Njegovo preosveštenstvo Vladika dioklijski g. Pajsije služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Podsjetio je da je Bog svemoguć i da se ništa ne dešava bez Njegovog Promisla i Njegovog dopuštenja, a odmah zatim naveo da najčešće oni koji ne vjeruju u Boga i ne pripadaju Crkvi, postavljaju pitanje kako je Bog dobar, ako dopušta stradanja nevinih.
Potom je Preosvećeni vladika naveo priču o stradanju 14.000 vitlejemske djece koje je ubio Irod bojeći se za svoj presto, i to nedugo poslije rođenja Gospoda Isusa Hrista.
Budući da se za to Dijete govorilo da će postati car, Irod se uplašio da će ostati bez vlasti, ne shvatajući da carstvo tog Cara nije zemaljsko nego nebesko.
Pojašnjavajući da Gospod ne postupa nepravedno, Vladika je naveo i jevanđelsku priču o sjemenu i kukolju.
„ Kako se kaže u jevanđelskoj priči o kukolju i sjemenu, kaže se da je čovjek domaćin posadio sjeme, a onda u toku noći đavo dolazi i sadi kukolj. Tek kada je naraslo i kukolj i žito, onda se raspoznalo da ima i kukolja i žita i kaže se u tom jevanđelskom odjeljku da pitaju sluge gospodara hoćemo li da uzmemo i počupamo kukolj, a Gospodar odgovara: Nemojte da ne biste čupajući kukolj, počupali i pšenicu.
Vladika Pajsije tu priču potom povezuje sa ovim, zemaljskim svijetom u kome je Bog ustrojio da imamo iskušenja i nepravde, jer se tako izgrađujemo.
„Tako jačamo svoju vjeru u Boga, svoju nadu u Boga i tako pripremamo sebe za carstvo nebesko. I vrlo dobro znamo, svakome se to od nas dešava, da ka imamo dobru namjeru da uradimo nešto zaista dobro, onda naiđemo na sto prepreka. To čini đavo, kao što je za vrijeme kada je vidio da se dijete, Sin Božiji ovaploćava, prima na sebe tijelo i koliko će to biti dobro za cijelo čovječanstvo, naravno da je želio da to zaustavi, da do toga ne dođe. Tako i u našem životu, on se uvijek suprotstavlja kada želimo da učinimo nešto dobro. Ali, uvijek mi treba da istrajemo i za to da naslijedimo život vječni.
Položimo nadu svoju na Boga, da je On nama u pomoći i da trpeći iskušenja, kao što je sam Gospod Isus Hristos, tako i mi treba da se učimo da trpimo iskušenja i sve ono što đavo čini protiveći se dobru, Bogu i onome što je istinito i pravedno, da trpimo i da Boga molimo da u tome istrajemo i da naravno, za to naslijedimo život vječni.
Bogu slava u vijekove vijekova-zaključio je Njegovo preosveštenstvo Vladika dioklijski Pajsije.
Lana Ostojić
