Njegovo preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je, na praznik Svetog sveštenomučenika Evsignija i Pretprazništvo Preobraženja, četvrtak 18. avgusta 2022. godine, Svetu arhijerejsku liturgiju i parastos u manastiru Zagrađe, povodom godišnjice upokojenja o. Lazara (Stojkovića), igumana ove svete obitelji.
Sabrane je besjedom poučio protojerej-stavrofor Nenad Tupeša, profesor na PBF u Foči, navodeći da Gospod u danima Velikogospojinskog posta poručuje da treba sebe da preispitujemo o tome gdje je naše mjesto u vinogradu Gospodnjem.
„Čuli smo kada Episkop blagosilja molitvom: Gospode, Gospode pogledaj sa neba i posjeti vinograd ovaj i blagoslovi ga. Taj vinograd smo svi mi, vinograd je Crkva Božja koja u sebe sabira sve plodove vinograda, sve dobre i blagodatne darove Duha Svetog izobilno daje svima nama. Zato, uvijek stojeći ped svetinjom, stojeći pred živim Bogom, pred Onim Koji je Hljeb, Koji je sišao s neba upravo zbog togam da da život svet, Koji je posjetio vinograd na takav način da je tijelo svoje životvorno dao i razdijelio nama da se Njime hranimo da bismo živjeli, a ujedno da se pojimo božanskom Krvlju Njegovom kao novim vinogradom, kao Onim Koji je svojom krvlju zalio ovaj vinograd da donosi plodove raznovrsne darova Duha Svetog koji se bogato izlivaju svakog momenta“, kazao je o. Nenad, poručivši da ako se kao narod odvojimo od čokota koji je Hristos loza će se osušiti.
„Mi kao narod i pojednici ako se odvojimo od tog čokota osušićemo se i uvenuti jer nemamo Hrista Koji je čokot, pa On i kaže: Ja sam čokot a vi ste loze. Svaka loza koja je na tom čokotu ona dvostruki rod donosi, tako se i mi molimo Bogu Hristu Njegovom da budemo vječno priljubljeni i prikalemljeni za taj vječni božanstveni Čokot Koji je Hristos. Danas smo ovdje okupljeni povodom godišnjice upokojenja igumana o. Lazara koji je bio svjedok, bio je nakalemljen na čokotu koji je Hristos. On je, upravo bio ta loza koji je donio mnogostruke plodove, imajući darove Duha Svetog koji su mu izobilno dati zbog njegovog podvižničkog života, prije svega, zbog ljudskosti, jer je bio čovjek i zato ono što je izobilno dobijao je izobilno i dijelio sa svima“, rekao je protojerej-stavrofor Nenad Tupeša.
Arhipastirskim slovom obratio se i Preosvećeni Episkop Metodije, navodeći da smo se okupili u ovoj drevnoj svetinji, čiji je obnovitelj otac Lazar koji je sebe ugradio u temelje ove svetinje.
„Ova svetinja objedinjuje i sabira sve, bez obzira na geografske prostore, granice državne, administrativne koje su svetinjom ukinute jer je na ovo mjesto sišlo nebo, na ovo parče zemlje ovdje gdje smo se sabrali na Liturgiji. Sjutra je Preobraženje, a onaj koji je obnovio ovu svetinju svojim životom, djelom i radom, riječima i mislima, svojom molitvom uvijek je stremio da zadobije parče te nebeske, tavorske svjetlosti Hristove kojom se On preobrazio na gori Preobraženja pred svojim učenicima“, besjedio je Vladika.
Dodao je da je Hristos prije Preobraženja na Gori, kad je poveo izabrane od izabranih, samo tri svoja ljubljena učenika, nedelju dana pred Preobraženje, u Kesariji Filipovoj, On je pitao svoje učenike: Šta kažu ljudi ko sam ja?
