Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosaireski i južno-centralnoamerički g. Kirilo danas, 30. novembra, na praznik Svetog Grigorija Čudotvoraca, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Vaznesenja Gospodnjeg u Radovićima. Sasluživali su arhimandrit Benedikt, iguman manastira Svetog arhangela Mihaila na Mihaljskoj Prevlaci, jeromonah Rafailo, iguman manastira Podmaine, i jerođakoni Natanailo i Josif.
Nakon pročitanog jevanđeljskog začala besjedio je o. Rafailo, koji je između ostalog kazao da pritisnuti raznim nevoljama jecamo, ali nikako da se dohvatimo spasonosne sile Božije koja struji kroz svetu Crkvu, kroz apostolsko učenje i predanje.
“Zato, braćo i sestre, ne treba da gubimo vrijeme i ne treba da tražimo neku novu silu koja tek treba da grane, niti da se plašimo falsifikovanih projekcija nekakvih sila, niti da slijedimo one koji samo simuliraju silu. Kakva sila u tehnologiji! Može li tehnologija da izgoni demone iz čovjeka? Evo, dovedi đavoimanoga čovjeka, upotrijebi svu vještačku inteligenciju i informacionu tehnologiju – hoće li istjerat demone? Može li danas ovo naše superprogresivno vrijeme da nas usavrši u vrlini? Ne, nego se opet vraćamo u sodomske standarde i kriterijume”, kazao je on.
Dodao je da na taj način nijesmo riješili problem smrti, nego kapitulirali pred njom ne razmišljajući o njoj.
“A sila je tu, Gospod je sa nama. Ova Sveta liturgija, ona ga oprisutnjuje. On daje tu silu. Ali, da bismo je primili, moramo da budemo u duhu apostola”, kazao je otac Rafailo.
Preosvećeni vladika je prerezao slavski kolač i čestitao krsnu slavu poslušnici Nadi, koja je prinijela kolač u čast Svetog Grigorija Čudotvorca.
Rekao je da je se Sveti Grigorije od rane mladosti posvetio Bogu, iako su njegovi roditelji za njega željeli pravničku karijeru.
“Izazivao je u mladosti gnjev svojih vršnjaka, koji su živjeli dosta raspusničkim životom. Ali, uzdajući se u Boga, on je sve njihove lažne priče pobjeđivao. Na kraju se odlučio za pustinjački život. Otišao je u pustinju. A kad ga je episkop pozvao da ga rukopoloži za episkopa neokesarijskog, on se nije pojavio. I evo čuda Božjega: taj episkop je to uradio na daljinu. Uzdajući se u Božju blagodat, on je izvršio hirotoniju bez prisustva Grigorijeva. I blagodat Božja, koja je i bila s njim, ona se dodala u toj arhijerejskoj hirotoniji. I on je na kraju prihvatio taj krst”, rekao je Vladika Kirilo.
Vladika je podsjetio da se to dešavalo u trećem vijeku, kada je bilo dosta bogoslovskih rasprava.
“Pojavile su se razne jeresi, a jedna od njih je bila i jeres o monarhizmu. Tu jeres je Sveti Grigorije odbacio i učestvovao u Antiohijskom saboru gdje je ta jeres i poništena i odbačena. Radilo se o nepravilnom shvatanju suštine Svete Trojice”, podsjetio je Vladika.
Naglasio je da se Sveti Grigorije nije oslanjao na svoj razum i svoje racionalisanje.
“To je mnogo važno. Danas svi znaju šta treba raditi u Crkvi od patrijarha i od episkopa. Ima takvih ljudi, iako nijesu svi takvi. Svojim razumom i svojim rasuđivanjem on bolje zna kako to sve treba raditi. Ne možemo tako da pristupamo crkvenim poslovima nego u smirenju. Sveti Grigorije, kad mu nešto nije bilo jasno, on je pitao. Pomolio bi se Bogu, javila mu se Presveta Bogorodica, Sveti Jovan Bogoslov koji mu je izdiktirao Simvol vjere. Ima taj Simvol Svetog Grigorija Neokesarijskog. Neki istraživači kažu da nije baš sve od njega nego da ga je dopunio Sveti Grigorije Niski. Međutim, sačuvan je taj Simvol vjere i prihvaćen je Prvim vaseljenskim saborom i Petim vaseljenskim saborom”, podsjetio je on.
Kazao je da mi današnji hrišćani nijesmo takvi čudotvorci da nam se jave Bogorodica i Sveti Jovan Bogoslov.
“Međutim, ako nešto ne znamo, pitajmo Crkvu, pitajmo nekoga ko je tome posvetio život, ko je to izučavao. Treba da budemo smireni, naravno, uvijek s vjerom u Boga”, kazao je Vladika Kirilo.
Sveti Grigorije je, podsjetio je Vladika, imao vlast nad vodama.
“Mogao je da isuši rijeku i jezero. Imao raznih darova u Crkvi. To su sve blagodatni darovi. Kad je prijetila neka poplava, molili su Svetog Grigorija da on to zaustavi i on je to činio. Tvorio je i razna druga čuda, ali u velikom smirenju. Kad se dogodilo gonjenje, on nije istrčavao salj svojom pastvom da postrada za Gospoda nego su se sakrili u planinu. I on ih je molitvom sakrio, tako da su gonitelji nrekli da su vidjeli samo dva drveta u gori i nikoga više. A ta dva drveta koja su im se tako pokazala bili su Sveti Grigorije i njegov đakon koji su podigli ruke k nebu i molili se Bogu. Tako je on sakrio svoje ljude od gonjenja”, kazao je Vladika Kirilo, podsjećajući na detalje iz svetiteljevog žitija.
V. Dević/R. Vojinović
Foto: N. Joksimović
