Njegovo preosveštenstvo vikarni Episkop dioklijski g. Pajsije služio je danas, u Nedjelju Otaca Prvog vaseljenskog sabora i na praznik Svete braće Kirila i Metodija, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenomonaštva Cetinjskog manastira, cetinjskog sveštenstva i učešće vjernog naroda Božijeg.
U besjedi vladika Pajsije je kazao da je sve ono što je prethodilo Prvom vaseljenskom saboru, kao i sam Sabor, slika vojujuće Crkve Hristove na zemlji.
„A to znači da, kao što je sam Hristos rekao svojim učenicima i svojim sljedbenicima, da ako su Njega gonili, i njih će goniti. I to su oni spoljni napadi na Crkvu Hristovu — da svi oni koji mrze zdravu nauku, mrze Hrista, mrze Boga, da se svi oni bore protiv Crkve Hristove. Međutim, koliko god nekada ti spoljni napadi na Crkvu bili teški, mnogo su teži oni koji su dolazili iznutra Crkve, to jest od onih koji su bili njeni članovi“, rekao je vladika Pajsije, dodavši da je Prvi vaseljenski sabor bio prilika da se riješi upravo jedan takav spor.
On je dalje naveo da je taj spor bio vezan za sveštenika po imenu Arije i njegovo pogrešno učenje, kojim je tvrdio da Sin Božiji nije Bog i da nije ravan Bogu Ocu, nego da je stvorenje Božije, kao što smo svi mi.
„Iz toga vidimo da, kada mi učimo nešto što je zemaljsko, to možemo da naučimo napamet i da ponovimo, a ono što se tiče crkvene istine i one istine koja se tiče Boga i vječnoga, da bismo to naučili, da bismo to svjedočili, ipak to treba da živimo. To znači da, ukoliko smo i članovi Crkve, a naš život nije priličan i nije onakav kakav bi trebalo da bude, prije ili kasnije, mi ćemo se odvojiti od one prave istine i od onoga pravog učenja“, rekao je vladika.
Vladika je poučio da je Arije htio da logiku koja je primjenjiva na ljude, koji su stvorenja Božija, primijeni i na Sina Božijega.
„Kako Sveta Crkva uči da je Sin Božiji rođen od Oca, ali vječno, on je tako smatrao, po toj nekoj zemaljskoj logici, da, ako je On rođen, da je logično bilo i neko vrijeme kada On nije postojao. Dakle, onoga trenutka kad se On rađa od Oca, da tek tada On i započinje svoj život. Naravno, Crkva Hristova to u cjelosti odbacuje, učeći da se Sin Božiji rađa od Oca, ali da se vječno rađa, i to ne možemo ni u kom slučaju porediti sa rođenjem ljudi ovdje na zemlji.“
On je kazao da je, iako je Arijevo učenje nanijelo mnogo štete Crkvi, Prvi vaseljenski sabor potvrdio da Crkva, kojoj je glava Hristos, nikada ne tone, te da vrlo često nailazi na probleme, ali ih isto tako i rješava uz pomoć Božiju.
„Crkva, iako ima svoju hijerarhiju, iako svako zna koje mjesto zauzima, ipak, Gospod nam je dao da svi zavisimo jedni od drugih — da ne može jedan čovjek da odlučuje u ime svih ostalih i da, kada god donosimo neku odluku, da je donosimo saborno. Tako je i prvi sabor u istoriji Crkve, onaj apostolski sabor koji je bio sredinom prvoga vijeka, gdje su se apostoli Hristovi, oni najbliži Hristovi sljedbenici, sastali da saborno riješe probleme koji su se pojavili u to vrijeme. I time se potvrđuje ona Hristova riječ, gdje On kaže: ‚Gdje su dvojica ili trojica sabrani u ime moje, ondje sam i ja među njima‘.”
Vladika Pajsije je na kraju besjede skrenuo pažnju da danas proslavljamo i Svetu braću Kirila i Metodija, na koje treba da se ugledamo, jer su se oni, kako je kazao, držali istinske vjere i propovijedali je svojim životom, a ne samo riječima.
„Tako, draga braćo i sestre, i mi treba da se ugledamo ne na one koji su odstupili od vjere prave, koji su skrenuli sa puta istine, nego da molimo Boga da, kada god krenemo onim putem koji ne treba, da nam On na to ukaže, da nas ispravi i da nas vrati na onaj pravi put koji vodi u Carstvo nebesko“, zaključio je episkop dioklijski Pajsije, čestitajući praznik svima.
O. B.
Foto: Maksim Šestakov
Album sa fotografijama
