Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralno američki g. Kirilo danas, 26. decembra, na praznik Petozarnih mučenika, Sv.sveštenomučenika Gavrila patrijarha srpskog i Sv Nikodima Srpskog, služio je sa sveštenstvom i monaštvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Manastiru Svetog Simeona Mirotočivog u Staroj varoši u Podgorici..
U liturgijskoj besjedi vladika Kirilo se osvrnuo na to da je u poslednje vrijeme moderno da se Crkva posmatra kao partija, ističući da naša Crkva pravoslavna “program” svog postojanja kroz vjekove svjedoči te da je dio njenog programa i besjede na Gori našega Spasitelja, koje su i danas čitane kroz Blaženstva u Svetom jevanđelju
“To je program hrišćanske partije bio kroz sve vjekove i on je posvjedočen krvlju mučenika, sveštenomučenika, životom prepodobnih i bogonosnih otaca i učenjem naših svetih otaca, koji u suštini nije ništa drugo bez produženi život Hristov kroz vjekove, kako to i kaže otac Justin naš učitelj novi u žitijama koje je napisao”, besjedio je vladika Kirilo i podsjetio na žitije Petozarnih mučenika: Efstatija, Evgenija, Mardarija, Oresta i Aksentija, svetitelja koje danas slavimo. Ovi Božiji ugodnici, koji nisu htjeli da se odreknu svoje vjere, postradali su početkom 4. vijeka u vrijeme bezbožnih careva Dioklecijana, jednog od najvećih gonitelja hrišćana, i Maksimijana.
“Interesantno za nas je i to što se njihove česne glave – lobanje – nalaze u Pećkoj patrijaršiji i to je poseban blagoslov za tu svetinju i za naš narod i našu Crkvu”, kazao je Preosvećeni.
Podsjetio je da se taj duh cara Dioklecijana povampirivao kroz istoriju ljudskoga roda mnogo puta, a svjedoci smo i nedavnog perioda 20. vijeka, kada je veliki broj naše braće hrišćana postradao od bezbožnika ateističkih vlasti, koji su zagovarali neki komustički sistem blagostanja u kome nije bilo mjesta za hrišćane.
“Znamo i da je taj isti duh bio prisutan nedavno ovdje u našoj Crnoj Gori u već prošlim vlastima, koji su gonili Crkvu. Ali slava Bogu što je Duh Sveti i duh svetih mučenika i naših svetih otaca dao starešinama Crkve, Mitropolitu Amfilohiju, episkopima, sveštenstvu, našem narodu, da istraju do kraja. I konačno dao nam oslobođenje od te brozomore, kako je govorio Mitropolit.”
Crkva je uvijek bila sa svojim narodom, kazao je vladika i poručio da je Crkva nebeska zajednica, ali i zemaljska, i treba da bude naš dom, gdje se srećemo sa Bogom, koji nam jedini može dati vječni život i blaga.
U nastavku besjede Episkop buenosajreski i južno-centralno američki je govorio o Svetom sveštenomučeniku Gavrilu patrijarhu srpskom koji je postradao u 17. vijeku u vrijeme turske vladavine i latinske propagande, koja je bila posebno jaka na teritoriji današnje Vojvodine, kao i na našem primorju.
“U to teško vrijeme Patrijarh Gavrilo, pritešnjen od Turaka, a vidjeći takvu propagandu Latina, u krajnjoj nemaštini, obratio se moćnom ruskom carstvu za pomoć. U Rusiju je učestvovao i na značajnom Moskvskom saboru (1655. godine) za vrijeme Patrijarha Nikona i cara Alekseja gdje se odlučivalo o reformi bogosluženja”, kazao je vladika, ističići da su tada donijete pravilne odluke, koje su nažalost izazvale raskol koji do dan danas traje u Ruskoj crkvi.
Po povratkuu Srbiju sveštenomučenika Gavrila su optužili da je među Jevreje vršio propagandu i da je pokrštavao neke muslimane pa je zbog ovih i drugih izmišljenih optužbi i kleveta, Patrijarh Gavrilo obešen i mučenički je skončao svoj zemni život, odbijajući da primi islam.
Podsjetivši da kroz sve vjekove Crkva ima svetitelje koji pokazuju da jevanđeljske ideale čovjek može dostići u bilo koje vrijeme pa i u ovo naše vrijeme, Episkop Kirilo je kazao da iako još nekanonizovani, narod osjeća nove svetitelje: Patrijarha Pavla, Patrijarha Irineja i Mitropolita Amfilohija
“Pokazali su nam primjere jevanđeljskog života i da jevanđeljski ideali mogu biti dostignuti u svakom vremenu. Tako je to i sa svetiteljem koga danas slavimo Prepodobnim Germanom Aljaskim, koji je jedan od prvih misionara na američkom kontinetu koga smatramo prosvetiteljem Amerike”, rekao je vladika Kirilo, dodavši da na svakom mjestu i u svako vrijeme postoje Božiji ljudi koje mi nekada i ne primjetimo ili ne znamo da su služitelji Božiji, ali koji ispunjuju taj program hrišćanske “partije”.
Po njegovim riječima sav taj program govori suštinski o tome da hrišćani pored ovoga svijeta, koji vole i pokušavaju da bude što pravdeniji i bolji, ipak imaju i drugi svijet
“Carstvo nebesko kojem se nadamo i očekujemo, gdje nema bolesti, tuge, uzdisanja, gdje je život beskonačni i nema mržnje, nepravde… Neka bi nas Gospod Bog, Presveta Bogorodica, Sveti Simeon Mirotočivi, kome je posvećen ovaj manastir, i Sveti otac Sava, naučili tom putu koji vodi u život vječni”, zaključio Njegovo preosveštenstvo Episkop buenosajreski i južno-centralno američki g. Kirilo.
Vesna Dević
