Vikarni Episkop dioklijski gospodin Pajsije služio je na praznik Blagovijesti svetu Liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenomonaštva Cetinjskog manastira i cetinjskog sveštenstva.
Vladika je u jevanđelskoj besjedi podsjetio na lažnu blagovijest od đavola, datu praroditeljki Evi da će ukoliko kuša sa drveta poznanja dobra i zla postati Bog, te dodao da smo pravu Blagovijest primili kroz Presvetu Bogorodicu od arhangela Gavrila.
-Da je zaista to bila lažna blagovijest od đavola, svjedoči i sve ono što će se kasnije desiti sa rodom ljudskim. Ne samo da čovjek nije postao bog, nego se udaljio od Boga. I onaj božanski lik u sebi, koji mu je Bog na samom stvaranju dao, prekrio grijehom i svakakvom prljavštinom, sve toliko da se čak, iako je Božiji lik i dalje postojao u njemu, nije mogao ponekad ni prepoznati. A pravu Blagovijest, pravu radosnu vijest mi smo primili ovim današnjim praznikom – događaj je kada arhangel Gavril se javlja Presvetoj Bogorodici Mariji Djevi, koja nije poznala za muža i blagovijesti joj da će roditi sina, i da mu nadjene ime Isus. A ona se, kako ovo Jevanđenje koje smo čuli kaže, čudi tome. Jer zna kako po prirodi ne može se začeti dijete, osim ona žena koja je poznala muža. A onda arhangel govori da ne sumnja u to, i ona govori: ,,Evo sluškinje Božije, neka mi bude po riječi tvojoj.” I zaista, ovdje se pobjeđuje onaj poredak prirode – Bog koji je nesmjestiv, vječan, Kojega ništa, a pogotovo ništa ovozemaljsko ne može smjestiti, on se smješta u utrobu Prečiste Djeve Marije. Ono što je netruležno On uzima na Sebe. Uzima na Sebe truležno tijelo i uzima kompletnu prirodu čovječiju osim grijeha, da bi je iscijelio i spasao.
On je pojasnio da svako od nas može biti učesnik ove blage vijesti i spasenja koje nam objavljuje današnji praznik.
-I zaista, ne samo Bog da se uselio u utrobu Djeve Bogorodice, nego On želi da se useli i u srce svakoga od nas, i cilj je naš da ne samo u srcu našem Bog prebiva, nego i da naš um bude Hristov um, da nemamo svoj um, svoju volju, nego Hristovu volju, Božiju volju, gdje samo u tom slučaju mi možemo biti učesnici ove blage vijesti i ovoga spasenja koje nam objavljuje današnji praznik. Ali zato treba i mi kao Djeva Bogorodica da kažemo, svako za sebe: ,,Evo sluge Tvoga, neka mi bude po riječi Tvojoj.”
Vladika je zaključio da taj naš trud i dvig ka Gospodu treba da bude neumoran, bez obzira na naše svakodnevne padove u grijeh.
– Kada za one grijehe za koje znamo i za koje smo svjesni da griješimo, pa kada ih opet ponavljamo mi smo svjesni da ne govorimo ove riječi i ne slušamo riječ Božiju. Ali, i onda postoji sledeći dan, i opet sledeća nada i sledeći pokušaj da u tom sledećem danu kažemo: ,,Evo sluge Božijeg, neka mi bude po riječi Tvojoj.” I tako sve dok dani ovoga našeg zemaljskog života traju, kako bi Bog zaista bio naš Spasitelj i kako bi se mi udostojili carstva Njegovog.
O. B.
