Administrator Mitropolije crnogorsko-primorske Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Joanikije služio je jutros sa cetinjskim sveštenstvom i sveštenomonaštvom Svetu službu Božiju u Cetinjskom manastiru.
Na početku Liturgije Vladeika je u čin čteca proizve maturanta Cetinjske Bogoslovije Srđana Vučanovića.
Nakon čitanja Jevanđelja, besjedio je rektor Bogoslovije protojerej-stavrofor Gojko Perović.
On je rekao da je naša vjera takva da Bog voli da nas vidi sabrane na jednome mjestu, makar jednoga dana u nedjelji.
“I zato je tradicija narodna, i crkveno učenje, predanje i kanoni kažu da jedan dan treba za to odvojiti. A taj dan je nedjelja kada se sjećamo Hristovoga vaskrsenja”, rekao je on.
Otac Gojko je objasnio zbog čega je od svih tema naše vjere najvažnije Hristovo vaskrsenje.
“Zzbog toga što je svaka priča o Gospodu Bogu, o nebesima, o anđelima, o duhovnom životu tema naše vjere. To su stvari za fizičke oči vrlo često nevidljive. Kako kaže apostol Pavle: Vjera je potvrda stvari nevidljivih. I mi zaista moramo svaki put da uložimo jedan dodatni napor. Što nas više spoljašnji svijet primamljuje nekim svojim temama, dilemama i svojom šarenolikošću, toliko više moramo da se trudimo. A živimo u 21. vijeku koji je upravo špo tome možda najprepoznatljiviji, jer je sve oko nas prešareno”, rekao je rektor Cetinjske Bogoslovije.
Dodao je da je našim precima duhovni život bio laakši onoliko koliko im je fizički bio teži.
“Svijet oko njih je bio jednostavan. Nama, dakle, treba trud da bismo se vezali i da bismo držali pažnju na stvari fizičkim očima nevidljive, a duši tako potrebne istine da nas čeka još jedan život. Bez događaja vaskrsenja ta istina se od nas udaljava, prosto postaje beznadežna. Kakav ljepši život, ako smrt nije pobijeđena? Zato nam je svaka nedjelja dan pobjede, dan hrišćanskoga optimizma”, objasnio je otac Gojko Perović.
Vladika Joanikije na kraju Liturgije sabranima čestitao praznik Svetog Trifuna.
“On je veliki Božji ugodnik, mučenik i čudotvorac, koji se proslavio i za svoga života svojim bogougodnim djelima. Već je kao mlad činio čudesa,živio i krajnjoj jednostavnosti ne stičući za sebe ništa, živeći Gospodu i za Njegovu svetinju, za Crkvu Božiju. A kada je došlo vrijeme ispitavanja njegove vjere, on je svoju vjeru hrabro posvjedočio i za nju glavu svoju položio”, podsjetio je Vladika Joanikije.
Od tada, naglasio je on, pa do dana današnjega množe se se čudestva Svetog Trifuna.
Podsjetio je da se njegova lobanja nalazi u Kotoru u rimokatoličkoj katedrali gdje je došle još dok je Crkva bila jedinstvena, te da Svetog Trifuna podjednako poštuju i pravoslavni i rimokatolici.
Radosav Rajo Vojinović
Foto: Jovan D. Radović
