Na praznik Sabora Svetih dvanaest apostola – Pavlovdan, Vladika Dimitrije služio je Svetu Liturgiju u hramu posvećenom ovom prazniku u trebinjskom selu Doli. Visokopreosvećenom Vladici sasluživali su protojereji-stavrofori Momčilo Pejčić i Milan Bužanin, i đakon Duško Orašanin.
U jevanđeljskoj besjedi Vladika Dimitrije je naglasio da je Hristos najveći događaj, dolazak i susret u čovjekovom životu. Ako On ne određuje sve događaje u čovjekovom životu, svaki čas i smisao života, onda je sve pomiješano – sve je na pogrešnom mjestu. Kad On dođe na prvo mjesto i kad ljubav prema Njemu nadvlada u srcima ljudi, onda ona sve odnose uređuje i čovjek zna kako da voli bližnje, sebe i svijet, kako da se odnosi prema drugima i kako da živi.
Govoreći o izgonjenju demona iz bjesomučnika, vladika je poučio da su u tom trenutku uz Gospoda bili apostoli, ali da je Gospod čekao da se iznjedri ljubav, da se apostoli usavrše u ljubavi. Smireno je išao kroz svijet, dopuštajući da ga đavoli ispovijede prije ljudi. Sva tvorevina mu se klanjala, a ljudi nisu, niti su znali ko je On. U današnjem Jevanđelju Gospod, koji sve drži u svojoj vlasti, dopušta da ode zemaljsko imanje kako bi pokazao da je duša najvažnija. Spasenje ljudsko mnogo je važnije nego hiljade svinja, nego imanje, komfor, nego pouzdanje u zemljski svijet – bilo da je to slava, čast, bogatstvo, ugled, položaj, tijelo, zdravlje, pamet, drugi ljudi. Bog je odredio tako da čovjek samo u Njega ima pouzdanje, da se u Njega nada, da je On susret koji sve susrete čovjekove određuje – najveća ljubav čovjekova.
