Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo sa sveštenstvom služili su danas, 17. juna, na praznik Svetoga sveštenomučenika Joanikija (Lipovca) mitropolita crnogorsko-primorskoga i Svetog sveštenomučenika Đorđa (Bogića) Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Nakon pročitanog jevanđeljskog začala besjedio je Preosvećeni vladika Kirilo ukazujući na to da se Gospod Isus Hristos po svom Vaznesenju, učinivši sav domastroj spasenja, nije odlučio od nas nego je uvijek sa nama, poslavši svojima apostolima, učenicima, a i svima nama, Utešitelja, Duha Svetoga, kojega svijet ne može primiti, ali ga primaju čista srca Hristovih učenika koji su primili Njegovu nauku.
Podsjetivši da je Crkva Božja u svim vremenima trebala uvijek da se kreće između Scile i Haribde ovoga svijeta tim Carskim putem u Hristu, vladika je objasnio da ljudi kojima su srca bila prepuna briga ovoga svijeta, ideologija raznih, nijesu mogli da razumiju taj put Hristovih učenika, Božjih ljudi, nego su ih osuđivali, a Božji ljudi nijesu mogli da se smjeste u njihove uske partijske, nacionalne, državne, ideološke okvire koje ljudi sami sebe postavljaju. Tumačeći današnje Jevanđelje, Preosvećeni vladika Kirilo je objasnio da nas Hristos uči da ne smijemo pretpostavljati Carstvu nebeskom ništa i da ponašanje hrišćana nije agresivnost, teror nad bližnjima, nego smireno nošenje svoga Krsta, ispovijedanje jevanđeljske nauke i samim tim našim primjerom poziv i drugima da taj primjer slijede. Takav Božiji čovjek je i naš Svešenomučenik Mitropolit Joanikije koji je sa svojim sveštenstvom primio na sebe taj krst Hristov u najtežem periodu u kom je živjela Crkva Božja u Crnoj Gori i u ovom regionu. Tada su bile suprotstavljene dvije opake ideologije, od kojih se ne zna koja je gora: nacistička i bogoborna ateistička komunistička ideologija, koja je uzela poseban danak na Balkanu u obliku bratoubilačkog rata.
“Ti ljudi, ideolozi, zaista su primili u srcu mržnju prema svim ljudima koji nijesu saglasni sa tom njihovom lažju, obmanom u koju su oni vjerovali kao u neku novu religiju, u to neko komunističko društvo”, besjedio je vladika i poručio da ne treba da se vezujemo ni za kakve ideologije i da se obmanjujemo da se na zemlji može napraviti idealno društvo i raj jer, kako kaže apostol Pavle, naše življenje je na nebesima. Sveti Mitropolit Joanikije je i u tim teškim vremenima u svojim poslanicama neprekidno pozivao da se ljudi sjete jevanđeljskih vrijednosti i Carstva nebeskoga i da na ovaj svijet pogledaju iz perspektive vječnosti. Kako je kazao Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički, Sveti Joanikije nije bio protiv komunista, partizana, zato što je bio za saradnju sa nacifašističkom vojskom već zato što je dobro znao, na osnovu primjera revolucije u Rusiji, koliko je to opako bezbožno učenje pokušavalo da istrgne besceni biser pravoslavne vjere koje je duboko usađen u našim narodima.
“Slava Bogu što se to nije desilo i što je konačno poslije 75 godina ta bezbožna ideologija ovjde pobijeđena i što smo, nekako metafizički rečeno, izašli iz vavilonskog ropstva. Vjerujemo da se ovaj narod više nikada neće vratiti na tu i takvu ideologiju opaku, da će poštovati svoju Crkvu, kao što je to pokazao u veličanstveni litijama koje su bile jedno zvono za pokajanje cijelom današnjem svijetu.”
