Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski g. Ilarion, vikar Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, danas, 4. avgusta 2024. godine, u šestu nedelju po Duhovima, kada molitveno proslavljamo Svetu Mariju Magdalinu – Blagu Mariju, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetih mironosica u selu Dupilo u Crmnici, uz sasluženje paroha crmničkog o. Krsta Plamenca, a u molitvenom prisustvu vjernog naroda Božijeg.
U arhipastirskom slovu Vladika Ilarion je kazao da je Bog stvorio svijet, ali kada je čovjek, koji je trebalo taj stvoreni svijet da uvede u vječno postojanje, podbacio na tom svom zadatku, Gospod je došao iz svoje visine nebeske, nesaznajne i sjedinio se sa tvarnom prirodom. Onaj neopisivi postade opisiv. Nestvoreni se sjedinio sa stvorenom prirodom, Božanska priroda, kako je kazao Vladika, sjedinila se sa ljudskom prirodom onda kada je čovječanstvo sazrelo za takvu veliku tajnu, jer nije mogao Bog to da učini bez sadejstva čovjekovog. Zato je i cijelokupna istorija čovječanstva usmjerena ka Presvetoj Bogorodici, koja je predstavnica cijelokupne tvorevine u toj velikoj tajni spasenja, u tom braku između nestvorenog i stvorenog, između Boga i stvorenoga svijeta.
„I eto nas danas ovdje zbog toga što se to svadbeno veselje Boga i stvorenoga svijeta nastavlja. Ova Sveta crkva je mjesto dodira Boga i svega stvorenog, Boga i čovjeka. I mi smo tu da bismo cijelokupnu tvorevinu zajedno sa nama unijeli i uveli u zajednicu sa Bogom, zato se i govori: Sami sebe i jedni druge, sveukupnost naših odnosa, i sav život svoj, bez ostatka, da Bogu predamo. I u onoj mjeri u kojoj čovjek predaje svoj život Bogu bez ostatka u toj mjeri je čovjek i slobodan i srećan i radostan i spreman da primi blagodat“, besjedio je Episkop novobrdski, pojasnivši da to što mi osjećamo teskobu, što ne znamo da se izborimo sa različitim iskušenjima, to je samo zbog toga što i dalje imamo pristrašća različita. Vezani smo za ovaj stvoreni svijet i to na takav način da od njega očekujemo rješenje, njemu nam je srce prionulo.
Bog želi da mi svoje srce Njemu damo, a on će da nam da sve ostalo, da bismo dobili treba da damo, da bismo stekli i sačuvali svoju dušu treba da je damo. To znači, poučio je sabrane Vladika, sva naša osjećanja, rezone, stavove, misli, sve ono što smatramo da nas čini ljudima u nekom trenutku, treba Bogu da prinesemo da bi On svojim ognjem ispitao šta je tu dobro, pa da ono što valja zasija još ljepše i jače, a ono što je nepostojano da sagori u tome ognju. Takvi su od početka bili sledbenici Hristovi, takva je i svetiteljka koju danas slavimo – čudesna žena koja je sledovala za Hristom:
„Neki je zovu apostolom apostolima zato što apostol je onaj koji je poslan da blagovijesti. Apostolima koji se behu zaključali iz straha judejskoga, ophrvani tugom zbog toga što nadu njihovog spasenja ubiše, kako su tada vjerovali, njima javlja Sveta Marija Magdalina da je vidjela prazan grob i pojavu Anđela. I ona dovodi apostole Petra i Jovana i ona se za njima ponovo nadvirila na grob, vidjela je i Angela koji joj se obraća, i što je najznačajnije od svega, ona su udostojila prva da vidi i vaskrslog Gospoda, prema onome što nam Jevanđelja prenose.“
Podsjetivši da je Marija vidjela Gospoda Hrista, ali da Ga nije tada poznala, već tek pošto je poslije njenih riječi: Gospodine, ako si ga ti uzeo, kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti, Gospod oslovio po imenu: Marija!
„Kao što su ga Luka i Kleopa prepoznali kada je prelomio hljeb u Svetoj službi, Evharistiji, u kojoj ga i mi prepoznajemo, tako Ga i Marija, koja je makar tri godine išla za Hristom, nije prepoznala. I tu se zbiva jedna tajna kao da Bog Logos ovaploćeni želi da kaže i njoj i svima nama, da mi treba da ga prepoznajemo na taj čudesan način Duhom Svetim. Taj Duh Sveti, koga će poslati Bog u pedeseti dan po svome vaskrsenju, On nas uvodi u punoću istine i bilo je bitno da ljudi počnu, čak i oni koji su Ga znali za života, da Ga prepoznaju na taj novi način, jer morala je da se ispuni ta tajna“, rekao je Vladika.
