Na praznik Svetog mučenika Konona, u četvrtak 18. marta 2021. u manastiru Đurđevi Stupovi je služeno Veliko povečerje sa Kanonom Svetog Andreja Kritskog.
Svetom bogosluženju je prisustvovao Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki i administrator Mitropolije crnogorsko-primorske g. Joanikije. On se, po odsluženoj službi Božjoj, obratio sabranima, govoreći o metanijama, koje hrišćani prave, naročito, tokom Čiste nedjelje, za vrijeme čitanja Kanona Svetog Andreja Kritskog.
Klanjanje pred Bogom, podsjetio je Vladika, karakteristično je za sve drevne religije, u Mojsijevoj vjeri, Starom zavjetu može se vidjeti klanjanje pred Bogom, pred veličanstvom Božjim.
„Sve što imamo izvire iz duboke hrišćanske tradicije, a naša metanija nije ni kao starozavjetna, niti je kao kod drugih religija, nego ima mnogo dublji smisao, veću sadržinu. Pored toga što ispovjedamo svoju grešnost pred Bogom, kada padamo ničice zemlji pred Bogom, mi time izobražavamo Hristovo stradanje, Hristovu smrt i pogreb. Kada ustajemo, tada našim ustajanjem izobražavamo Hristovo ustajanje iz groba i Njegovu pobjedu nad smrću“, rekao je Vladika.
Metanija koju pravimo, po riječima Njegovog preosveštenstva, ima hrišćanski, novozavjetni smisao, naslanjajući se na drevnu, starozavjetnu tradiciju.
„Mi ovo klanjanje, ovu metaniju činimo sa pripjevom: Pomiluj me Bože, pomiluj me i to mnogo puta. Mnogi će se pitati zašto toliko uporno i toliko ponavljanja. Međutim, hrišćansko iskustvo nas uči da u tom ponavljanju ima mnogo smisla, jer nikada nama dosta da ispovjedamo stradanje Hristovo i Hristovu pobjedu nad smrću, da svjedočimo ono što je okosnica, osnova naše vjere. Posebno zato što je naš um ograničen, misli kolebljive; kroz ovo ponavljanje utvrđujemo se u tom ispovjedanju i u toj misli“, naveo je Episkop Joanikije, dodajući da se isto dešava i kroz bezbrojna ponavljanja pripjeva: Pomiluj me Bože, pomiluj me, koji je, zapravo, prošireni pripjev sa Liturgije: Gospodi pomiluj.
„Prizivamo stalno milost Božju sa ovom metanijom, kako je činimo tako istovremeno i prizivamo Božju milost. Tu imamo sadejstvo između našeg pokreta i molitve, tako da molimo se umom, ali i naše tijelo potpomaže ovu molitvu, učestvuje u molitvi i u tom ispovjedanju. Dakle, čovjek cijelim bićem učestvuje u ovoj molitvi, dušom, umom, srcem, voljom, pokretom svog tijela“, besjedio je Vladika budimljansko-nikšićki.
Dodao je da taj pokret nije baš lak, pa se od onih, koji imaju zdravstveni problem ili od starijih, ne traži da prave metanije.
„Za one koji su zdravi, da bi bili još krepkiji i zdraviji tijelom i duhom ova metanija se preporučuje, jer obodruje duh, ako se čini sa molitvom, i tijelo. Jedan poznati profesor fizičkog vaspitanja govorio je da nema savršenije tjelesne vježbe od ove metanije. Svaki zglob se pokrene i to je veoma važno“, kazao je Vladika Joanikije.
Moliti Božju milost kroz brojne pripjeve: Pomiluj me Bože, pomiluj me, jeste, po riječima Preosvećenog Episkopa Joanikija, veličanstveno ispovjedanje vjere.
„Kada stalno prizivamo Božju milost, mi stalno ispovjedamo i svjedočimo Božju milost, koja je, uvijek, prisutna i stalno djeluje. Na takav način, prizivajući Božju milost, njeno dejstvo se širi, ne samo što ga naše biće osjeća, nego se ta milost prenosi i djeluje na cijelu tvorevinu. Kada se mi molimo, mi se nikada ne molimo samo za sebe. Molitva ima mnogo šire dejstvo“, poručio je Vladika.
Poučavao je da treba da se oslobodimo našeg običnog shvatanja stvari u Crkvi i da steknemo novo viđenje svega što nas okružuje.
„Treba da nađemo ono što je dobro u svemu; možemo ako nismo dovoljno pažljivi, ako samo mehanički učestvujemo u molitvi godinama da idemo u Crkvu i da nijesmo dovoljno svjesni šta to sve znači. Treba razmišljati, treba čitati, treba slušati, treba imati na umu da sve u Crkvi ima dublji i spasonosniji smisao“, zaključio je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
