Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije na praznik Vozdviženja Časnog i životvornog krsta Gospodnjeg, 27. septembra 2026. ljeta Gospodnjeg, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Sasluživalo je sveštenstvo cetinjskog arhijerejskog namjesništva i sveštenomonaštvo Cetinjskog manastira, u molitvenom prisustvu vjernog naroda, koji se poklanjao Časnom krstu iznijetom u navečerje praznika.
U arhipastirskoj besjedi Preosvećeni Episkop dioklijski g. Pajsije, osvrnuvši se na pročitano apostolsko začalo koje kaže: Judeji traže znake, a Jelini mudrost, pojasnio je da kada Sveti apostol Pavle pominje Judeje i Jeline, ne izostavlja nijedan narod i nijedno pleme koje postoji na zemlji, jer se pod Božijim izabranim narodom podrazumijevaju Judeji, a sve ostale narode, koji su bili mnogobošci, idolopoklonici, on prosto naziva Jelinima.
„I zbog toga, kada on pominje Judeje i Jeline, vidimo da su i jedni i drugi specifični na svoj način. Kada traže Boga, oni ga vide u nekim svojim okvirima. A ono što je zajedničko i jednima i drugima jeste da svi oni traže Boga. I tu se potvrđuje ono da čovjek može da se odvoji od Boga, može i da Bog ne nalazi stanište u njemu, ali tu prazninu on uvijek osjeća. I da li svjesno, da li nesvjesno, čovjek uvijek traga za Bogom“, istakao je Vladika.
U nastavku je objasnio da čak i oni koji smatraju da Bog ne postoji, ne vjeruju u Njega, to mjesto koje u njima pripada Bogu žele da nadomjeste nečim drugim, pa bezuspješno pokušavaju da to zamijene naukom, kulturom… Ali to mjesto ničim drugim se ne može zamijeniti jer od samoga stvaranja to mjesto u čovjeku pripada samo Bogu, ukazao je Vladika Pasjije, dodavši da zbog toga apostol Pavle i govori kako treba tražiti Boga. Da traže i Judeji i Jelini, ali pogrešno jer iz svoje poniznosti ne žele da se uzvise i popnu na visinu Božiju, nego u tom svom traženju žele da Boga spuste i smjeste u svoje okvire, koji su veoma ograničeni i često izvitopereni.
„Tako i mi, draga braćo i sestre, vrlo često smo slični i Judejima i Jelinima. Nekada tražimo, kao i Judeji, da Bog čini čudesa, da potvrdi da smo mi izabrani od Njega, da nas On voli, da smo mi učinili nešto što sve to i zaslužuje. A nekada, poput Jelina, želimo da se uzvisimo nad svima ostalima, da svojom mudrošću sebe pokažemo višim i boljim, čak toliko da drugoga čovjeka ne možemo smatrati svojim bratom. Međutim, ono što je pravi, istinski put jeste krstonosni put, put krsta, put kojim čovjek nosi krst koji mu je Bog dao“, besjedio je Vladika, pojasnivši da on ne samo da ne traži da se uzvisujemo nad svojom braćom, nego Hristos zapovijeda da im služimo.
Dalje je Vladika Pajsije poučio sabrane da ne treba da tražimo čudesa i znake, nego treba na svakom koraku sebe da smiravamo i smatramo nedostojnim bilo kakvog Božijeg dobročinstva i blagoslova. To je onima koji razmišljaju kao Judeji i Jelini potpuno suludo, ali mi samo takvim putem možemo da se spasimo. Po njegovim riječima svaki čovjek u ovome životu u manjoj ili većoj mjeri strada, ali nije svako stradanje spasonosno, već samo ono kada čovjek sa ljubavlju nosi krst svoj.
„Nekada on osjeća njegovu težinu, ali i tada kada osjetimo težinu krsta, ne treba da govorimo da je krst koji nosimo težak, nego da smo mi koji ga nosimo slabi. I zbog toga samo onaj koji ljubi stradanja Hristova, to jest krst Njegov, koji i kada osjeća njegovu težinu ipak ga sa radošću nosi i ne želi da se odvoji od njega, samo takav put i takvo stradanje jeste spasonosno i ono vodi ka Bogu.“
Posebno je naglasio da samo takav čovjek koji želi ne Boga da prilagodi sebi, nego sebe da uzvisi, da promijeni, taj čovjek može i da vidi i spozna pravoga Boga.
„A to je onaj Bog kojega propovijeda apostol Pavle, zbog kojega je pretrpio i okove i mnoga stradanja i onaj Bog koji daje svemu tome silu i svoju pomoć i snagu. Zbog toga i mi, draga braćo i sestre, treba iz sveg srca da volimo krst Hristov i ne da Boga smještamo u naše vrlo ograničene okvire, nego da se popnemo na visinu Božiju, a penjemo se samo smirenjem i ljubavlju prema Njegovom krstu i stradanjima na koja nailazimo u ovome svijetu“, poručio je Episkop dioklijski g. Pajsije.
Na kraju Svete službe Božije, Preosvećeni Episkop Pajcije je pozdravio i zahvalio se na dolasku gostima iz Rusije, koje je predvodio o. Andrej Mojarenko, rektor Kuzbanske duhovne bogoslovije Ruske pravoslavne crkve u sibirskom gradu Novokuznjecku.
Dobrodošlicu je poželio i protojerej Blagoje Rajković, rektor Cetinjske Bogoslovije, koji je u svom obraćanju podsjetio na dugogodišnju saradnju i bratsku ljubav između najstarije srednje obrazovne ustanove u Crnoj Gori i Kuzbanske bogoslovije, posebno ističući rusko gostoprimstvo i poštovanje. Takođe se osvrnuo i na dolazak velike svetinje čestice Časnoga krsta iz Rusije, koja se danas čuva u Cetinjskom manastiru
Na kraju se o. Andrej Mojarenko zahvalio domaćinima iskazavši radost zbog ponovnog dolaska u Crnu Goru, podsjetivši da bratski odnosi sa Cetinjskom bogoslovijom traju od 2014. godine. Poželio je da naši narodi ostanu jedinstveni u vjeri, nadi i ljubavi Božjoj.
Sabranje je nastavljeno uz bratsku trpezu ljubavi.
Vesna Dević
Foto: Maksim Šestakov