Hristos je rekao Mariji da Ga se ne dotiče još jer: Još nisam uzišao Ocu mom i Ocu vašem. Trebalo je da se prvo ljudska priroda uzdigne i da sjedne sa desne strane Boga i Oca, pa onda da snishodi Duh Sveti, da siđe i da nas uvodi u punoću istine.
„Zato Hristos njoj govori: da bi me imala još prisnije, da bi imala bliže, pusti me sada. Tako i vi, braćo i sestre, da biste nekoga imali i voljeli, pustite ga ponekad“, istakao je Preosvećeni Vladika, poučavajući da treba da se oslobodimo svake vrste posesivnosti bilo da su u pitanju roditelji, djeca, prijatelji. Dakle pustiti nekad čak i ono najdraže, da bi ga imao, kao što je i Marija Magdalina poslušala i pustila Gospoda svoga.
Po njegovim riječima vjerni sa različitih strana sabrali su se danas ovdje u ovoj svetinji, vođeni na tajanstven način Duhom Svetim da bi vidjeli vaskrsloga i proslavljenoga Gospoda Isusa Hrista, koga je Marija Magdalina vidjela vaskrsloga, i da bi Ga kao Luka i Kleopa prepoznali kada se lomi hljeb.
„Neka bismo i mi sa sestrama ovoga Svetoga manastira, mati Lukijom i sestrom Kikilijom, svakoga dana proslavljali Svetu Mariju Magdalinu i u vremenu i u vječnosti, a neka bismo sa njom gledali u vječnosti licem k licu našega Gospoda Hrista zajedno sa Ocem Njegovim, koji Ga rađa u vječnosti i sa Duhom Svetim koji od Oca ishodi. Amin“, kazao je Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski g. Ilarion, vikar Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija.
Nakon što su blagosiljani slavski darovi, sabranje je nastavljeno za trpezom ljubavi. Slavske darove povodom imendana je prinela i monahinja Magdalina iz manastira Orahovo.
Domaćin ovogodišnje slave bila je Marija Ćeranić iz Podgorice, a za narednu godinu kumstvo je preuzela Aleksandra Božić iz Beograda.
Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski g. Ilarion, vikar Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija, danas, 4. avgusta 2024. godine, u šestu nedelju po Duhovima, kada molitveno proslavljamo Svetu Mariju Magdalinu – Blagu Mariju, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetih mironosica u selu Dupilo u Crmnici, uz sasluženje paroha crmničkog o. Krsta Plamenca, a u molitvenom prisustvu vjernog naroda Božijeg.
U arhipastirskom slovu Vladika Ilarion je kazao da je Bog stvorio svijet, ali kada je čovjek, koji je trebalo taj stvoreni svijet da uvede u vječno postojanje, podbacio na tom svom zadatku, Gospod je došao iz svoje visine nebeske, nesaznajne i sjedinio se sa tvarnom prirodom. Onaj neopisivi postade opisiv. Nestvoreni se sjedinio sa stvorenom prirodom, Božanska priroda, kako je kazao Vladika, sjedinila se sa ljudskom prirodom onda kada je čovječanstvo sazrelo za takvu veliku tajnu, jer nije mogao Bog to da učini bez sadejstva čovjekovog. Zato je i cijelokupna istorija čovječanstva usmjerena ka Presvetoj Bogorodici, koja je predstavnica cijelokupne tvorevine u toj velikoj tajni spasenja, u tom braku između nestvorenog i stvorenog, između Boga i stvorenoga svijeta.
„I eto nas danas ovdje zbog toga što se to svadbeno veselje Boga i stvorenoga svijeta nastavlja. Ova Sveta crkva je mjesto dodira Boga i svega stvorenog, Boga i čovjeka. I mi smo tu da bismo cijelokupnu tvorevinu zajedno sa nama unijeli i uveli u zajednicu sa Bogom, zato se i govori: Sami sebe i jedni druge, sveukupnost naših odnosa, i sav život svoj, bez ostatka, da Bogu predamo. I u onoj mjeri u kojoj čovjek predaje svoj život Bogu bez ostatka u toj mjeri je čovjek i slobodan i srećan i radostan i spreman da primi blagodat“, besjedio je Episkop novobrdski, pojasnivši da to što mi osjećamo teskobu, što ne znamo da se izborimo sa različitim iskušenjima, to je samo zbog toga što i dalje imamo pristrašća različita. Vezani smo za ovaj stvoreni svijet i to na takav način da od njega očekujemo rješenje, njemu nam je srce prionulo.
