Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Metodije služio je, u spomen Trećeg obretenja glave Svetog Jovana Krstitelja i 80 godina od stradanja Pivskih mučenika, u srijedu 7. juna 2023. godine, Svetu Arhijerejsku Liturgiju u spomen-hramu posvećenom današnjem prazniku u Dolima, metohu Pivskog manastira.
Vladici je sasluživalo više sveštenika i sveštenomonaha, uz molitveno učešće brojnog vjernog naroda iz Pive i drugih krajeva Crne Gore, kao i poštovalaca ovog stradalnog mjesta na kojem je, na današnji dan 1943. godine, od zloglasne folksdojčerske SS divizije „Princ Eugen“, a uz podršku komšija iz Hercegovine, gatačkih ustaša i muslimana iz zloglasne Handžar divizije, na svirep način pobijeno preko 520 žitelja ovog kraja, od toga više od stotinu djece.
Obilježavanju tog strašnog događaja iz istorije mučeničke i stradalne Pive prisustvovali su brojni gosti, a danas je po prvi put, bio prisutan neko iz crnogorskog državnog vrha u ličnosti Jakova Milatovića, predsjednika Crne Gore. Poštu su odali i položili vijence na spomen-obilježjima predsjednici Opština i Skupština Opština Nikšić i Plužine: Marko Kovačević, Nemanja Vuković i Slobodan Delić, te delegacije Udruženja boraca, JKP Crne Gore i članovi porodica stradalih. Prisutni su bili: ambasador Rusije u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov, predstavnici Opština Tivat i Žabljak, i društveno-političkog života Crne Gore.
Riječima arhipastirske besjede obratio se Preosvećeni Vladika Metodije.
„Evo posle osam decenija, trebalo je čekati da se na ovaj način i ovako ovaj narod Božji ovdje sabere, bez izuzetka, bez odvajanja, bez međusobnih razmirica, bez prećutkivanja istine, bez skrivanja i zaobilaženja pravde. Gospod, dok je još hodio ovom zemljom, u nekim selima Kesarije kapadokijske u jednom momentu se okrenuo svojim sljedbenicima koji su išli za Njim, gledajući kakva čuda tvori, i kako sa uspjehom sve to obavlja, ono što nikad nijedno ljudsko oko vidjelo i uho čulo nije. U tom oduševljenju, dok su Mu sledovali, On im je rekao: Svaki koji hoće, a ne koji je primoran ili nečim uslovljen, nego po svojoj slobodnoj volji čiji sam ja izbor, koji hoće za mnom da ide neka uzme krst svoj i neka ide za mnom. Šta znači uzeti svoj krst dobro su znali ljudi tog vremena, jer to je bila najstrašnija kazna rimske imperije, koja je svoje neprijatelje osuđivala na najstrašniju smrt, gdje su pobijali jedan stub u zemlju, a osuđenik je nosio drugi na svojim ramenima do mjesta gdje će da ga razapnu i podignu na taj krst“, rekao je Episkop Metodije, dodajući da je dobro znao narod koji ga je slušao i sledovao za Njim šta je On njima tada i time poručio.
„Da uzmemo krst svoj na pleća svoja i idemo za Njim, a onda je i dodao: A ko hoće da sačuva život svoj izgubiće ga, mislio je na ovaj život tjelesni, ali ne kao da on nije nešto dobro i blagosloveno; jedan divni, veličanstveni dar koji smo dobili od Boga, nego oni koji hoće taj zemaljski, prolazni život, koliko god on veliki dar Božji bio, da ga pretpostave dobroti, istini, pravdi i da pokušaju da ga sačuvaju po svaku cijenu, zaobilazeći ono što čini čovjeka jednim čovjekom. Gospod je, dakle, na to mislio – ko hoće na taj način da sačuva život svoj – izgubiće ga“, besjedio je Vladika.
