Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije danas na Bogojavljenje, 19. januara, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz sasluženje sveštenstva cetinjskog namjesništva i sveštenomonaštva ove svete obitelji u molitvenom prisustvu vjernog naroda.
Poslije Svete liturgije u porti Cetinjskog manastira Preosvećeni Vladika Pajsije načalstvovao je činom velikog vodoosvećenja, a potom je osvećenom vodom pokropio sabrane, čestitajući im praznik radosnim pozdravom: Bog se javi – Vaistinu se javi!
Besjedeći sabranima, Vladika Pajsije je istakao da je Bog vječan, nepromjenjiv i da Njegovo javljanje u ovaj svijet, Njegovo rođenje, stradanje i vaskrsenje, za Njegovu božansku prirodu ne bi imalo nikakvog smisla, ali ono ima smisla za nas ljude te da se Bog rađa ne da bi pokazao svoje smirenje, nego da bi nas nanovo rodio, da bi nas opet vratio u rajska naselja – u Njegovu blizinu. Bog strada, besjedio je Vladika, opet ne da pokaže svoju silu i svoje trpljenje, nego opet radi nas, a opet kao Bog i ono što priliči Njegovoj božanskoj prirodi, jeste da vaskrsne, da bi nas vaskrsao i vaznio na nebo,
„Danas proslavljamo i sjećamo se Njegovog krštenja u rijeci Jordanu iako znamo da je On bio bez grijeha, a svakako da je krštenje određeno za one grešne. I tako i kaže Jovan kada je Hristos došao ka njemu: Ti treba mene da krstiš, a Hristos odgovara: Ostavi to sada, jer nam treba ispuniti svaku pravdu„, podsjetio je Vladika, pojasnivši da pod tim ispuniti svaku pravdu znači ispuniti zakon, da On u ime ljudskoga roda, s obzirom da je i primio tijelo ljudsko, ispuni tu pravdu umjesto ljudi, i na taj način opet otvori put, koji nije postojao do Njegovog rođenj,a ka Carstvu nebeskom.
Sveti Jovan je krštavao krštenjem pokajanja i ljudi dok su se krštavali, ostajali su u vodi i govorili svoje grijehe i tek nakon što bi sve svoje grijehe ispovjedili, izlazili su iz vode. A Hristos, budući da nije imao grijeha, On je ušao u vodu, krstio se od Svetog Jovana, od sluge primio krštenje, ali nije ostao u vodi, nego je odmah izašao budući da nije imao grijeha. I upravo u tom trenutku javlja se Duh Sveti u vidu goluba i glas Očev čuje se: „Ovo je Sin moj ljubljeni koji je po mojoj volji.”
„I nije to slučajno, ima simboliku da onoga trenutka kada se jedan čovjek krštava tek tada počinje njegov put spasenja ka Carstvu nebeskom. Bog se javlja na određenoj razdaljini, jer oni koji su bili prisutni, čuli su glas Boga Oca, a i Duha Svetoga su vidjeli u vidu goluba, ali opet je to bilo na određenoj distanci. I svaki čovjek kada se krštava, na neki simboličan način, može vidjeti Boga. I tada taj put njegovog spasenja počinje, ali tu ipak nije i kraj toga puta nego treba da slijedi onaj put koji je Hristos ostavio, nikakav drugačiji i onaj koji poznajemo iz Jevanđelja“, poručio je Vladika.
Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije na kraju je podsjetio na taj Hristov put, da je On otišao u pustinju gdje je postio, 40 dana bio kušan na razne načine od đavola, a kada je počeo svoju propovijed mnoga zla je pretrpio od ljudskoga roda i na kraju je postradao:
„Isti taj put čeka svakoga hrišćanina jer svi oni koji se nalaze van toga puta, njihov jedini zadatak jeste da one koje vide da idu tim putem u tome spriječe To treba da imamo na umu, draga braćo i sestre, da smo mi, koji smo kršteni, već kročili na taj put i da pazimo da sa toga puta ne skrenemo kako bismo došli do onoga konačnog cilja i one blizine Božije.“
Vesna Dević
