Danas je proslavljena i slava članica Kola srpskih sestara na čelu sa Rankom Delić, koje su Vladici Metodiju uručile prigodan poklon, poslije čega je priređena trpeza ljubavi
U crkvi Svete Petke u Rasovu kod Bijelog Polja danas je molitvene proslavljena hramovna slava posvećena ovoj Svetiteljki, za koju se vjeruje da je srpskog porijekla.
Svetu Arhijerejsku Liturgiju tim povodom služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop Budimljansko-nikšićki Gospodin Metodije, uz sasluženje protojereja stavrofora Miraša Bogavca (sveštenika u penziji), jereja Zorana Bubanje, jeromonaha Andronika Rakočevića, Damaskina Rakića i arhiđakona Jakova Ninkovića.
U slovu pouke vjernicima Vladika Metodije je čestitao praznik divne Svetiteljke, koja je živjela negđe krajem 10 i početkom 11 vijeka, koja je još kao sasvim mala, odlazeći u crkvu sa svojim blagočestivim roditeljima slušala riječi Jevanđelja.
“ I kada je čula, kako žitije kaže, riječi Hristove ‘ ko hoće za Mnom da ide, nek se odrekne sebe, neka uzme krst svoj i pođe za mnom’, još od malenih nogu svojih ih je složila u svom srcu i potpuno prionula uz Hrista. Ona se pobrinula o svojim roditeljima i ispratila ih na onaj svijet, završila ovozemaljske poslove, poklonila se velikim svetinjama i uputila se iz Epivata, svog grada kod Carigrada, gdje drugo nego u pustinju jordansku. Da se zagleda u dubine svoje duše i susretne sa živim Bogom, a kroz Njega sa Saborom svih Svetih, i sa cjelokupnom tvorevinom Božjom, cijelim nebeskim i zemaljskim svijetom. To je smješteno u ljudsko biće i ljudsko srce, besjedio je Vladika Metodije.
Tumačeći riječi Gospoda upućene svojim sljedbenicima, Vladika Metodije je objasnio da se ‘odricanje od sebe’ odnosi na dobrovoljni pristanak čovjeka da se odrekne sebe i da drage volje uzme krst svoj i krene za Hristom.
“Pa dalje nastavlja ‘a ko hoće život da sačuva izgubiće ga, a ko izgubi život svoj Mene radi i Jevanđelja, taj će ga sačuvati’.
To je otkrila u pustinji jordanskoj i sa tom velikom tajnom se susrela ona koju danas ovdje proslavljamo i koja nas je sve zajedno sabrala u ovom hramu, posvećenom njenom imenu u slavu Božju. Dakle, ono najdublje ljudsko biće i duša, koja je pretežnija od ovoga tijela i fizičkog života, ona je najbitnija i najvažnija, i o njoj treba da se brinemo, jer od toga nam zavisi naša, ništa drugo do vječna sudbina, šta će s nama biti. Privremeno tijelo fizičko, ovako ili onako se razgrađuje i ide prah ka prahu, ali taj unutrašnji čovjek, njegova duša, ličnost, biće, koje je bogoliko, sudbina tog našeg bića zavisi od toga kakav ćemo mi imati odnos prema fizičkom a kakav prema našoj duši, šta će od toga dvoje da pretegne i šta će biti za nas i našem sistemu vrijednosti prevashodnije. To je ta tajna sa kojom se susrela Sveta Petka, godinama i godinama, skoro do kraja ovozemaljskog svog života podvizavajući se, naslađujući se gledanjem Hristovog lica i napajajući se blagodati Božje i Njegovih Božanskih energija, energija Boga u Trojici Jedinorodnoga”, naveo je Vladika u besjedi.
Sveta Petka se, podsjetio je Vladika Metodije, pri kraju ovozemaljkog puta, voljom Gospodnjom, vratila u rodni grad i tamo skončala, gdje je pogrebena od strane divnih blagočestivih hrišćana, na kraju groblja.
“I mnogo godina poslije, zbog čudesa koja su se dešavala Bog je otrkio njeno netruležno i čudotvorno tijelo, koje je boravilo u Carigradu, pa jedno vrijeme i u Beogradu, a u žitijima se tvrdi, kako to piše Sveti Nikolaj Velimirović, da je bila srpkog porijekla po tijelu, biološki. Mošti su joj počivale u Carigradu, a onda, vjerovatno po promislu Božjem jedno vrijeme i u Beogradu. I danas se tamo nalazi crkva i kapela njoj posvećena, sa izvorom cjelebne i čudotvorne vode, gdje i dan danas ljudi hrle i dolaze i traže lijeka i pomoći. A onda su iz Beograda njene mošti preseljene u Jaši, gdje i danas počivaju. I ova ikona u hramu ovđe je stigla je iz Jašija kao cjelivna ikona, da se kroz to podsjećamo da se prostor pa i vrijeme u ovom mjestu, u vremenu luturgijskom, ukidaju i nestaju. I mi smo ovdje svi na jednom mjestu istovremeno zajedno na čudesan način na Liturgiji, i Bog, i svi Anđeli Božji, i svi Svetitelji pa i Sveta Petka”, besjedio je Vladika Metodije.
Apostoli, kao i Sveta Petka, naveo je dalje Vladika, dobro su znali u to vrijeme šta znači uzeti krst svoj, jer je bilo vrijeme rimske imperije, kada su mnogi bili i očevidci najstrašnije smrti razapinjanjem na krstu.
“ I znali su da to znači uzeti horizontalnu gredu i nositi je do mjesta gdje je pobijena vertikalna, na koju su poslije uzdizali te nesrećne ljude, koji su umirali na krstu u dugotrajnim mukama. I nije bilo svejedno da riješe i budu spremni da idu za Hristom, jer je On rekao ‘ko hoće da ide za mnom imaće Moju sudbinu’.
I Njegovih 10 učenika su popili tu Njegovu čašu a dvojica nisu. Jedan je htio da sačuva svoj zemaljski život, tijelo i svoj položaj, misleći da će se tako spasiti od jevrejskih zakonodavaca, koji su tražili njihovu smrt, zajedno sa njihovim Učiteljem, a kraju je izabrao svoju pogibao”, rekao je Vladika Metodije, dodajući da je za taj put potrebna hrabrost.
A ko samo po inerciji, olako, kreće tim putem misleći da za to ne treba hrabrost, pojasnio je on, to samo znači da nismo dovoljno dobro shvatili šta nam je On ovim rekao.
“A to je ono što je dobro razumjela i shvatila Sveta Petka, čijim molitvama Gospod sve da nas umudri, ohrabri, iscijeli, složi, umnoži i utvdi u zajedništvu i ljubavi u našem životu i da divnoga Gospoda proslavljamo u Svetima Njegovim, Oca, Sina i Duha Svetoga u sve vijekove vjekova, amin”, besjedio je Vladika Metodije.
Danas je proslavljena i slava članica Kola srpskih sestara na čelu sa Rankom Delić, koje su Vladici Metodiju uručile prigodan poklon, poslije čega je priređena trpeza ljubavi. Iz ruku Ranke Damjanović dio slavskog kolača su uzeli predstavnici Odbora crkve Svete Petke, koji će biti domaćini sljedeće godine.