Vladika je ukazao da mi postojanje našeg dubokog bića zatrpavamo psihološko-biološkim zemaljskim životom i brigama, i nedaćama kroz koje prolazimo u ovom životu na ovoj zemlji.
„Sačuvaćemo najdublji, najdivniji dio bića, ono što je naša suština, sačuvaćemo lik Božji u nama, sačuvaćemo ličnost svoju, sačuvaćemo dušu svoju, pa onda kaže: Šta čovjeku koristi ako sav svijet ovaj zadobije i sve svjetove, koje vidi, zadobije, a duši svojoj naudi. Mi smo se danas ovdje okupili na najdubljim temeljima Pive, koji su prije 80 godina iskopani. Oni koji su sledovali za Hristom, nešto najčednije, najplemenitije, najdivnije što je postojalo u ovom prostoru i narodu, bilo je zaklano i prineseno na žrtvu i oltar sile ovog svijeta. Nije to urađeno tada prvi put, zaklani su i 14 hiljada Vitlejemskih mladenaca kada su, isto sile i imperije tog svijeta, Irod koji se uplašio, čuvši da se Hristos rodio, neki car, pa da će njime i njegovim rođenjem i postojanjem biti ugrožena njegova vlast i moć, pobio je svu djecu tog vremena za koje je čuo da su se rodila tog uzrasta. Tako sve imperije koje su uplašene u svojoj nemoći suštinskoj, a u toj prividnoj spoljašnjoj moći, koje žele da zastraše one kojima žele da ovladaju i da im budu podanici, pokušavaju da sve što im se ne pokori i što nije kleklo, osim pred prestolom Božjim i pred ikonom Božjom, žele da utru, satru u svom strahu i svojoj nemoći“.
„Dakle, najdublji su temelji postavljeni ovdje, i pivski, i crnogorski, i srpskog naroda zajedno sa svim tim dubokim iskopanim temeljima, i Veličkih mučenika, Gornjepolimskih, Jasenovačkih, Prebilovačkih, Korićkih i svuda gdje je naš narod istinski pokazao kome treba sledovati. Toga se jedino na ovom svijetu treba bojati i tome klanjati. Sve te žrtve i opredjeljenja svih tih ljudi, svih vjekova, pa do mučenika oko kojih smo se moštiju danas ovdje okupili, svi oni vrhune u jednom divnom djelu, divne Jaglike Adžić, koja je izabrala da je bolje biti u zajednici sa svojima, sa dobrotom, istinom i pravdom, makar i kroz oganj i vatru morala proći, nego da sačuva taj život koji joj je bio nuđen da sačuva a da sve ostalo prezre, pogazi i da prestane da postoji i da bude ono čemu nas je Bog naznačio i šta nam je On predodredio“.
„Srećan sam što je predsjednik ove države došao da bude zajedno sa ovim narodom, da na pravi, istinski način ne samo prigodnim govorima, nekim himnama, pjesmama, cvijećem ili vijencima oda se počast nečijem podvigu i žrtvi, nego da najdubljim mogućim načinom, onako kako je to radio i kralj Nikola, i Sveti Petar Cetinjski i svi oni veliki vladari ovog prostora i ovog naroda kako su to činili“, naveo je Episkop budimljansko-nikšićki Metodije.
Sabranima se obratio i predsjednik Crne Gore gospodin Jakov Milatović.
