Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije služio je u četvrtak, 31. marta u manastiru Ćirilovac kod Kolašina Svetu liturgiju pređeosvećenih darova sa četrdesetodnevnim pomenom ocu Joilu Bulatoviću.
U besjedi nakon bogosluženja Vladika je rekao da je otac Joil jedan od poslednjih iz plejade velikih molitvenika pred Bogom.
Kazao je, tumačeći jevanđelsku priču o sijaču i sjemenu, da spasonosnost Jevanđelja zavisi od naših srca, od stanja u kakvom primaju jevanđelsko sjeme.
“Gospod je rekao da je malo stado onih koji su išli za Njim i istinski sledovali tim putem i razumijevali Njegove riječi. Jedan od istinskih i pravih slugu Božjih koji je razumijevao Njegovu riječ i koji je spustio u dubine svoga srca i donio mnogostruke plodove je i shiarhimandrit Joail, nad starac i duhovni otac, koji je, imajući sklonosti još u mladosti svojoj da se bavi prosvetiteljstvom i da uči zemaljskim naukama djecu i mlađe ljude, primajući u svoje srce istinsku nauku, ostavio je zemaljske nauke i to pozvanje prosvetiteljsko i postao istinski i pravi prosvetitelj time što se prosvetio Hristovom Božanskom svjetlošću”, rekao je Episkop budimljansko-nikšićki.
Dodao je da je otac Joil svoje prve podvižničke korake proveo u manastiru Ždrebaoniku kao poslušnik, pa onda, po blagoslovu blaženopočovšeg Mitropolita Amfilohija prešao u Ostrog gdje je kao vrijedna pčela sabirao nektar sa najljepšega cvijeta srpskog roda Svetog Vasilija Ostroškoga napajajući se njegovom blagodaću i čudesima koja je svetitelj činio pred njegovim očima.
“Godinama je otac Joil tu prikupljao te veliko bescjen blago kojim se nebo kupuje. I onda se vratio na ono mjeste, kako je Njegoš rekao – gdje je zrno klicu zametnulo da tu i plodom počine. Htio je da onom mjestu gdje je on odrastao sa svojom braćom podigne tri velika blagodatna stuba – ovaj manastir, koji je prvi postrojio i posvetio ga Svetim Kirilu i Metodiju, zatim manastir posvećen Majci Božijoj Jerusalimskoj, a onda i Preobraženjski hram posvećen Tavorskoj Svjetlosti na najvišoj gori ovdje, na Ključu iznad nas, hram koji podsjeća na onaj što je bio na Lovćenu”, rekao je on.
Naglasio je da nije slučajno što je toliki narod prepoznao istinskog slugu Božijeg koji je donio mnogostruke plodove.
“Mi se penjemo na ovu planinu u bilo koje godišnje doba, jer znamo da ćemo se ovdje napojiti na istinskom izvori blagodati Božije”, kazao je Vladika.
Vladika Metodije je na kraju poručio da, kao istinski sledbenici Hrista Boga našega, koji se istinski trude da razumiju blagodatne riječi Božanske i da to sjeme u svoje srce složimo, trebamo uvijek da za primjer imamo oca Joila.
“Koji je to činio do poslednjeg svoga izdihanija i bio jedan od rijetkih velikih molitvenika svoga vremena”, zaključio je Episkop budimljansko-nikšićki g. Metodije.
Radosav Rajo Vojinović
