Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Metodije sa sveštenstvom služio je na praznik Svetog prvomučenika i arhiđakona Stefana, Svetu službu Božiju u Sabornoj crkvi Svete Trojice gornjogrbaljske parohije, što je prva arhijerejska Liturgija od njenog osvećenja 2009. godine.
Govoreći o tome šta je smisao i svrha našega hrišćanskog života, koji smo dobili od Boga i koji provodimo na zemlji, vladika Metodije je podsjetio na riječi Svetog Serafima Sarovskog kojima je svom prijatelju Motovilovu objasnio da je smisao ljudskog života zadobijanje blagodati Duha Svetoga.
“A blagodat Duha Svetoga su nestvorene božanske energije koje dobijamo i kojima se napajamo, ispunjavajući božanske zapovijesti koje nam je Gospod dao, zadobijajući kroz te božanske zapovijesti Svete božanske vrline, koje nam omogućavaju da se napajamo blagodaću Duha Svetoga.”
U liturgijskoj besjedi vladika Metodije se osvrnuo i na jevanđelsku priču koju je Hristos ispričao samo dva dana po ulasku u Jerusalim na Cvijeti, a tri dana prije Njegovog stradanja i raspeća na Veliki petak, priču o domaćinu – Bogu – koji je posadio vinograd – narod Božji Izrailja – ustanovio dom Izrailjev, odnosno Sveti grad Jerusalim. Objasnio je da je i danas ovdje na Liturgiji on prizvao Gospoda s neba da pogleda i posjeti vinograd svoj i utvrdi ga:
“I to je slika te priče o vinogradu, odnosno domu Izrailjevom, koji je Gospod posadio u pustinji judejskoj i koji je ogradio plotom. To znači dao im je zapovijesti, zakon Božiji koji će da ih ogradi od svih onih koji su tada bili oko njih, a koji su bili neznabošci, nisu poznavali Boga i nisu znali smisao i svrhu ovoga života”; besjedio je vladika dioklijski, dodavši da je taj vinograd, koji je Bog tada posadio, trebao da svjedoči cijelome svijetu i svim narodima koji su tada živjeli u njegovom okruženju, šta je smisao i svrha pravoga istinskog života i služenja pravome i istinskome Bogu.
Dalje je objasnio da kula koja je visoko izgrađena, znači da je uspostavio vlast u domu Izrailjevom, moć države koja će da stražari i čuva od svakoga spoljašnjeg lošega i negativnog uticaja taj vinograd:
“Pa je kaže iskopao pivnicu, to jeste podrum u kome se čuva vino. To znači da je ustrojio hram jerusalimski u kome su blagodatne energije tekle, i u kome su se ljudi, Izrailjev dom koji je ustrojio, napajali vinom, to jest vrlinama. A na prvom mjestu ljubavlju koja je jedina zapovijest Božja, da ljubimo Boga i da ljubimo bližnjega svoga”, istakao je Episkop Metodije i poručio da ćemo kroz tu ljubav steći sve ostale vrline. I to je plod vinograda koji domaćin ustrojava da bi donio roda i ploda i da bi se od njega na kraju izlilo vino koje je milost, čovjekoljublje, ljubav i sve one vrline koje treba da imamo. Po njegovim riječima napajajući se božanskim energijama, preobražavamo srce i mijenjamo ga u srce koje prima Hrista Boga i koje ljubi bližnjega svoga.
Tumačeći dalje priču o domaćinu koji je posadio vinograd, ogradio plotom, iskopao pivnicu i načinio kulu i dao vinogradarima na čuvanje – prvosveštenicima, starešinama doma Izrailjevoga, i otišao, Preosvećeni je podsjetio da je domaćin – Bog – kad je vidio da plod vinograda nije bio dobar, povremeno slao svoje sluge. U Starom zavjetu su to bili proroci, koji su ispravljali i korigovali put kojima su prvosveštenici, tadašnje starešine narodne, išle. Međutim, sve te proroke oni su otjerali ili pobili, zlom smrću usmrtili (kamenovanjem).
“I na kraju Bog u želji da spasi vinograd, šalje Sina svoga. Nada se da će se oni kad vide Sina, i kad On posvjedoči da je to Njegov Sin, i oni se uvjere u to, postidjeti i da će ispraviti život svoj. Međutim, ovdje proročki Gospod govori o onome što će da se desi kroz tri dana po ovoj Njegovoj besjedi, a to je da će se oni dogovoriti da ubiju Sina domaćinovog i prigrabe Njegovo nasledstvo”, kazao je vladika Metodije, ističući da su oni mislili da će ubistvom Sina prigrabiti ono što pripada Bogu, a ne njima.
Poučio je sabrane vladika da smo sve što danas imamo u životu, dobili od Boga na dar i samo je pitanje kako ćemo se ponijeti i koliko ćemo biti odgovorni prema onome što nam je Bog dao, prema položaju, mjestu na kojem nas je On u ovom svijetu i ovom životu postavio.
“I onaj kamen koji su oni odbacili, odnosno Sina kojeg su ubili, On je postao krajeugaoni kamen”, poručio je vladika, objasnivši da sve ono što čovjek radi i pravi, ako mu nije Hristos krajeugaoni kamen, to ne može opstati.
I na kraju, kao što im je prorokovao, Gospodar je zle vinogradare zlom smrću usmrtio, a vinograd odnosno Izrailj, narod Božiji dao apostolima Hristovim koji su, kako je kazao, po cijelome svijetu propovijedali i pronijeli Novi savez sa Bogom jer prvosveštenici, vinogradari, kojima je Gospod povjerio i dao Izrailj, nisu ispunili Stari savez.
“Taj njihov vinograd dat je drugima i to je naš nauk da ono što je svrha i smisao našeg života, a to dolazi od samoga Boga, dužni smo da ispunimo na krajeugaonom kamenu u našim srcima i da na njemu, koji je Hristos Gospod naš, sve gradimo. Neka Gospod da da i mi ispunimo taj smisao i svrhu ovoga kratkoga zemaljskog života i da se napajamo blagodatnim božanskim energijama i proslavimo Hrista Boga našega u Ocu i Duhu Svetome u vijekove vjekova, amin”, zaključio je na kraju arhipastirske besjede Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Metodije.
Vesna Dević