„Na današnji dan 1943. godine Piva je bila poprište jednog od najvećih zločina u našoj istoriji, zločina pred kojim riječi gube svaki smisao, a osjećaj bezgranične tuge obuzima svakog od nas. Tog dana je u Dolima započeo krvavi pir zloglasne SS divizije „Princ Eugen“ i njenih pomagača nad nedužnim stanovništvom pivskog kraja. Te 1943. godine 7. juna desila se na ovom mjestu pivska „krvava bajka“. Samo prvog dana ovog zločinačkog poduhvata na ovom mjestu ubijeno je 522 ljudi, od čega 109 djece da bi u narednih 10-a dana broj žrtava porastao do 1290, među kojima je bilo najviše djece i nejači. Od tog vremena ovo mjesto je naš Zid plača. Te 1943. godine mjeseca juna, kako je pjesnik rekao „Piva se na nebo selila“. Dok su pripadnici zloglasne „Princ Eugen“ divizije vršili zločin nad nevinim stanovništvom u Dolima, u Breznama, Gojkovića dolu, Stabnima, Kručicama, Miljkovcu, Vukovcu, Zaborju, Rudinicama, Brljevu i drugim pivskim stratištima, zločonci su iza sebe ostavljali krvavi trag, uništavajući porodice i bratstva, neselektivno ubijajući goloruki narod, vjerujući da će time zatrti našu ideju o slobodi i nepokornosti“.
„Pod znamenjem najmračnije ideologije u istoriji čovječanstva, fašistički eskadron smrti prekinuo je miran, težački život ovog kraja i ispisao svjedočanstvo nezapamćenog ljudskog posrnuća. Stojim danas ovdje pred vama kao predsjednik Crne Gore želeći da iskažem pijetet prema žrtvama ovog strašnog zločina i posebno istaknem da država Crna Gora ne smije zaboraviti nedužno stradanje vaših i naših predaka, rođaka i komšija. Na to nas obavezuje patnja Jaglike Adžić, preko 200 ubijenih bratstvenika iz porodice Blagojevića, ugašeno bratstvo Verun i brojni drugi primjeri koji najbolje pokazuju stravičnu sliku onoga što se ovdje desilo prije 80 godina“.
„Za mene lično zadivljujuće je dostojanstvo sa kojim je pivski narod decenijama nosio bol zbog zločina koji je nad njim počinjen. Sa druge strane poražavajuće je što tragično stradanje iz juna `43. nije dovoljno osvijetljeno u istorijskim čitankama i kolektivnoj svijesti našeg naroda. Upravo zbog toga, kao prdsjednik Crne Gore želim da istaknem važnost ovakvih skupova, jer se njima afirmiše kultura sjećanja, i promoviše antifašizam i sloboda kao temeljni oslonci sveukupnog razvoja našeg društva. Govoreći o tragičnim događajima iz prošlosti i adresiranjem krivice za učinjena nepočinstva, vraćamo dug prema žrtvama i šaljemo poruku budućim generacijama da se takve strahote nikada više ne smiju desiti“, rekao je Milatović dodajući da je važan institucionalni korak naprijed kada je u pitanju odnos države prema ovim tragičnim događajima iz prošlosti od „ovog koji je povod našeg današnjeg sastajanja smatram i usvajanje Rezolucije o zločinima u Pivi i Velici od strane Skupštine CG u julu prošle godine“.
Sveti Arhijerejski Sabor SPC kanonizovao je 24. maja 2017. godine žrtve nacističkog zločina u Pivi, u čijim selima je od 6. do 12. juna 1943. nacistička „Princ Eugen“ divizija, zajedno sa muslimanskim ustašama iz SS Handžar divizije, pobila 1290 Pivljana, među kojima 549 djece i omladine do 20 godina. Samo u Dolima 7. juna stradalo je 522 nejači, od kojih 109 djece mlađe od 15 godina.
Nakon Liturgije i pričešća vjernog naroda, osveštan je i prelomljen slavski kolač i žito.
Upriličena je trpeza ljubavi, a domaćin slave, zajedno sa Crkvenim odborom, bio je Zdravko Aprcović, a domaćin za sledeću godinu biće Nenad Ćalasan.
Besjedom su se obratili: paroh podgorički protojerej Predrag Šćepanović, istoričar Mile Cicmil, a u ime Veličana dr Miloš Ognjanović.
Organizovan je bogat kulturno-umjetnički program.
Foto: Ana Bulatović, Bilja Brašnjo
