Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske G. Joanikije služio je u 27. nedjelju po Duhovima, na praznik Svetog apostola Andreja Prvozvanog, 13. decembra 2020. Svetu Arhijerejsku Liturgiju u katedralnom manastiru Eparhije – Đurđevim Stupovima.
Preosvećenom Episkopu Joanikiju je sasluživalo sveštenstvo arhijerejskog namjesništva beranskog i monaštvo Manastira.
Nakon čitanja svetog Jevanđelja, riječju jevanđeljske propovjedi obratio se protosinđel Evstatije (Dragojević).
Praznik Svetog apostola Andreja Prvozvanog i vaskršnji nedeljni dan sabranima je čestitao Vladika Joanikije, obrativši se riječju arhipastirske besjede.
Praznik Svetog apostola Andreja Prvozvanog, po riječima Vladike Joanikija, dolazi „da nas ukrijepi da ovaj Časni post postimo kako valja, da se pobrinemo o svojoj duši i zavirimo u svoje srce, da vidimo gdje griješimo i kojim putem da idemo dalje kao hrišćani“.
„U vrijeme ovog posta, spremajući se za praznik Rođenja Hristovog, treba da se ispovjedimo, ali iskreno. Od iskrene ispovjesti ima vajde, a ne ono formalno. Čovjek ako stane pred lice Božje, onda vidi koliko je nečist i grešan, koliko je pomračen. Ako kaže da ništa nije grešan u ovom životu, to znači da je on mnogo daleko od prave vjere, od savjesti svoje i od lica Božjeg“, poučavao je Vladika.
Svaki onaj koji želi da izađe pred lice Božje, a pred lice Božje izlazimo svake službe, vidjeće, naveo Episkop Joanikije, da mu još mnogo fali.
„Svetitelji Božji, kod kojih nije bilo pretvaranja, svaki od njih je osjećao koliko je grešan, pa se kajao i kroz pokajanje su čistili svoju dušu, svoje srce i zasvijetlili na ovom svijetu, a posebno sa onoga svijeta svijetle nama, kao i Sveti Andrej Prvozvani“, besjedio je Njegovo Preosveštenstvo.
Govoreći o Svetom apostolu Andreju Prvozvanom, Vladika je naveo da je bio dovoljan samo jedan susret i poziv od Hrista da on krene za Njim.
„I ne samo da krene, očigledno, preporodila se njegova duša odmah, nego je on pozvao apostola Petra i ostale s kojima je bio blizak i zato je zaslužio epitet Prvozvani. Sjećamo se mnogo toga što je zapisano u Jevanđelju i što nije zapisano, njegove velike propovjedi od Jerusalima do Kijevskih gora, gdje je prorekao da će biti velika svetinja, da će Gospod tu pripremiti da jedan veliki narod i više naroda priđe ka Hristu. Na kraju, kada je stradao mučenički govorili su mu da propovjeda Hrista, Njegovo raspeće i Njegov krst i namjeravali su da i njega razapnu kao Hrista“.
„On je odgovorio: Nijesam dostojan da me razapnete kao Hrista, nego me razapnite drugačije. Imamo krst Svetog Andreja Prvozvanog, tako su ga razapeli, u obliku ćiriličnog slova H. Rekao čudesnu riječ koju svi mi hrišćani treba da zapamtimo: Ako krst propovjedam, onda ga se i ne bojim. Ako propovjedam stradanje Hristovo i ako, zaista, vidim i osjećam iskupiteljno, spasonosno dejstvo Krsta Hristovog, onda za svoju vjeru treba, ako je to potrebno, i da postradam za Hrista. Takav bio. Mi smo daleko od toga, treba da se sjetimo, kakva je to vjera, sila vjere koja ljubi Krst Hristov i koja je sprema na stradanje. To je i vjera, i ljubav, i svjetlost, i istina, i pravda i osjećanje bliskosti sa Hristom raspetim i vaskrslim“, istakao je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.
Poručio je da nada vaksrsenja sve hrišćane krijepi da izdrže sve prepreke i iskušenja što ih snalaze na ovom svijetu, a ako dođe vrijeme mučeništva i tada, ukazao je Vladika Joanikije, treba da posvjedočimo svoju vjeru, jer smo na to prizvani.
