Njegovo preosveštenstvo vikarni Episkop dioklijski g. Pajsije danas 19. jula, u sedmu nedelju po Duhovima, na praznik Prepodobnog Sisoja Velikog, služio je sa sveštenstvom i sveštenomonaštvom Svetu arhijerejsku liturgiju u Cetinjskom manastiru, uz molitveno učešće vjernog naroda.
Besjedeći nakon pročitanog jevanđeljskog začala, Episkop Pajsije je ukazao na jednu od osnovnih karakteristika ljudskog tijela – ono je vidljivo, pa je i svaka promjena na njemu lako uočljiva. Sa druge strane čovjekova duša je našim očima nevidljiva, ali njeno nastrojenje je vidljivo i manifestuje se upravo kroz ljudsko tijelo. Osvrnuvši se na pročitanu jevanđeljsku priču o iscjeljenju dvojice slijepih ljudi, Vladika je kazao da je želja za zdravljem i životom sami dar Božiji, da je Bog stvorio čovjeka da vječno živi, da vječno postoji, kao i sami Bog. I zbog toga, kako je kazao, kadgod naše tijelo spopadne neka duhovna ili tjelesna bolest, najprirodnija je kod čovjeka ta želja da bude zdrav.
„U ovoj jevanđeljskoj priči vidimo da dva slijepca želeći upravo da budu zdravi i da vide svojim očima koje im je Bog dao, traže način kako da se izliječe. I sami smo svjedoci, vrlo često, da se čovjek dok je zdrav Boga i ne sjeća, zbog toga što gordost učini da čovjek misli da on sve čini svojom nekom snagom, da je sve ono dobro što ostaje iza njega neka njegova lična zasluga. A tek kada ta snaga počne da popušta, kada tijelo postaje sve ranjivije, onda on vidi da je tu snagu, koju je imao, zapravo crpio od nekoga drugog“, besjedio je Episkop dioklijski, objasnivši da se većina ljudi baš u takvim trenucima, kada ih snađe teška bolest ili neka druga nevolja, sjete Boga i obrate Mu se.
U prilog tome podsjetio je na ova dva slijepca koji sa istom do željom da budu zdravi, dolaze tamo gdje je trebalo – dolaze na Izvor života, na Izvor zdravlja, tj. dolaze samome Gospodu našem Isusu Hristu. A da bi njihovo iscjeljenje bilo korisno, Gospod ih ne iscjeljuje prosto tjelesno, nego pita da li vjeruju. I nakon što oni potvrde da vjeruju u Njega kao Cara i Boga, po toj vjeri svojoj dobijaju iscjeljenje.
„I vidimo, vrlo često u našim životima, da neka bolest koja nas muči i pritiska može da bude vrlo korisna, i da se mi zahvaljujući toj bolesti obratimo Bogu i vratimo se na onaj put sa kojeg smo skrenuli, koji je zapravo ta duhovna ili bolest duše“, kazao je Vladika Pajsije.
Navodeći drugi primjer iz ovog Jevanđelja, gdje Gospod iscjeljuje bjesomučnog, istjeruje demona iz njega i on nakon toga progovara, Preosvećeni je ukazao i na one koji su izgledali potpuno zdravi, a zapravo su bili najbolesniji. Fariseji i starešina judejske koji vidjeći sva ova čuda koja se događaju, umjesto da se tome raduju i da i sami traže zdravlje od Gospoda, oni zavide Hristu pa još hule i govore: „Pomoću kneza demonskog izgoni demone”.
„Zbog toga, draga braćo i sestre, ova priča treba uvijek da nam bude na umu, da uvijek od Gospoda tražimo zdravlje, da želimo da budemo i duhovno i tjelesno zdravi. Ali prvenstveno duhovno, jer ako smo duhovno zdravi onda nikakva tjelesna bolest nam neće ni smetati, niti moći naškoditi. Dakle da uvijek od Boga tražimo duhovno zdravlje i da nikada u sebi ne gasimo tu želju za vječnim i neprolaznim životom“, poručio je na kraju svoje arhipastirske besjede Njegovo preosveštenstvo vikarni Episkop dioklijski g. Pajsije.
Vesna Dević
Foto: Maksim Šestakov