Čestitajući izabranom Mitropolitu Joanikiju imendan, vladika Kirilo mu je poželio da on rukovodi Crkvu Božju i njen brod provodi dalje spasavajući duše svih blagočestivih ljudi koje je Crna Gora vazda imala:
“Želim mu da nastavi putem Mitropolita Amfilohija, imajući uvijek u vidu to da je njegovo vrijeme sigurno malo lakše nego vrijeme Svetoga Mitropolita Joanikija i drugih mnogih arhijereja koji su mučenički postradali na ovaj katedri, a kao što znamo i vrijeme Mitropolita Amfilohija nije bilo lako. Nadamo se da će vrijeme uprave Crkvom Mitropolita Joanikija biti mnogo lakše, da će se narod okrenuti pravim vrijednostima morala, vjere, spasenja i revnosti u svakom dobrom dijelu”, zaključio je Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički g. Kirilo.
Poslije rezanja slavskog kolača, sabranima se obratio izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije ističući da smo se danas sabrali da izvršimo liturgijski, molitveni spomen Svetoga sveštenomučenika Joanikija (Lipovca), mitropolita crnogorsko-primorskoga:
“Njega zovemo sveštenomučenikom, zato što je kao arhijerej Hristov postradao za vjeru pravoslavnu, braneći vjeru i svetinje, braneći dušu, žrtvujući se za budućnost svoga naroda. Njega slobodno možemo nazvati i velikomučenikom, jer velikimučenicima se zovu oni koji su bili na čelu mnogih koji su postradali za Hrista, bilo da su oni sami započeli stradanje ili da su oni zapečatili stradanje ostalih mučenika. A on je imao takav usud da postrada poslije mnogih sveštenika koji su postradali u njegovo vrijeme i to da postrada poslije okončanja Drugoga svjetskoga rata. Da bude ubijen, bez suda i presude”, podsjetio je vladika Joanikije na žitije svog prethodnika.
Govoreći o teškom bremenu koji je ponio ovaj Sveštenomučenik, izabrani Mitropolit Joanikije je ispričao kako su u Kučima, u toku rata, komunisti ubili mladića koji je završilo Bogosloviju, tek se oženio samo zato što je narečen da bude sveštenik.
“Kakvo bogoborstvo je to bilo! Kako mu je bilo kada je čuo za glas da su sveštenika Petra Vujovića bacili u jamu 1942 godine, nedaleko odavde… Kako mu je bilo kad je čuo da je Risto Jaramaz, svešenik banjsko-rudinjski, strijeljan mučki ubijen kada je krenuo da služi Svetu službu na Svetog Jovana Krstitelja!? Kako mu je bilo kad je čuo da su kaluđeri kosijerevski pobačani u jame i kada je dan za danom dobijao takve vijesti!? Njegova duša se mučila u ognju. Ali se i prekalila”, besjedio je Visokopreosvećeni vladika Joanikije.
On je podsjetio da je i pored toga što je komunistička bezbožna i krvožedna ideologija riješila da preko krvi bratske uzme vlast, Sveti Joanikije je samo govorio o vjeri i Hristu, koga često naziva blagim Učiteljem i golgotskim Stradalnikom:
“A i on je imao blagost duše, i takvu krotost i dobrotu da je gledao da spašava i jedne i druge. I naravno trpio je prigovore i uvrede i od jednih i od drugih, ako spasi jedne onda se zamjera drugima. A spasio je i majku onoga koji mu je presudio, a on mu je rekao: I to je dokaz da si bio saradnik okupatora. Kakav lik, kakva dobrota, kakva krotost, kakvo trpljenje, kakva spremnost na žrtvu, kao jagnje Božije.”
Vladika je istakao da iako ima malo svjedočanstava o njegovome stradanju, zna se da je kada su ga prebijali u zatvoru, negdje u Aranđelovcu, kada je već izdisao na mukama, samo molio Gospoda da mu da snage da izdrži i svima oprosti, da postrada za ime Hristovo, da se žrtvuje i umre za Njega:
“Duša vjerna, krotka, ali ispunjena Božanskom mudrošću. Takva svjetlost vjere u mraku bratskog krvoprolića i pomračenja mržnjom, a on samo govori: ako ovi zavladaju ugasiće slavsku svijeću, proćeraće vjeronauku iz škola, zabraniće da se slavi krsno ime, crkve će zatvoriti i oskrnaviti, narod će od crkava rastjerati. Tako je i bilo. On se tu pojavio kao prorok i svjedočio je vjeru do kraja, i naravno nadahnuo mnoge da idu putem za Hristom, da se uspenju na Hristovu golgotu, kao što se i on uspeo”, rekao je izabrani Mitropolit, dodavši da se on sjedinio sa Hristovim raspećem kao i 70 posto njegovog sveštenstva koje je postradalo. Među malo onih koji su ostali bilo je i velikih ličnosti koji su očuvali vjeru do kraja, ali i onih koji su se, po ljudskoj slabosti, uplašili kao i apostoli koji su se razbježali kad su vidjeli Hrista raspetoga na Golgoti.
