Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski gospodin Pajsije služio je danas, 13. septembra, Svetu arhijerejsku Liturgiju u Crkvi Svetog arhangela Mihaila na Nožici, u Lijevoj Rijeci.
Preosvećenom Epikopu Pajsiju sasluživali su protojerej-stavrofor Branko Tapušković, jerej Miloš Lučić i jeromonasi Mihailo i Ahilije iz manastira Kostrikovača.
Po zaamvonoj molitvi osveštani su slavski prinosi i prerezan je slavski kolač, a potom se sabranima besjedom obratio vladika Pajsije.
Govoreći o stvaranju svijeta, vladika je rekao da je Bog sve što je stvorio, stvorio da bude upućeno jedno na drugo i da se sve objedinjuje zahvaljujući Njemu, te da je samo ona zajednica koja se objedinjuje oko Boga – vječna i trajna.
”Tako se i čovjek rađa u porodici, u onoj porodičnoj zajednici, živi u crkvi, u društvu, i opet ista ta zajednica ga ispraća sa ovoga svijeta. A kada pređe u onaj drugi život, opet ga čeka ona druga i vječna zajednica. Bog nije razdvojio ni nebo ni zemlju, nego je njegov plan bio i da ljudi budu u zajednici sa anđelima i sa svim onim nebeskim vojskama i silama koje nama ljudima pomažu. A sveza oba ova svijeta i svega stvorenog jeste On sam.”
Vladika je dodao da je i Sveti Aleksandar Nevski dobro znao da samo onda kada se uzdamo u Boga, onda je naš život ovdje na zemlji siguran, ali i zagarantovan onaj vječni život na nebesima.
”Zbog toga je on u svim onim bitkama koje je vodio, čuvajući svoju pravoslavnu vjeru, čuvajući svoj narod i nejač od onih koji su napadali ime Hristovo i sve one koji su nosili ime Božije u sebi, on je shvatio onu veliku istinu: da tamo gdje ljudi upotrebljavaju silu, gdje ne traže Božijeg blagoslova da nešto učine, gdje se oslanjaju samo na svoje moći — da tu Boga i nema, i zato je rekao da Bog nije u sili, nego u pravdi. Govoreći to da je Bog u pravdi, nije mislio na pravdu kao misaonu imenicu, nego na one ljude koji čine pravdu i koji na taj način dozvoljavaju da se pravda u njima ovaploti i da primi ličnost.”
On je podsjetio da je slično poučavao i Petar Drugi Petrović Njegoš svojim riječima: ”Kome zakon leži u topuzu, tragovi mu smrde nečovještvom.“
„ Zbog toga, mi, ugledajući se na oba ova velika Božija ugodnika, oba sveca, oba birana čovjeka, mi treba da oponašamo i da se ugledamo na njihova djela. Sve ono što činimo da tražimo Božiji blagoslov, sa Božijim blagoslovom da činimo, a ne na silu i po svojoj volji.”
Vladika je na kraju besjede čestitao praznik i slavu svima, te poželio da sve prati blagoslov Svetog Aleksandra Nevskog.
Svake godine u hramu Svetog arhangela Mihaila toržestveno se proslavlja praznik Prenosa moštiju Svetog Aleksandra Nevskog kao zavjetna slava Vasojevića, u spomen na veliku bitku sa turskom vojskom u Lijevoj Rijeci, koja se dogodila upravo na praznik Prenosa moštiju Svetog Aleksandra Nevskog u 18. vijeku. Vasojevići su se zavjetovali da će proslavljati ovog ruskog sveca ukoliko pobijede. Kako se to i dogodilo, oni su dugi niz godina Aleksandrovdan proslavljali isto kao i Aranđelovdan, da bi u 19. vijeku Aleksandrovdan postao prislužba – zavjetna slava.
O. B.
