U osmu nedelju po Duhovima, u Sabornom hramu Svetog Jovana Vladimira u Baru, Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralnoamerički i administrator Mitropolije zagrebačko-ljubljanske g. Kirilo služio je sa sveštenstvom i vjernim narodom Svetu arhijerejsku liturgiju. Sasluživali su mu protojerej-stavrofor Slobodan Zeković, starješina hrama, protojerej Ljubomir Jovanović, protojerej Mladen Tomović, protojerej Goran Kovačević iz Roterdama, Eparhija zapadnonjemačka, protojerej Ivan Paunović iz Čačka, Eparhija žička i đakon Goran Grulović iz Eparhije sremske.
Preosvećeni Vladika Kirilo u uvodnom slovu svoje besjede govorio je Svetom proroku Iliji i osvrnuo se na jedan dio iz žitija Svetog proroka Ilije Tesvićanina, kada je Sveti htio da dokaže da je on prorok istinitog Boga, dok su nasuprot njemu bili proroci lažnog boga Vala. I kaže Vladika Kirilo da je jedan trenutak u toj priči veoma važan, a to je da je Sveti Ilija napravio žrtvenik u ime 12 koljena Izrailjevih, stavio 12 kamenova u krug, natopio ih vodom da ne bi povrijedio narod znajući da će vatra da siđe, i zatim prizvao Boga Avraamovog, Isakovog i Izrailjevog, odnosno Jakovljevog.
“I što nam to govori? Da svaki istiniti prorok koji se moli istinitom Bogu, mora biti utemeljen duboko u duhovnosti svoga naroda. Ne može se neko predstavljati duhovan čovjek u narodu našemu, a da ne poštuje Svetog Savu, ili Svetog Vasilija, ili Svetog Petra Cetinjskog, ili Svetog Jovana Vladimira, ili bilo kog od naših svetitelja. Dakle, mnogo je važno biti ukorijenjen ne samo u istoriji svog naroda, nego smo mi u obavezi da znamo i istoriju izrailjskog naroda, koji je bio jedinstven narod prije Hrista, koji je poštovao istinitog Boga, kao i drugu hrišćansku istoriju sve do danas.“
Te riječi, naglašava Vladika, iskazao je i Sveti Sava u svojoj čuvenoj besjedi o pravoj vjeri, i mi treba da poštujemo i da čuvamo tu istinitu vjeru jednom otkrivenu svetima.
„Ima dosta ljudi koji se obraćaju nekakvim tuđim religijskim tradicijama, i možemo slobodno reći bogovima i nekim idolima. Koji upražnjavaju jogu, pa nekakva adventistička crkva postoji… Ovo ne govorim da bih nekoga osudio. Poštujemo svačije opredjeljenje, ali to nije naša tradicija. Mi smo narod vjekovni koji ima tolike svetitelje i nismo mi od juče pravoslavni hrišćani. Dakle, ne trebaju nama nikakve joge, nikakve tuđe praktike. Pravoslavlje je punoća otkrivenja Božijeg, punoća nauke Božije. I tu nam je sve rečeno, sve nam je dato za duhovni život, samo trebamo izučavati, praktikovati, truditi se i rezultati i plodovi toga rada neće izostati.“
Zatim je Preosvećeni govorio i o proroku Jezakilju, koga danas proslavljamo, čije viđenje kočije sa četiri bića, od kojih jedno ima glavu čovječiju, drugo glavu lavlju, treće teleću, a četvrto orlovsku, simbolizuje četvoricu jevanđelista, dok na samim kolima sjedi Sin čovječiji.
„Kako tumače Sveti oci, ta kolesnica (kočija) i taj Sin čovječiji je svakako proročanstvo o Sinu Božijem i Spasitelju svijeta Gospodu Isusu Hristu, koji sjedi na kolesnici koja predstavlja Crkvu, koja je sastavljena od svih naroda. Jer te četiri životinje koje su simboli četvorce jevanđelista, prosvećuju sve narode. Te mnoge oči koje su ugrađene u tu kolesnicu predstavljaju oči raznih svetih i božijih ljudi i ljudi koji su ugrađeni u tu kolesnicu i svih naroda. Dakle, zapravo ta kolesnica prestavlja Crkvu, jer Hristos je došao da formira, da osnuje, da izgradi svoju Crkvu kojoj je On glava, a mi smo udovi Njegovi i ugrađujemo se u to zdanje Crkve.
Još je tamo, vrlo značajno, da su bili, kaže Jezekilj, točkovi u točkovima. Što to za nas znači? To je za nas vrlo važno da bi shvatili cilj našeg duhovnog života. Važno je da shvatimo da mi treba da budemo hramovi u hramu. Znači, točak u točkovima – hram u hramu. Od nas se traži, kako nas uči i veliki apostol Pavle, da se odnosimo prema svom tijelu i duši, kao hramu Duha Svetoga. Dakle, ako je naše tijelo i naša duša hram Duha Svetoga, da li ćemo sa tim tijelom učiniti nešto što je nedostojno Boga? Zato apostol Pavle i kritikuje one koji čine preljube, koji čine razne tjelesne grijehove, tražeći od njih da to ne rade, da se pokaju. Jer svaki drugi grijeh je grijeh mimo tijela, a ko čini blud, taj čini grijeh tjelesni. Skrnavi hram Božiji, skrnavi Crkvu Božiju, i zato navlači na sebe veliki gnjev Božiji.“
Na kraju je Preosvećeni Episkop buenosajreski i južnocentralnoamerički g. Kirilo poručio da se čuvamo od idola, od idolopoklonstva, od tuđih bogova, da budemo utemeljeni u religioznoj tradiciji svoga naroda, da poštujemo svoje svetitelje, da izučavamo njihovo žitije i da se ugledamo na njih.
Po završetku Svete liturgije otac Slobodan se zahvalio Vladici Kirilu i svim sveštenicima koji su danas služili.
Tekst/foto: Dejan Vukić
