Njegovo preosveštenstvo episkop dioklijski g. Pajsije služio je danas, na praznik Blagovijesti, Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru.
Vladici je sasluživalo cetinjsko sveštenstvo i sveštenomonaštvo Cetinjskog manastira, uz učešće vjernog naroda Božijeg.
U besjedi po pročitanom Svetom jevanđelju, vladika Pajsije je, pozivajući se na riječi blaženopočivšeg vladike Atanasija Jeftića, kazao da nas ovaj praznik podsjeća na najveći događaj u istoriji svijeta.
„Može se reći i da je veći čak i od onog samog događaja kada je svijet stvaran. I on to kaže zbog toga, kako i sam objašnjava, jer ovo drugo stvaranje Božije jeste konačno i vječno. To jest, ne treba da mislimo da je Bog loše stvorio čovjeka, pa ga zato po drugi put stvara, i njega i sav stvoreni svijet, nego Bog je stvorio sve dobro, kako i sam kaže, ali je čovjek bio nagovoren od đavola i udaljio se od Boga. Jer je đavo rekao čovjeku da će on postati Bog ako okusi od drveta poznanja dobra i zla. Predstavio je Boga kao jednoga zavidljivca, koji nije želio da čovjek bude jednak Njemu. A Bog je, zapravo, to i htio, i to je bio od iskoni, čak i prije stvaranja, Božiji plan sa čovjekom — da on bude jednak i ravan Bogu. A šta znači biti jednak i ravan Bogu? Da mu bude jednak u ljubavi, da mu bude jednak u dobroti.“
On je podsjetio i na riječi Svetog Justina Ćelijskog, da je radosna vijest koju je arhangel Gavril prenio Presvetoj Bogorodici samo dio ovoga praznika.
„Jer kaže da treba svako od nas da bude hristonosac i bogonosac, to jest, kao što je Djeva Marija primila Boga u svoju utrobu, tako i mi na krštenju primamo Hrista u sebe, primamo Ga u svoju dušu, primamo Ga u svoje srce, i, naravno, pričešćujući se Svetim tajnama Njegovim. Ali opet, kaže ovaj svetitelj da, kada god mi činimo grijeh, tada i mi prljamo Hrista svojim grijesima i strastima koje borave u nama, vrijeđamo Ga i opet Mu rane zadajemo. I zbog toga treba da se trudimo da Hrista, kojega zaista nosimo u sebi, čuvamo, i to će biti taj cjelokupni praznik, cjelokupna radost naša — da Hrista, Koga smo primili u sebe, očuvamo, da Ga nosimo, jer je On i zalog našega spasenja.“
Na kraju besjede, episkop dioklijski Pajsije je poučio da je važno da se trudimo da sebe popravljamo i čuvamo Hrista u sebi i da Ga, kako je kazao, „ne prljamo i ne vrijeđamo svojim grijesima i neprimjerenim djelima, nego da On u nama svijetli i da nam On bude vječna radost“.
Na kraju Svete liturgije vladika je prerezao slavski kolač i osveštao slavsko žito u Slavu Božiju i čast današnjeg praznika.
O. B.
Foto: Maksim Šestakov