Bog želi da mi svoje srce Njemu damo, a on će da nam da sve ostalo, da bismo dobili treba da damo, da bismo stekli i sačuvali svoju dušu treba da je damo. To znači, poučio je sabrane Vladika, sva naša osjećanja, rezone, stavove, misli, sve ono što smatramo da nas čini ljudima u nekom trenutku, treba Bogu da prinesemo da bi On svojim ognjem ispitao šta je tu dobro, pa da ono što valja zasija još ljepše i jače, a ono što je nepostojano da sagori u tome ognju. Takvi su od početka bili sledbenici Hristovi, takva je i svetiteljka koju danas slavimo – čudesna žena koja je sledovala za Hristom:
„Neki je zovu apostolom apostolima zato što apostol je onaj koji je poslan da blagovijesti. Apostolima koji se behu zaključali iz straha judejskoga, ophrvani tugom zbog toga što nadu njihovog spasenja ubiše, kako su tada vjerovali, njima javlja Sveta Marija Magdalina da je vidjela prazan grob i pojavu Anđela. I ona dovodi apostole Petra i Jovana i ona se za njima ponovo nadvirila na grob, vidjela je i Angela koji joj se obraća, i što je najznačajnije od svega, ona su udostojila prva da vidi i vaskrslog Gospoda, prema onome što nam Jevanđelja prenose.“
Podsjetivši da je Marija vidjela Gospoda Hrista, ali da Ga nije tada poznala, već tek pošto je poslije njenih riječi: Gospodine, ako si ga ti uzeo, kaži mi gdje si ga metnuo, i ja ću ga uzeti, Gospod oslovio po imenu: Marija!
„Kao što su ga Luka i Kleopa prepoznali kada je prelomio hljeb u Svetoj službi, Evharistiji, u kojoj ga i mi prepoznajemo, tako Ga i Marija, koja je makar tri godine išla za Hristom, nije prepoznala. I tu se zbiva jedna tajna kao da Bog Logos ovaploćeni želi da kaže i njoj i svima nama, da mi treba da ga prepoznajemo na taj čudesan način Duhom Svetim. Taj Duh Sveti, koga će poslati Bog u pedeseti dan po svome vaskrsenju, On nas uvodi u punoću istine i bilo je bitno da ljudi počnu, čak i oni koji su Ga znali za života, da Ga prepoznaju na taj novi način, jer morala je da se ispuni ta tajna“, rekao je Vladika.
Hristos je rekao Mariji da Ga se ne dotiče još jer: Još nisam uzišao Ocu mom i Ocu vašem. Trebalo je da se prvo ljudska priroda uzdigne i da sjedne sa desne strane Boga i Oca, pa onda da snishodi Duh Sveti, da siđe i da nas uvodi u punoću istine.
„Zato Hristos njoj govori: da bi me imala još prisnije, da bi imala bliže, pusti me sada. Tako i vi, braćo i sestre, da biste nekoga imali i voljeli, pustite ga ponekad“, istakao je Preosvećeni Vladika, poučavajući da treba da se oslobodimo svake vrste posesivnosti bilo da su u pitanju roditelji, djeca, prijatelji. Dakle pustiti nekad čak i ono najdraže, da bi ga imao, kao što je i Marija Magdalina poslušala i pustila Gospoda svoga.
Po njegovim riječima vjerni sa različitih strana sabrali su se danas ovdje u ovoj svetinji, vođeni na tajanstven način Duhom Svetim da bi vidjeli vaskrsloga i proslavljenoga Gospoda Isusa Hrista, koga je Marija Magdalina vidjela vaskrsloga, i da bi Ga kao Luka i Kleopa prepoznali kada se lomi hljeb.
„Neka bismo i mi sa sestrama ovoga Svetoga manastira, mati Lukijom i sestrom Kikilijom, svakoga dana proslavljali Svetu Mariju Magdalinu i u vremenu i u vječnosti, a neka bismo sa njom gledali u vječnosti licem k licu našega Gospoda Hrista zajedno sa Ocem Njegovim, koji Ga rađa u vječnosti i sa Duhom Svetim koji od Oca ishodi. Amin“, kazao je Njegovo preosveštenstvo Episkop novobrdski g. Ilarion, vikar Njegove svetosti Patrijarha srpskog g. Porfirija.
Nakon što su blagosiljani slavski darovi, sabranje je nastavljeno za trpezom ljubavi. Slavske darove povodom imendana je prinela i monahinja Magdalina iz manastira Orahovo.
Domaćin ovogodišnje slave bila je Marija Ćeranić iz Podgorice, a za narednu godinu kumstvo je preuzela Aleksandra Božić iz Beograda.
Vesna Dević