„Razne odgovore su mu apostoli davali dok na kraju nije Simon, zvani stijena, Petar ispovjedio i rekao: Ti si Hristos, Sin Boga živoga. Hristos, označivši njegov odgovor kao tačan dodao je da mu to nisu otkrili tijelo i krv, odnosno priroda ljudska, nego Otac Koji je na Nebesima, rekao mu je tu tajnu. Kao što je u Jevanđelju rečeno danas da niko ne može doći Sinu ako ga nije Otac poslao ka Sinu. I niko Ga ne može prepoznati kao Hristosa osim Duhom Božjim. Dodao je još svojim učenicima: Ima nekih od vas ovdje koji stoje, koji neće okusiti smrti dok ne vide Carstvo Božje kako dolazi u svojoj sili i slavi. Svi su posle, tumačeći taj dio iz Jevanđelja, mislili kad se Hristos vaznese, čekali su da će oni kojima je to govorio da vide kako On dolazi na oblacima u svoj slavi svojoj“.
„Bila su to ta trojica: Petar, Jovan i Jakov koji su vidjeli Njega u svoj slavi i sili nebeskoj. Tog momenta su se ispunile Njegove riječi. Ta tavorska svjetlost za kojom svako ljudsko biće vapi dublje, svjesno ili nesvjesno, i koju traži i za kojom čezne cijelog života, tražeći makar malo da uzme od te nebeske svjetlosti, a mi nikad ne možemo znati šta je u čovjeku, šta neko proživljava, samo mi pojedinčano za sebe znamo šta proživljavamo, ali za druge možemo zaključiti po njihovim djelima kako je Hristos rekao, da li su se u svom životu dotakli te nebeske Hristove svjetlosti kao što su trojica izabranih apostola svjedočili, gledajući slavu Božju, taj predokus Carstva nebeskog, onoga što ćemo, ako Bog da, gledati koga Bog udostoji i kome se smiluje“, besjedio je Episkop Metodije.
Otac Lazar se, naveo je Vladika, dotakao te svjetlosti, jer je ta svjetlost preobrazila njega.
„To znamo jer svako ko je njemu bio blizak, ko ga je poznavao dotakao se malo te njegove blagodati koja ga je preobrazila. Ta blagodat koja je preobrazila njega i njegovu dušu, preobražavala je kamen i goru i ovu svetinju koja je izgledala kao ruševina, a dobila je danas ovu formu, oblik i sjaj. To je jasan znak i dokaz da je o. Lazar bio prosvećen tom nebeskom svjetološću. Gospod neka upokoji njegovu dušu u Carstvu nebeskom“, rekao je Vladika Metodije.
O. Lazar je rođen 29. aprila 1958. godine u Hajdučici, u Banatu. Gimnaziju je završio u Novom Sadu, a Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu.
Rukopoložen u čin jerođakona na Svetog Prokopija 21. jula 2000. godine u Jovan dolu, metohu manastira Ostrog, a u čin jeromonaha u manastiru Podmalinsko 21. septembra 2005. godine. U manastir Zagrađe došao je 2001. godine, kada je u toku bila obnova ove svetinje, zadužbine Hercega Stefana Vukčića Kosače iz 15. vijeka, iznad sastavaka Pive i Tare, mjesta gdje počinje Drina, a podno Soko grada. Velikom ljubavlju, trudom i duhovnom snagom o. Lazar je iz ruševina podizao i sagradio manastirski kompleks, a potom i oslikao obnovljenu manastirsku crkvu, gdje je sabirao narod Crne Gore i Hercegovine.
Otac Lazar je bio veoma poznat freskopisac, koji je oslikao brojne svetinje naše Crkve, ne samo u Crnoj Gori, već i u Srbiji i Republici Srpskoj. Sredstva od svog monaškog rukodjelja ulagao je u obnovu Zagrađa.
Manastir Zagrađe je 29. septembra 2019. godine osveštao tadašnji Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa više vladika Srpske Crkve, među kojima i tadašnjim Episkopom budimljansko-nikšićkim Joanikijem. Tom prilikom iguman Lazar je odlikovan najvećim odlikovanjem Episkopije budimljansko-nikšićke – Ordenom Svetog Georgija Pobjedonosca I stepena.
Izvor: Eparhija budimljansko-nikšićka
