Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije na Cvijeti, praznik Ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim, 5. aprila, sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom, služio je Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Poslije čitanja Svetog jevanđelja, sabrane je poučio Preosvećeni Episkop Pajsije koji kazao da svete službe koje se služe u crkvi, u kojima uzimamo učešća, nisu nastale odjednom, nego u raznim vremenima te da su izatkane od bogatog crkvenog i duhovnog iskustva od strane ljudi koji su bili vođeni Duhom Svetim. I stoga ako kažemo da su ove službe, koje vrhune Svetom liturgijom i kojih je kruna Sveta liturgija i Sveto pričešće Tijelom i Krvlju Gospoda našeg Isusa Hrista, centar našeg duhovnog života, to bi bilo potpuno tačno. Ali njihov značaj za naš život, mnogo slikovitije bi opisali ako kažemo da su one srce našega bića.
„Jer sve ono što predstavlja, kako nazivamo u bogoslovlju, ikonomiju i domostroj našega spasenja, sve ono što je Gospod učinio za nas onoga trenutka kada se ovaplotio od Svete Djeve, sve to mi nanovo doživljavamo kroz ove svete službe. I zato iz njih crpimo duhovnu hranu i sve ono što je nama potrebno za život“, besjedio je Vladika Pajsije.
U nastavku je podsjetio da sve svete službe imaju neki svoj poseban karakter, ali Sveta i velika četrdesetnica, koja je već za nama, u jednoj cjelini u kojoj se nalazi, ima jedan asketski i podvižnički karakter, tj. cijelo bogosluženje koje je prati, upućeno je na to da čovjek gleda svoju unutrašnjost, da sebe popravlja, da se oslobađa grijeha, da se ukrašava vrlinama:
„Sva njegova pažnja je upućena na samoga sebe, da sebe što bolje pripremi, a onda dolazi ono za šta sebe treba da pripremi. Dakle, ne priprema se za samoga sebe, nego se priprema za ovo što mi danas slavimo, tj. da susretnemo Boga. Bog dolazi svome narodu smiren u ljudskom tijelu i mi smo pozvani da Ga susretnemo, kao što su to u Jerusalimu učinila djeca i oni ljudi okupljeni, koji su sa radošću i grančicama i cvijećem i usklicima Osana Sinu Davidovu! Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, dočekali Gospoda.“
Međutim, kako je naglasio, taj doček naš Gospoda ne predstavlja kraj i sami cilj. Kao što nakon ovoga ulaska Gospodnjeg u Jerusalim, ovoga današnjeg praznika, slijedi Strasna sedmica i stradanje Gospoda našeg Isusa Hrista, Njegovo pogrebenje, ali i vaskrsenje, tako i nama predstoji da nakon toga susreta sa Gospodom, sa Njim prođemo i kroz stradanje, pogrebenje i smrt, ali i kroz Vaskrsenje.
„I to vaskrsenje daje punoću i našem stradanju i svemu onome što smo prethodno činili“, poručio je Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije i zaključio:
„Jer da nema vaskrsenja, ništa od ovoga što činimo ne bi imalo smisla, kao što kaže i apostol Pavle: ako mrtvi ne vaskrsavaju, onda je prazna vjera naša i prazna je propovjed naša. Ali opet sa druge strane, treba i znati da vaskrsenja ne biva bez smrti. To jest čovjek treba da strada sa Hristom, da ide istim onim putem kojim je On išao da bi sa Njime i vaskrsao. Dakle, tom nadom na vaskrsenje, sa vjerom u Boga koji je vaskrsao iz mrtvih i koji vaskrsava svako živo biće, koji daje život svakome ko vjeruje u Njega, Njemu neka je slava u vjekove vjekova, amin, i zajedno sa svim hrišćanima u svijetu, zajedno sa svima Svetima i Anđelima, mi zajedno sa sa svima njima danas kličemo: Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, Osana Sinu Davidovu!“
Vesna Dević
