U subotu 28. aprila, u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici, uz prisustvo velikog broja vjernognaroda, djece i sveštenstva Sabornog hrama, toržestveno je proslavljen praznik – Lazaresve subote – Vrbice.
Nakon Svete liturgije koja je odsluženja u jutarnjim časovima, u 18 časova odsluženo je i praznično večernje sa petohljebnicom i osvećenjem vrbinih grančica.
Svetom službom Božijom predstojao je starješina Hrama, protojerej Nikola Pejović, uz sasluženje protojereja-stavrofora Dalibora Milakovića, protojereja Predraga Šćepanovića i Branka Vujačića, jereja Velimira Bugarina, kao i đakona Vedrana Grmuše.
Sveštenstvo Sabornog hrama je ovom prilikom osveštalo i mlade vrbove grane – vrbice, koje je nakon večernje službe uz pomazivanje osvećenjenim uljem podijeljeno vjernom narodu na blagoslov, dok su djeca takođe na blagoslov uz vrbove grančice dobijala i zvončiće.
Neposredno pred kretanje u litiju koja je ophodila Hram, svima sabranima obratio se protojerej Nikola Pejović, koji se u uvodnom dijelu obraćanja naglasio da dočekujući u našim srcima, našim hramovima, našim domovima, Gospoda slave, mi zapravo dočekujemo Cara slave, darodavca života, pobjeditelja smrti i jedinog istinskog čovjekoljupca:
,,Podsjećamo se na veliki i čudesni događaj koji se dogodio prije više od 2,000 godina u gradu Jerusalimu kada Hristos nakon vaskrsenja svoga prijatelja Lazara koji je četiri dana bio u grobu i koga je vaskrsao samo jednim pozivom: ,,Lazare izađi napolje!” Mrtvac je oživio i svi su se zadivili i svi povjerovaše i slavu i hvalu uzniješe Gospodu. Zato Gospoda i primaju u grad Jerusalim sa palmovim i vrbinim grančicama pjevajući mu: ,,Blagosloven koji dolazi u ime Gospodnje, osana na visinama!” Kako jerusalimska djeca, tako sva djeca u sve vjekove pa evo i mi u ovo naše vrijeme nastavljamo tu pobjedničku pjesmu, dočekujući u našim srcima, našim hramovima, našim domovima, Gospoda slave, Cara slave, darodavca života, pobjeditelja smrti i jedinog istinskog čovjekoljupca”.
,,Dočekujući Gospoda, mi dočekujemo sveopštu radost, ljubav, istinsku i pravu sreću koja ne dolazi od zemlje niti bilo čega zemaljskoga, nego koja silazi sa neba i koja nam se daje i otkriva kao hljeb naš nasušni, koji primamo u svoja srca i svoja njedra i iz kojih se pričešćujemo i iz kojih ćemo se prilešćivati još prismije u Carstvu Nebeskome”. – besjedio je on.
Na kraju, prota Nikola je zaključio da dolaskom djece u Hram, dolazi i radost, ljubav, nevinost budući da su djeca blagoslovena, radosna, raduju se životu i pokazuju nama koji smo izgubili tu mogućnost i tu moć da se radujemo kako trebamo živjeti i kako se trebamo radovati:
,,Dolaskom djece u Hram, ona donose radost, ljubav, nevinost, ona nas upućuju na one Hristove riječi da budemo kao djeca, jer ako ne budemo kao djeca, nećemo vidjeti Carstvo Nebesko. A kakava su nam to djeca? Djeca su bezazlena, djeca su čista, djeca su blagoslovena, radosna, raduju se životu i pokazuju nama koji smo izgubili tu mogućnost i tu moć da se radujemo, preopterećeni brigama ovoga svijeta kako trebamo. Prečesto smo u jurnjavama koje svaki dan jurcamo i koje nam se nameću i od kojih nam se čini da se vrijeme ubrzalo, ali zato kad vidimo djecu, mi vidimo radost, vidimo radost života i nadu i povjerenje, jer kad god Bog daje dijete, to je znak da još uvijek Bog ima povjerenje u čovjeka”.
Boris Musić
