Kirilo Bojovic

Vladika Kirilo (Bojović): Osamsto godina autokefalnosti SPC je naša vječnost i naše spasenje

Ime: 03. 09. 2019 Vladika Kirilo Los Andjeles; Opis: Osamsto godina autokefalnosti SPC je naša vječnost i naše spasenje Tip: audio/mpeg

(Zdravica u Los Anđelesu na proslavi 800 godina autokefalnosti SPC u Eparhiji zapadnoameričkoj i povodom godišnjice ustoličenja za Episkopa buenosajreskog i južno-centralnoameričkog)

 

Vaša Preosveštenstva, časni oci, braćo i sestre,

Ja sam ovdje već drugi put i zaista mi je bila velika čast da učestvujem u ovom predivnom prazniku. Lijepo je što je bila prisutna punoća Pravoslavne crkve i zbog toga posebna blagodarnost Vladici Maksimu što je uspio da okupi sve pravoslavne na ovom kontinentu. Mnoštvo naroda, sveštenstva – zaista je sve proteklo u jednoj, prije svega blagodatnoj atmosferi, a onda i radosnoj. Svi smo bili iskreno radosni zbog svega što se događa.

Osamsto godina nije veliki broj. Hiljada godina je pred Gospodom kao jedan dan i jedan dan kao hiljada godina. E ovo je za nas ljude mnogo važnije, što jedan dan može biti noć skuplja vijeka, kako je to Njegoš pisao. Jedan dan može biti vredniji od hiljada godina. Zašto tih osamsto godina, zašto ih slavimo? Ne zato što je to neko veliko vrijeme, nego što smo tih osamsto godina osvetili i sjedinili s vječnošću.

Biblija je knjiga istorijska. Međutim, ona se, ako je pročitate pažljivo ne bavi toliko istorijom. Mi ne znamo o Avraamu toliko detalja iz njegovog života, ali znamo da mu se Gospod javljao i koliko mu se puta javljao. E, to je za Bibliju važno, to je važno i za sve nas koji živimo u Crkvi, koji živimo Hristom – da vrijeme sjedinjujemo sa vječnošću. I zato tih osamsto godina nije osamsto godina nego je to naša vječnost i naše spasenje. Dobro je što sve to utemeljujemo na krajeugaonom kamenu naše Crkve, a to je Sveti Sava i njegov otac Simeon i uopšte familija Nemanjića koji su nas nakalemili, zasadili u duhovnom raju kao masline, nakalemili na pitomoj maslini apostola i proroka, gdje je krajeugaoni kamen naš Spasitelj Isus Hristos.

Draga braćo i sestre, ljudska priroda je, da se izrazim jezikom nauke i elektrike je – nula. Ako se ne sjedini sa fazom, koja je priroda Božja, nema svjetlosti, ne može da bude svjetlosti, energije. I zato je sjedinjena Božija i čovječanska priroda zasijala u Hristu i pokazala nam drugi svijet, taj svijet kojim mi treba da se pripremimo za njega da bismo bili zaslužni da ga i dobijemo.

Zaista, oduševljen sam tim što se naš narod ovdje drži biblijskoga pravila. drži novo, ali ne ostavljaj ni staro. Naš narod ovdje, vozglavlje episkopom svojim i Crkvom, svjedoči svoju kulturu, svetosavsku kulturu, ali ujedno i prihvata novu kulturu, kulturu ovog kontinenta, ujedno se obogaćujući tom kulturom koja ima svoje ljepote, i obogaćujući tu kulturu i narode svojom tradicijom i, što je posebno važno, pravoslavnom vjerom, ili svetosavskom vjerom, da kažemo, pošto, kako arhitektura vizantijska ima srpski pečat u našim hramovima i manastirima, tako i vjera pravoslavna ima taj srpski pečat u našem narodu, ima svoje neke osobenosti koje druge pomjesne crkve nemaju.

Zaista sam bio oduševljen i prijatno iznenađen kad sam pogledao knjigu koju je štampao Vladika Maksim o tim hramovima, manastirima koje je srpski narod prinio Americi. Mislim da ta knjiga treba da dođe do ruku svih onih koji danas odlučuju o sudbini srpskog naroda, o sudbini našeg Kosova i Metohije. I da se oni zamisle kojem narodu oni to sude. Mislim da bi ta knjiga promijenila u mnogome njihov pogled na srpski narod i njihov odnos prema njemu.

Naše eparhije u Sjevernoj Americi su, Bogu hvala, zalog naše budućnosti, naše emigracije, na ovom kontinentu. One su primjer, u mnogome i drugim eparhijama kako treba raditi u Hristu, kako se treba truditi. I one su nada i nama u Južnoj Americi da nećemo biti prepušteni samima sebi, jer mi smo tamo na početku, počelo se od nule, dosta je teško i naši Episkopi nam u tome i pomažu. Ne samo oni, naravno, ali oni ponajviše i ja sam im na tome posebno blagodaran.

Blagodarim ocu Predragu, ne zato što je moj prezimenjak nego što je sve ovo zaista bilo dobro organizovano da hram danas blista punim sjajem. I, naravno, on to nije mogao uraditi sam, nego zajedno sa svim svojim parohijanima, dobrim ljudima koji su pomogli. Ja sam sam ispitao i prošli i ovaj put gostoprimstvo svih tih ljudi. Oni me tako s radošću i sad pozdravljaju, svaki od njih. I zaista sam im blagodaran i ta će me ljubav, vjerovatno, dovesti još mnogo puta ovdje, nadam se. Ako Bog da zdravlja.

Želim vam svako dobro, da uzrastate u mjeru rasta visine Hristove, jer uvijek se može napredovati dalje. Vašem Vladici, svima vama mnoga i blaga ljeta, ali ne prosta ljeta nego ljeta koja treba da i dalje, kao i do sada, sjedinjujete sa vječnošću.

U to ime živjeli!

Izvor: mitropolija.com