Tijelo Hristovo ćemo biti jedino ako imamo ljubav prema bližnjem
Svetu arhijerejsku Liturgiju Pređeosvećenih darova u crkvi Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Nikoljcu u Bijelom Polju u srijedu 5. aprila je služio Njegovo preosveštenstvo Episko Budmiljansko-nikšićki Gospodin Metodije, uz sassuženje sveštenomonaštva bjelopoljskog namjesništva.
Kada se Hrišćani sabiraju na ovakvih mjestima, na Liturgiji, besjedio je vladika G. Metodije, oni znaju jednu veliku tajnu i istinu, za kojom tragaju i naslućuju je, a to je da je sve na ovom svijetu stvoreno nevidljivom rukom Božjom.
„I da ovaj svijet nije po nužnosti nastao niti je stvoren zato što je to tako moralo biti, nego zato što je to tako Bog htio i blagovolio i Njegova ljubav, da stvori ovaj divni vidljivi i nevidljivi svijet. I u tom svijetu kao krunu svoga stvaranja.Da stvori i čovjeka, svoga sabesjednika, po liku Svome, stvoren od praha zemaljskog i duše žive, u koje ga je duh i dah božanski Gospod dunuo“, besjedio je Vladika G. Metodije, dodajući da je svi mi treba da budemo svjesni toga cijelim svojim bićem i u cjelokupnom čovječanstvu, da je Gospod je i nas odabrao u predvječnom danu svome.
Vladika Metodije je objasnio da samo zbog toga što smo stvoreni u ovom svijetu i što postojimo, dovoljan razlog da stalno i beskrajno blagodarimo Bogu, koji svima daje posebne darove.
„ Treba da se sjetimo i da imamo dušu, besmrtnu, ali samo u mjeri u kojoj je priljubljena Hristu Bogu našem. Duša može da umre i prije nego što tijelo umre, a njen život zavisi od priljubljenosti Boga. Ako se odvoji od Njega, duša umire i prije smrti ovoga tijela. Dakle, besmrtnost naše duše je direktno skopčana sa našim odnosom sa živim Bogom, bez Kojeg nema besmrtnosti naše duše, a po Čijem obećanju će i naše tijelo vaskrsnuti u onaj dan Strašnoga i Drugog Dolaska Hristovog, Vasrksenjem Hristovim. Onim vaskrsenjem kojim je Hristos Vaskrsao i Obećao svakom od nas koji bude sledovao Njemu, Njegovim riječima, stopama i đelima, i životu, da će vaskrsnuti i biti sa Njim u posljednji dan i živjeti u vječnosti.
Mi se nadamo u milost Božju da će nas Bog spasiti, ne po pravdi i po zasluzi, i onome što smo mi nešto učinili u ovom životu, nego po milosti Njegovoj, po ‘nepravednoj’ milosti Njegovoj i po neobjašnjivom čvojekoljublju. To je jedina naša nada i uzdanica spasenja našeg i ono za šta smo baš mi stvoreni u ovom svijetu, i za šta smo se baš mi rodili. Taj cilj našeg života je velika tajna koja nadilazi naše poimanje, ali koja će nam se u toku našega života otkriti po mjeri našega smirenja; Bog će nam otkriti šta je svrha i cilj našega rađanja na zemlji i to je đelo u koje valja utrošiti cijeli svoj život, snagu i energiju. Pored toga što smo mi svjesni i nadamo se u milost Božju, ipak na neki način moramo da budemo i mi ti koji će doprinijeti spasenju svakog od nas poejdinačno. Dakle, moramo da budemo na neki način odogovorni, a odgovornost proizilazi iz toga što smo mi članovi Crkve Božje, odnosno dijelovi Tijela Hristovog, jer je i Crkva Božja Tijelo Hristovo, tu je tajna Crkve Božje. Iz toga proizilazi naša odgovornost ne samo za naše spasenje, nego i za spasenje svih ljudi na ovom svijetu“, besjedio je Vladika Metodije, ističući da ćemo tu odgovornost, kao članovi Tijela Hristovog, ispuniti jedino ako budemo imali ljubavi prema svom bližnjem.
Ako smo mi Tijelo Hristovo, a On je, naglasio je Vladika G. Metodije, Ljubav, dakle, i mi kao članovi toga Tijela moramo biti Ljubav bez čega je sve ostalo i drugu besmisleno i uzaludno. I mi ćemo biti odgovorni, i doprinijeti spasenju našem i bližnjih naših u onoj mjeri u kojoj budemo istinski konstituitivni članovi Tijela Hristovog, Crkve, dakle oni koji imaju ljubavi.
Bez toga nam, kao što kaže Apostol Pavle ništa ne vrijedi, makar i ‘najveća čudesa činili i mrtve oživljavali’. Bez ljubavi smo, po njegovim riječima i svjedočenju, ništa i ništa nam ne pomaže. To neka nam bude nauk tvrdo uzdanje i pouzdanje – milost Božja i to malo uzdarje naše koje treba da mu prinesemo, to jedno zrno naše ljubavi koju mi uzvraćamo za Njegovu preizobilnu, neshatljivu, nepojmljivu, beskonačnu ljubav“, besjedio je Vladika G. Metodije.