Crkva je, kako je kazao, prosvjedočila vjeru u Hrista i u tim najgorim vremenima Mitropolit Joanikije, koga slobodno možemo zvati i velikomučenikom, je na čelu novomučenika Hristovih u Crnoj Gori.
“Ne samo sveštenika nego i mnogih drugih koji su postradali da bi se suprostavili svojim životom onima koji su vjeru progonili, ponižavali, svetinje skrnavili, braću ubijali i bacali u jame. Naravno, kada počne bratsko krvoproliće, onda više pravednoga nema, bilo je zločina i sa jedne i sa druge strane, i to sve treba znati. Ali kako možemo to prevazići, kako možemo to oprostiti, uzdići se iz toga zla? Gledajući na primjer i na žrtvu i slušajući riječ Svetoga sveštenomučenika Joanikija. To je bila jevanđeljska, blaga, Božija riječ koju je on govorio, svjedočeći vjeru, prizivajući sve na pokajanje”, rekao je Visokopreosvećeni vladika i naglasio da je Sveti Joanikije osuđivao i nečovještvo i zločine koji su činjeni pod izgovorom odbrane vjere te da je gledao da spriječi bratsko krvoproliće.
Po njegovim riječima kada je odstupao sa vojskom do Lijevča polja, kasnije i dalje, gledao je ovaj Sveštenomučenik da njegova mantija ne dotakne oružje, pušku ili nož i postradao kao jagnje Božije, bez suda i presude:
“Crnogorski komunisti su ga ubili, nasladili su se njegovim mukama, prvo su ga namučili pa strijeljali. I ne zna mu se ni do dan danas ni groba ni mramora. Nadamo se da će Gospod da projavi grob Svetog Joanikija da imamo makar njegove kosti jer je i njegov spomen ubijan decenijama. Naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je prvi počeo da ga proslavlja kao Sveštenomučenika i Božijeg ugodnika zajedno sa ostalim sveštenomučenicima”, kazao je vladika i podsjetio da je Sveti arhijerjski sabor kanonizovao Mitropolita Joanikija i sa njime pobijene sveštenike i novomučenike.
Dalje je objasnio da ako je neko ubijen od strane komunista istovremeno nije i nevina žrtva već žrtva rata, bratskog krvoprolića od kojeg očigledno još uvijek stradamo i da je “ušla u nas neka nesreća, razdor, pa nam ne trebaju više ni bjelaši ni zelenaši, ni četnici ni partizani, i evo dan danas se dijelimo i hoćemo jedni drugima oči da izvadimo”:
“Tako je bilo i poodavno i u vrijeme Sv. Petra Cetinjskoga, ali nadamo se da će Bog blagi Duhom ljubavi i mudrosti i dobrote sve nas obratiti na pravi istinski put. Svima nam je potrebno pokajanje i na to nas poziva i nevina žrtva Svetoga sveštnomučenika Joanikija koji je posvjedočio ime Božije kao malo ko u poslednjim vremenima. Neka nas njegovim molitvama Gospod uputi na pravi istinski put Božiji, put ljubavi, put izmirenja. Da nam Gospod da snage da prevazilazimo naše podjele, da budemo ljudi, kao što je govorio naš blaženopočivši Patrijarh Pavle, da se izdignemo iznad običnih ljudskih slabosti i mana i budemo pravi hrišćani, da se naša srca ispune dobrotom, bratskom ljubavlju i praštanjem”, poručio je Njegovo visokopreosveštenstvo izabrani Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Vesna Dević
Foto: Jovan D. Radović
