Otac Milosav ovanović: „Naši preci su žedni naših molitvi“
Svetu litugriju na zimske Zadušnice, u subotu 6. marta, u crkvi Svetog Nikolaja Mirlikijskog u Nikoljcu, služio je jerej Milosav Jovanović, uz sasluženje protojereja stavrofora Miraša Bogavca i Darka Pejića, i jereja Aleksandra Jovanovića.
Poslije osvećenja žita za pokoj duša o Milosav je svoje slovo pouke započeo stihovima:
Ako istok sunce sv’jetlo rađa,
ako biće vri u luče sjajne,
ako zemlja priviđenje nije,
duša ljudska jeste besamrtna,…
„Ovo su riječi do danas u tamnicu bačenog i utamničenog Svetog Petra drugog lovćenskog Tajnovidca, koji je zaista spoznao riječi života Boga, da ljudska duša jeste besmrtna, da je ono što je Bog i namijenio za vječnost zaista besmrtno. To su su riječi Gospodnje pretočene kroz riječi divnoga Svetitelja Svetoga Petra, čije ime mi danas ovdje izgovaramo. A sami Sveti Petar jeste bio i Tajnovidac, jer je vidio tajne ljudskog života. Bog mu je otkrio da kroz stihove, kroz sve ono što je napisao proslavi čovjeka i ljudsku dušu. Toga smo i mi svjedoci i svi danas koji smo se sabrali u ovom svetom hramu. Svjedoci smo riječi Božije da duša ljudska jeste besmrtna. Besmrtna jer je to Božje djelo. Mnogi kažu da je ovaj život jedino što imamo i da treba da živimo, da uživamo koliko možemo, da kada se umre, čovjek umire. To samo bezuman čovjek može da izgovori i da vjeruje u to. Stoga smo se mi u ovaj dan danas, subotnji dan Zadušnice, sabrali ovdje. U dan koji je Crkva odredila da posjećujemo i da se duhom susrećemo sa svojima bližnjima. Okupili smo se da se pomolimo Bogu za pokoj duša naših preminulih.
Nije samo ovaj dan posvećen za pokoj naših duša naših bližnjih, nego i svaka subota i druge zadušnice tokom godine. A mi kao pravoslavni hrišćani uvijek možemo i treba da posjećujemo groblja, gdje počivaju tijela naših svetih predaka, ona tijela koja će, kako vjerujemo, u posljednji dan vaskrsnuti sa dušom. I tada će biti Strašni sud Gospodnji. U današnji dan mi se molimo za pokoj svih preminulih a i naši pokojni, preci i svi koji su usnuli u pravoslavnoj vjeri raduju se današnjem danu. Isto onako kao kada bolesnik leži u bolnici pa očekuje da mu dođe neko od njegovih bližnjih, tako i naši pokojnici čekaju naše molitve. Vrlo često možemo da čujemo da neko kaže: “ Oče, sanjam svoju baku, majku, oca…,koji su preminuli”. Šta to znači? To samo jedno znači da oni očekuju molitve od nas. Jedino što čovek može kada se upokoji da očekuje molitve svojih bližnjih i zbog toga kada god se sjetimo, kad nam god padnu na um naši pokojni naši bližnji, uvijek otiđimo da zapalimo svijeću, pomolimo se Bogu za pokoj njihovih duša, isto onako kako smo učinili i danas. A moliti se za naše bližnje, znači, braćo i sestre, prije svega moliti se kroz Svetu Liturgiju. Nema posebne molitve. Mi smo ovdje prije početka Svete Liturgije danas pomenuli sve preminule, a vi ste donijeli imena vaših krštenih pravoslavnih preminulih predaka. I to je ono što je najvažnije, da ih pomenemo na Svetoj Liturgiji. Ne možemo mi sami da tvorimo molitvu, to nije pravoslavni običaj. Vi znate, braćo i sestre, da je svaki običaj dobar ako se ne kosi sa pravoslavnom vjerom, a da je onaj koji se kosi sa njom loš običaj. I to treba da znamo i tako treba i da rasuđujemo. Pa tako mi ovdje u Bijelom Polju imamo jedan lijepi običaj da se uoči Zadušnica u petak uveče izlazi na groblje, da se zapale svijeće. I lijepo je izaći na grob i lijepo je zapaliti svijeću, ali kada idemo na grob ne treba da donosimo žito. Ono se, draga braćo i sestre, ne osvećuje u petak uveče ( osim u nekim posebnim situacijama, kada je to nužno i neophodno), već u subotu, na Svetoj Liturgiji, po tipiku i po pravilu. Taj običaj još uvijek postoji vjerovatno zato narod nije mogao da dođe u subotu na Liturgiju, jer je bilo zabranjeno. Ali danas, hvala Bogu, treba da ispravljamo svoje običaje, treba da se vratimo i da slušamo kako to treba šta nam to Crkva govori, kakve običaje da sprovodimo.
Takođe, kada dolazimo na grobove naših svetih predaka treba da imamo svijest da su ti grobovi svetinja isto kao što i ovaj hram svetinja, i da tada treba da se prekrstimo, poklonimo se i zapalimo osveštane svijeće”, besjedio je o. Milosav.
On je podsjetio vjernike da kupuju isključivo svijeće osveštane u crkvi, a ne po pijacama i ulici, jer je „u tom slučaju sav naš trud uzaludan i da treba strogo da se čuvamo toga jer to nije bogougodno“.
