjena najmlađima. Kako je najavljeno, i ovogodišnji Sabor vjeroučitelja donijeće nekoliko novih projekata i iznenađenja, a sve sa ciljem da se rad škola vjeronauke dodatno unaprijedi i obogati u narednoj školskoj godini.
O. B.
